Kultura Kultura

meštar sa sicilije

Preminuo Andrea Camilleri, književni otac inspektora Montalbana, koji publiku nije osvajao zapletima, nego osebujnim likovima, društvenim dijagnozama i dobrom spizom

meštar sa sicilije

Službena vijest glasi po prilici ovako: u srijedu je u jednoj rimskoj bolnici preminuo pisac Andrea Camilleri koji je mjesec dana ranije hospitaliziran nakon srčanog udara. No, meni se čini umjesnijim kazati kako se književni otac inspektora Salva Montalbana naprosto ugasio.

Da je poživio do rujna, napunio bi 94 godine. Jesen, a potom i zimu svoga života proveo je u solidnom zdravlju. Vid ga je doduše bio napustio, pa zadnjih nekoliko romana nije napisao, nego ih je izdiktirao, ali je, unatoč tome, uživao u punini svojih  dana. Sve dok ga srčani udar nije bacio u postelju, bio je pušač, i to ne povremeni ili rekreativni, nego redoviti i predani. Ali koji mu je doktor imao petlju to zamjeriti i što mu je uopće mogao reći? Da će, nastavi li tako, umrijeti mlad?

Kao autor krimića Camilleri zapravo i jest bio relativno mlad. Počeo ih je pisati kasno, na pragu sedamdesete godine života, kad je već imao solidnu reputaciju dramatičara i redatelja, pa čak i pisca povijesnih romana. Njegov ugled jedva da je bio nacionalnih razmjera, ali je zato u kulturnim krugovima rodne Sicilije bio čvrsto pozicioniran. U godinama kad većina ljudi, zapravo svi, razmišljaju o umirovljenju ili makar usporavanju dotadašnjeg radnog ritma, Camilleri se prešaltao u petu brzinu i počeo štancati krimiće kao na tekućoj vrpci. Na uspjeh nije trebao dugo čekati, već prvi naslov u seriji, "Oblik vode", objavljen 1994., postao je bestseler.

Pet godina kasnije Montalbano je dobio i svoju televizijsku inačicu. Sjajno zapakirana serija u kojoj sve, od glazbe do fotografije, besprijekorno štima, i s neodoljivim Lucom Zingarettijem u glavnoj ulozi, još i više je razgorila pomamu za djelima Andree Camillerija, a samom autoru pružila dodatni poticaj da nastavi izbacivati nove knjige, što je i činio skoro i doslovce do posljednjeg daha.

Kao i svi veliki pisci umjetnički relevantnih krimića, Andrea Camilleri nije osvajao složenim, enigmatičnim zapletima koji bi trebali impresionirati publiku. Da, naravno, znao je uvijek iznova ponuditi zamamnu kriminalističku ešku na koju će se čitatelj uhvatiti kao glamac, i onda ga (čitatelja-glamca) lagano šufigavati na tihoj vatrici neizvjesnosti. No, užitak u intrigi koja stoji ispred i iza svakog pojedinog romana, bio je kudikamo manji od drugih užitaka koje je Camilleri nudio zahvalnoj publici.

Njezina srca on je ponajprije osvajao kao suptilni portretist sasvim osebujnih, vrlo nijansiranih likova, potom kao lucidan dijagnostičar (i angažirani kritičar!) društvenog trenutka, a na koncu i kao oduševljeni gurman. U 27 romana o inspektoru iz Vigate (zbirke kratkih priča da i ne računamo) Camilleri je onako usput posijao i impresivni katalog jela iz velike sicilijanske kuharice. Jer, Mediteranac Montalbano nikad se do te mjere nije prepustio frustraciji i stresu da bi zaboravio jesti. I u najtežim trenucima on je nalazio dovoljno vremena da šmugne u svoju omiljenu gostionicu kod Enza ili doma pojede ono što mu je spravila dvorkinja Adeline, o čemu nas je njegov književni ćaća redovito i iscrpno izvještavao.

Televizijski Montalbano do sada se pojavio u 32 filma i nije ga teško zamisliti u još ponekome. Ekipa koja potpisuje ovaj serijal toliko je uhodana da bi i bez oslonca na Camillerija mogla nastaviti barem još neko vrijeme (konačno, izbacili su i uspješan spin-off, "Mladog Montalbana"). S druge strane, književnog nastavljača slavne franšize apsolutno je nemoguće zamisliti. Zbog puno važnih razloga, među kojima je i onaj koji se tiče jezika, jer je šjor Andrea pisao na živopisnoj mišanci književnog standarda i sicilijanskog idioma.

Nama preostaje tek utjeha da opus staroga meštra ni izbliza nismo stavili ad acta, jer mnoge njegove naslove tek treba prevesti na hrvatski jezik. Toliko njegovih knjiga tek čeka na nas.

Naslovnica Kultura