Kultura Kultura

Rus u Splitu

Fascinira me Papandopulova glazba, a u Hrvatsku sam se zaljubio na prvi pogled; slični smo valjda po tom slavenskom duhu, kaže hvaljeni ruski pijanist Andrej Gugnin

Rus u Splitu

Ruski pijanist Andrej Gugnin njeguje posebnu sponu s hrvatskom zemljom i publikom, a Split je posjetio prvi put, i to povodom Piano Loop Festivala, u sklopu kojega je održao recital u Etnografskom muzeju, ali i podijelio svoje bogato znanje s polaznicima Piano Loop ljetne akademije.


Do kraja tekuće godine Gugnina očekuje gusti raspored koncerata od rodne Rusije, preko Japana, Italije i Srbije, a zatim se u prosincu ponovno vraća u Hrvatsku, gdje će nastupiti u HGZ-u. Ako ste propustili njegov nastup u Splitu, ovog hvaljenog pijanista možete poslušati i 20. kolovoza u Hvaru.

U razgovoru s Gugninom otkrili smo kako je došlo do povezanosti s Hrvatskom.


Koncert u Splitu otvorili ste s "Osam studija" za klavir Borisa Papandopula. Kako ste otkrili ovog hrvatskog skladatelja i izvodite li inače još neka djela hrvatskih autora?


- Prvi doticaj s Borisom Papandopulom dogodio se 2011. kada sam došao u Zagreb održati recital kao prvonagrađeni sudionik Međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić.

Jedan od organizatora poklonio mi je nekoliko partitura hrvatskih skladatelja, Borisa Papandopula, među kojima je bilo i njegovo djelo Osam studija, te Dore Pejačević.

Zaintrigirala me ta glazba pa sam po povratku kući počeo iščitavati skladbe te sam postao naročito fasciniran Papandopulom.

Godinu kasnije stigao je poziv da izvedem njegov Koncert u G-duru s orkestrom HRT-a, a nakon toga sam prvi puta izveo njegovih Osam studija u Dvorani P. I. Čajkovskog u Moskvi. Nedavno sam snimio te dvije skladbe za HRT.


Kako pristupate koncepciji koncertnog programa? Što Vam je važno da publika upije nakon Vaše izvedbe?


- Uglavnom slijedim intuiciju i ukus. Program treba imati fini izbalansirani oblik. Može posjedovati i snažnu ideju u pozadini, poput onog kojeg sam nedavno pripremio, a sadrži nekoliko djela posvećenih Leopoldu Godowskom (dio njih, poput skladbi Blumenfelda i Hofmanna čuli smo i u Splitu).

Međutim, program mog koncerta u Splitu nije imao očitu ideju u pozadini, ali vjerujem da ga je unatoč tome, njegova raznolikost činila zanimljivim za slušatelje.

Implementacijom djela koja se rijetko izvode, što se također odnosi na Blumenfelda i Hofmanna, može se publici pružiti šire i bogatije iskustvo.


Za australski magazin klasične glazbe i umjetnosti Limelight kao najdraže mjesto na svijetu naveli ste hrvatsku obalu. Od kada traje ta povezanost i zašto baš Hrvatska?


- Bila je to ljubav na prvi pogled. Moj prvi posjet Hrvatskoj bio je 2011. kada sam sudjelovao na natjecanju Svetisav Stančić. Od tada sam često ovdje, a na neki način Zagreb smatram drugim domom.

Teško mi je zaključiti zašto sam instantno postao ljubitelj Hrvatske. Možda zbog široke kombinacije lokalnih značajki koje su odgovarale mom karakteru.

Obožavam prirodu, a prema mom mišljenju, Hrvatska je jedno od najljepših mjesta na svijetu. Ljudi su otvorenog srca i posjeduju sličan slavenski duh.

Mnogi od njih sada su moji bliski prijatelji, a neki, kao obitelj Janjanin, postali su poput moje obitelji.


Rado ste viđen gost na sceni klasične glazbe u Hrvatskoj i regiji. Kako je došlo spone s publikom na ovim područjima?


- Nedugo nakon natjecabnja Svetislav Stančić postao sam veliki prijatelj s Danijelom Gašparovićem, osnivačem tvrtke CristoforiumArt, koji me već godinama predstavlja u ovoj regiji.


Pažnju šire javnosti počeli ste plijeniti kao laureat niza pijanističkih natjecanja. Jesu li Vam ta iskustva poslužila kao priprema te odskočna daska za karijeru i može li se uopće bez te stepenice doći do vrhunca koncertnog pijanizma?


- Naravno, teško je podcijeniti važnost natjecanja u generalnom smislu. Ne mogu reći da je to jedini način za izgradnju karijere, ali je ipak najčešći.

Većina promotora i agencija prate veća natjecanja i dobitnike nagrada, a kao ishod pijanisti mogu ostvariti angažmane za koncerte, ugovore s diskografskim kućama i slično.


U sklopu Piano Loop festivala održava se i ljetna akademija za mlade pijaniste. Jeste li i Vi tijekom svog obrazovanja sudjelovali na sličnim seminarima i koliko su oni važni za napredak?


- Povremeno sudjelujem na seminarima i osjećam da je to veoma važno za moj razvoj kao glazbenika. Kada slušate studente i pokušate im pomoći, proces samostalno vodi ka boljem razumijevanju vlastitih potencijalnih problema i načina kako ih riješiti.

Kako pristupate radu s mladim pijanistima tijekom Vašeg seminara u sklopu Piano Loop akademije? Što je važno da polaznici usvoje tijekom rada s Vama?


- U principu, volim održavati masterclassove. Usudio bih se reći da sam dobar u podučavanju, jer sam se i sam tijekom ovih godina vježbanja trebao suočiti s mnogim glazbenim problemima. Mnogo sam se borio, ali uživao sam u procesu pronalaska ispravnih pristupa rješavanju problema.

Kada primijetim da studenti imaju slične probleme, raduje me što mogu s njima podijeliti moje ideje te načine na koje ih mogu nadići. Ako možete vidjeti neposredni rezultat tih savjeta, osjećate se zadovoljno i nagrađeno.


Iza Vas je i nekoliko diskografskih ostvarenja. Kako promatrate položaj diskografske industrije u klasičnoj glazbi danas?


- Mislim da je to uglavnom pitanje prestiža.

Cijela industrija je u opadanju, jer ljudi kupuju mnogo manje CD-ova nego prije. U suprotnosti s tim, važnost ležernih amaterskih snimaka izvedbi uživo, poput onih na YouTubeu, su u porastu. U svakom slučaju, sviđa mi se ideja posjedovanja opipljivog rezultata rada.


U Vašoj bogatoj biografiji već ste upisali nastupe u nekim od najznačajnijih koncertnih dvorana, poput njujorškog Carnegie Halla, bečkog Musikvereina te dvorane P. I. Čajkovski u Moskvi. Gdje Vam je bilo najposebnije svrati i zašto?


- Svi divni prostori u kojima sam imao sreću svirati ostavili su duboki trag na mojoj duši. Međutim, poseban osjećaj i topla sjećanja bude mi neka neuobičajena mjesta. Na primjer, dobro se sjećam jedne prostorije nedaleko od Adelaide u Australiji, koja je zapravo skladište bačvi za vino te je okružena spektakularnim vinarijama i prekrasnim dolinama.


Sljedeće godine očekuje Vas opsežan projekt s Moskovskom filharmonijom u sklopu kojeg ćete izvesti Beethovenove koncerte. Koliko su ti koncerti zahtjevni za pijaniste i kako se pripremate za taj pothvat?


- Vrlo se radujem ovom projektu, koji je pokrenut na moju inicijativu da izvedem sve njegove koncerte u jednom ciklusu i vrlo sam sretan što je društvo Moskovske filharmonije podržalo tu ideju.

Projekt je vrlo izazovan i ambiciozan. Svjesni smo da postoje mnogi izvanredni izvođači ovih slavnih djela pa je očito iznimno teško doći do te razine. S druge strane, ne razmišljam mnogo o ovim poteškoćama.

Glazba je sama po sebi odlična, obožavam je, pa zašto jednostavno ne uživati svirajući je? Ja sigurno hoću.

Naslovnica Kultura