Kultura Kultura

Završeno 10. izdanje

Kad je Almissa od Mirabele viša, ideš magistralom do Omiša; Podbiokovlje je bilo šarena platforma pitanja - Kuda idemo?

Završeno 10. izdanje

Igre s pojmom vremena, odnos prošlosti i moguće budućnosti, scenariji, vizije... Sve su to teme festivala "Almissa Open Art", kojima se pod naslovom "Kuda idemo?" od petka do srijede premrežio Omiš.

Počelo je izložbom u Gradskom muzeju, na kojoj su suvremeni hrvatski umjetnici izložili niz radova, među kojima je bilo i crteža i slika, i fotografija, i performansa i 3D animacije.

Na izložbi je sudjelovala jaka reprezentacija od šest likovnih umjetnika Neli Ružić, Lana Stoićević, Gloria Lizde, Eric Del Castillo, Sven Klobučar i Veljko Popović, ali Omišani i njihovi gosti nisu dugo čekali na prvi performans, što se ovdje ipak uvriježilo čekati kao najatraktivniji program.


Ilija Šoškić, najstariji sudionik Festivala, ujedno i doajen domaćeg performansa, zarobio je pažnju publike pričom o svojem biciklu, s kojim je nedavno doživio prometnu nesreću.

Za performans mu je trebao stari lanac, kojim je privezao nesretni bicikl visoko na stoljetno drvo, ruku mu je dao mlađi kolega Gildo Bavčević, a nije falilo ni slučajnih prolaznika i životinja, kojima je zbivanje oko stabla također bilo zanimljivo.

Tako, večer u omiškom kvartu Smokvica izgledala je drukčije od svih drugih koje se tu redaju ljeti, što je zaslužilo i veliki pljesak.

Najmlađa sudionica Festivala, pak, Nina Kamenjarin je, odnoseći se također prema vremenu koje teče, pa makar i u paralelnoj zbilji, uživo prenosila svoju prisutnost u gradu Omišu na društvene mreže.

I ona je uključila sve one koje je našla putem, od prolaznika do autora radova. Rad je nazvala "Go With the Flow", i onaj tko nije posebno upoznat teško bi napravio razliku između njezina iskustva kao tipične korisnice svoje generacije i nje kao autorice koja na taj način propituje vlastiti identitet i njegove atribute.

Šifre, kodovi i gusarski brodovi

U subotu se sav večernji program odvijao oko utvrde "Mirabela", lokacije koja je bitna za nastanak i početke "Almisse".

Tu su se održavale prve večeri performansa 2010., a ova je bila vezana uz različite komunikacijske obrasce i korištenje te dešifriranje raznih, starijih i novijih šifri ili kodova.


Vitar Drinković svoju je interaktivnu instalaciju "Plant blindness (Biljno sljepilo)" postavio visoko u prozoru tvrđave Fortica. Biljka je bila senzorima spojena na Arduino i RGB reflektore koji detektiraju mikropromjene u električnom potencijalu biljke.

Ona je tako publici vidljiva kroz promjenu boje svjetla u prostoru. Na taj se način postaje svjesniji biljke, u ovom slučaju fikusa, koji u bilo kojem prostoru, bilo u tinelu bilo u sabornici, rijetko privlači pozornost.


Matea Šabić Sabljić ponudila je publici mogućnost da tipkajući riječi "Kuda idemo?" u Morseovu kodu, cijeloj okolini postavi to pitanje. Skoro joj je policija odgovorila na njega, jer je ubrzo došla na mjesto odašiljanja signala, zapazivši da je netko iz publike umjesto pitanja "Kuda idemo?", ukucao poziv u pomoć - SOS.


Šveđanin Johan Zetterquist u subotnju je večer unio malo izazova, nadglasavši gitarskim zvukovima lakonotnu kulisu koja natkriljuje terase, kafiće i plaže Omiša. Vjerojatno se i koji Zetterquistov zemljak i omiški turist zapitao odakle dolazi taj zanimljivi zvučni dodatak.


Manje "live" performans bilo je predavanje Jurice Sablića u Gradskom muzeju Omiš o rekonstrukciji "Sagitte", omiškog gusarskog broda iz 12. stoljeća.

Sablić predlaže izgradnju istraživačkog centra u Omišu koji bi bitno promijenio omišku kulturno-turističku sliku i znanstveno osvijetlio gusare i njihovo vrijeme.

Ono je zasigurno drukčije od onoga što se rekonstruira u famoznim "Gusarskim bitkama". Tako se o omiškim gusarima moglo čuti kako je riječ o ratnoj mornarici knezova Kačića, odnosno slobodne srednjovjekovne komune Omiša, a brod "Sagitta" njihov zaštitni znak.

Sabljić, vođen entuzijazmom i fascinacijom za omiškom poviješću, gusarima i "Sagittom", izazvao je ovacije lokalne publike i zasigurno ih zainteresirao da se i sami s njom pobliže upoznaju.

Bila bi ko ona Opna od balona

Koreografkinja Irma Omerzo publiku je spremila u veliki zamagljeni balon u dvorištu Osnovne škole "Josip Pupačić".

Kad se tome dodaju suvremene plesačice Filipa Bavčević, Ema Crnić i Nastasja Štefanić te glazbena pratnja na kontrabasu Roka Crnića izvan balona, dobijemo scenografiju i vinovnike Irmina rada "Opna", koji se opisuje kao "priča o promjenama u javnim prostorima, o brisanju herojskih narativa, o izgradnji novih susreta.

Opna je najlon koji se transformira, scenografija od zraka, topla sintetika. Predstava istražuje granice vidljivosti, borbu za opstanak, hvatanje daha".

Kroz nekoliko službenih definicija opna je protumačena kao lagana, trepćuća površina koja predstavlja granicu između dvaju tijela, organa, instrumenata...

Iako granica, opna je ujedno i ono što ih povezuje. Ona prenosi titraje, reakcije, svaku promjenu. Publika zarobljena unutar laganog materijala biva središte same izvedbe, pa iako naizgled odvojeni svjetovi, stopili su se u odnosima tijela, okoline i zvuka kontrabasa.

Ponedjeljak je otvorila izložba instalacije u vidu spekulativnog dizajna "Život nakon turizma" Ivice Mitrovića i Olega Šurana u crkvi sv. Duha, koja predstavlja pokušaj konstrukcije situacije iz bliske budućnosti.

Godina je 2055., globalne klimatske promjene uzrokovale su ekstremnu izmjenu životnih i ekonomskih uvjeta na Jadranu. Visoke temperature, manjak padalina, učestali požari ugrozili su dotadašnji način života.

Split, glavni grad priobalnog područja, nekada značajno industrijsko i turističko središte, traži nove načine preživljavanja. Maketa splitskog Peristila prikazuje preinaku stare gradske jezgre i glavnog turističkog čvorišta u područje mreže malih obrta i proizvodnje.

Uvjeti života zahtijevaju nove načine preživljavanja, uključujući i povratak na tradicionalnu manufakturnu proizvodnju nasuprot velikim korporacijama i masovnoj industriji. Podizanje razine mora staro gradsko središte učinilo je idealnim područjem za novi tip prehrambene proizvodnje, fokusiran na vrlo otpornim morskim organizmima – jednostaničnim algama, salamurnim račićima i vlasuljama.

Peristil je tako pretvoren u bazen za uzgoj, a okolne zgrade u pogone za proizvodnju unutar kojih se odvija sušenje, konzerviranje, pakiranje i priprema za distribuciju. U kultiviranju i proizvodnji koriste se odbačeni materijali iz “turističkog vremena”, ali i tradicionalna proizvodnja iz “predturističkog vremena”.

Građani se organiziraju u male zadruge koje se zajednički brinu o preradi i plasiranju novih proizvoda.

Projekt spekulativnog dizajna uključivao je suradnju s Institutom za oceanografiju i ribarstvo u Splitu što se tiče uzgoja navedenih morskih organizama, a čitav projekt uključio je i rad na nizu kulinarskih recepata za njihovu pripremu.

Pseća mudrost i ženski fokus

Potom se program preselio u Gradsku knjižnicu "Omiš", gdje je Sandra Uskoković predstavila knjigu "Anamnesis: Dijalozi umjetnosti u javnom prostoru".

Ova povjesničarka umjetnosti interesima seže od umjetničke kritike, teorije i povijesti arhitekture, do kulturalnih studija, vizualne kulture i suvremene umjetničke prakse.

U knjizi autorica donosi radove hrvatskih umjetnika od 90-ih godina prošlog stoljeća do danas, koji se fokusiraju na doživljaj, percepciju i zamisao javnoga prostora i načina na koji ga oblikujemo.

"Jesu li javni prostori izgubljeni i zaboravljeni? Je li upravo javni prostor ono što nas oblikuje ili se ta klasična uloga izgubila?", glavna su pitanja knjige.

Devet poglavlja knjige uključuje teoretske, istraživačke i praktične pristupe dokumentiranja i djelovanja na javne prostore i gradove preko različitih umjetničkih formi.

Propituje načine izmjene naše percepcije i sudjelovanje u urbanom prostoru pod utjecajem umjetničke prakse i projekata unutar javnog prostora.

Obrađeni primjeri istražuju odnose subjekta i svijeta, konteksta, umjetnika i gledatelja te specifično ponašanje umjetnika prema vlastitom djelu i prostoru.

Večer ponedjeljka zaokružile su dvije performativne izvedbe na glavnoj omiškoj ulici Fošal: prvo je nastupila Ivana Filip s performansom "Pseća mudrost — nenasilni PR za ljude".

Unutar svog umjetničkog istraživanja i djelovanja, umjetnica se fokusira na odnos između čovjeka i životinje, bilo na osnovi vlastitog ili tuđeg iskustva.

Polazeći od odnosa čovjeka prema životu i svijetu oko sebe, naglasak je na ljudskim postupcima i suvremenom načinu življenja.

U interakciji sa psima i pokušaju razgovora, unutar prostora ograđenog kuglicama za igru, umjetnica skreće pozornost s antropocentrične slike na druga bića koja nas okružuju.

Slučajni prolaznici, poput indikatora, ukazuju koliko smo senzibilnosti još uvijek zadržali. Reakcije variraju, od zainteresiranosti do potpune ravnodušnosti.

Pa ipak, čitajući pseći manifest, Ivana Filip dotiče se općih pitanja života, nad kojima ne ostajemo ravnodušni.


Nina Kamenjarin ponovno je izvela performans Sanje Iveković iz 2015. "Upalim motor i nisam više na zemlji. Možda odem u raj, ali idem paklenski brzo".

Prepoznatljivost Sanje Iveković u aktiviranju okoline i negiranju ustaljenih estetskih vrijednosti te političkog i feminističkog aktivizma obilježila je vrhunac večeri.

Mlada Nina Kamenjarin neprekidnom vrtnjom na sobnom biciklu, praćena zvukom i izlistavanjem prepoznatljivih Sanjinih fotografija do kasno u noć, nanovo dovodi u fokus pitanja položaja žene u našem vremenu i društvu te njezinu ulogu i doživljaj u svijetu medija.


Do kraja festivala nastupili su svojim performansima još Anna i Check Best (Plastic Water Stone), Hrvoje Cokarić i Vanja Pagar (Towards Europe), te Sandra Sterle i Gildo Bavčević (Kuda idemo?) i nekolicina drugih koji su pridonijeli izvedbenom šarenilu pod istim tematskim upitnikom.

Kuda idemo? je pitanje koje mnogi od nas svakodnevno postavljamo, bez iznimke retorički, jer nema pravog i potpunog odgovora.

Osim ako se pitanjem ne podrazumijeva kuda ćemo dogodine u ovo vrijeme. Odgovor je: Kad je Almissa od Mirabele viša, ideš magistralom do Omiša.

 

Naslovnica Kultura