Kultura Kultura

Legenda o Arturu i zmaju

Kamenolom u Žrnovnici tutnjat će od galopa i mačeva; scenski spektakl o kralju Arturu i bogu Perunu animirat će deseci glumaca i konja u punoj ratnoj opremi drevnih vremena

Legenda o Arturu i zmaju

Došavši u Žrnovnicu i Podstranu, Slaveni su pazili da božanstva poput gromovnika Peruna, njegova zmijolikog suparnika Velesa i Majku vlažnu zemlju Mokoš rasporede tako da se iz njihovih suodnosa u krajoliku može iščitati sadržaj mitskoga kazivanja o njimaTeza da je Lucius Artorius Castus bio predložak za legendu o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola odavna je zaživjela i u znanstvenim i izvanznanstvenim europskim krugovima, tako da je spajanje slavenske mitologije i mita o Arturu smion no opravdan pothvat

Dvije udruge, jedna iz Žrnovnice pod imenom Žrvanj i jedna iz Podstrane, koja nosi ime Artorius, za nekoliko će dana premijerno pokazati projekt na kojem desetine ljudi vrijedno rade već mjesecima.

Riječ je o pravom scenskom spektaklu koji će prvi put izvesti 28. lipnja u 21.30, u napuštenom kamenolomu u Žrnovnici, a koji, pod imenom "Legenda o Arturu i zmaju", spaja dvije mitske priče.


Jedna je priča o Luciusu Artoriusu Castusu, rimskom vojskovođi za kojeg brojni znanstvenici drže da je baš on poslužio za globalno poznati mit o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola i čije je počivalište u Podstrani, kod crkve svetog Martina.

Druga priča je o doseljavanju Slavena na ovo područje kad su naši preci, donoseći svoj sustav vjere u područje koje je već bilo kristijanizirano, označili taj kraj zemljopisnim odrednicama koje su i danas iste – Perun, Zmijin kamen, Perunić, Perunski, Žminjača, brojne gomile...

Povijesno, priče je teško spojiti jer, koliko se zna, Artorius je pokopan u Podstrani krajem 2. stoljeća, a Hrvati su u Dalmaciju došli nekoliko stoljeća kasnije.

Svejedno, entuzijasti Žrnovnice i Podstrane ove su povijesno realne događaje spojili u spektakularnu dramu koju su i napisali, i režirali, i uprizorili i kostimirali zajednički - Slavoljub Popadić Slavko, Ivica Lolić i Dalila Vukušić.

Dakako, golemu su pomoć dobili od mještana s obje strane Peruna, pribavili su i konje, kočije, kostime, rasvjetu, našli studio za zvučne efekte, angažirali bubnjare...

O literarnom predlošku pričaju tajnovito, a Dalila Vukušić, koju je ekipa delegirala za kontakte s novinarima, puna elana i dobrih vibracija govori o premijeri, duboko uvjerena da je "osuđena na uspjeh".

Sveti trokuti

- Toliko dobre energije slilo se u ovaj projekt, kojim želimo podcrtati zanemarene detalje našeg nacionalnog i duhovnog identiteta, da u uspjeh nimalo ne sumnjamo – kaže Dalila Vukušić.

– Tjednima naši mještani vrijedno šivaju kostime, mjesecima radimo na predstavi, ljudi iz "Ritma srca" su se odazvali sa svojim udaraljkama i oni će izvesti i ples djevojaka na Zmajevu dvoru, konji i konjanici su iz Konjičkog kluba "Dalmatia Equino".

Nino Treskavica ustupio nam je svoj studio za snimanje glasa zmaja, ton i svjetlo riješio nam je Sebastian Koceić... Pomogli su nam i Tahir Mujičić, Zoran Kelava i Martina F. Kartelo, skupili smo i nešto novca iz svih mogućih izvora...

Ukratko, projekt je već sad uspio i već sada možemo zahvaliti svima na pomoći. Mi jesmo amateri, ali se radije nazivamo entuzijasti jer, premda od teatra ne živimo, već mjesecima doslovno živimo za ovu predstavu - kaže Dalila Vukušić.


O kakvim je pričama zapravo riječ?


Slaveni su pri doseljavanju na novi teritorij nostrificirali teritorij i, prema svojoj tradiciji, učinili ga prikladnim za prikazivanje mitoloških priča i održavanje religijskih obreda.

Tako su pojedina mjesta postala sveta, a na njima se odvijao neki mitski događaj, primjerice borba između Peruna i Velesa, ili je na tom mjestu obitavao neki od bogova.

Potom su uspostavili tročlane prostorne strukture koje se nazivaju i sveti trokuti, u koji se obično upisuje mit o sukobu između gromovnika Peruna i njegova neprijatelja Velesa, vladara podzemnoga svijeta.

Ta se dvojica bogova bore za naklonost boginje Mokoš, koja predstavlja Sunce, a jedan od kutova trokuta uvijek ima oko 23 stupnja, što predstavlja razmak između najviših točaka putanje Sunca na dan solsticija i ekvinocija.

To pak asocira na to da je Mokoš, odnosno Sunce, pola godine, ljeti, bliže Perunu, a u hladnijoj polovici godine bliže Velesu. Najduža stranica trokuta uglavnom povezuje točke Velesa i Peruna, dok manje stranice povezuju njih dvojicu s Mokoši.

Perunova je točka obično na povišenom mjestu, na vrhu, na nekom reprezentativnom mjestu, dok je Mokošina uz vodu, a Velesova se nalazi uz kakve oštre stijene ili uz blatno i močvarno područje.

Između Perunove i Velesove točke nalazi se voda, koja simbolizira granicu između nadzemnoga i podzemnoga svijeta. U našoj priči ta voda je rijeka Žrnovnica.


Trokuti su mitski sklopovi kojima su Hrvati i drugi slavenski narodi u svom sustavu vjerovanja održavali kozmički red postavljen "na početku svijeta".

Trokute je prvi uočio slovenski antropolog Andrej Pleterski devedesetih godina prošlog stoljeća, a akademik Radoslav Katičić se tijekom proučavanja prapovijesnog kulturnog razvoja Hrvatske suočio s tamnim razdobljima, većim dijelom sedmog i većim dijelom osmog stoljeća, iz kojih nije bilo nikakvih zapisa.

Uz pomoć ruskih lingvista počeo je otkrivati staru pogansku vjeru Slavena, čiji su se ulomci jedva nazirali u kulturnoj baštini, ali čiji su tragovi, kad ih je otkrio, "bili kao paučina, tanki i čvrsti".

Slaveni i Rimljani

Došavši u današnju Žrnovnicu i Podstranu, ali i na druga mjesta, Slaveni su, očito je, pazili da ta božanstva u kojima prepoznajemo gromovnika Peruna, njegova zmijolikog suparnika, koji se javlja i u liku vuka ili medvjeda, Velesa i Majku vlažnu zemlju, najpoznatiju pod imenom Mokoš, rasporede tako da se iz njihovih suodnosa u krajoliku može iščitati sadržaj mitskoga kazivanja o njima.


No s druge strane, u Podstrani je živa i druga legenda koja se, barem govoreći povijesno, događala prije dolaska Slavena.

U 2. stoljeću, naime, dok su Slaveni i njihovi bogovi – ili da kažemo naši? - još živjeli daleko od Jadrana, u Podstrani je zabilježen trag obitelji Artorius, kojoj je pripadao vojnik Lucius Artorius Castus.

Je li on bio potomak Artorija koji su se već ranije bili u Saloni ili je on bio prvi Artorius koji se nakon završetka aktivne vojne službe nastanjuje u Pituntiju i postaje utemeljitelj obitelji, nije sasvim jasno.

Ploča s njegovog mauzoleja kod crkve svetog Martina u Podstrani navodi da je ovaj junak obnašao brojne vojne dužnosti, kasnije i zapovjedničke – od one u mizenskoj mornarici do službovanja u Britaniji, ispod čuvenog Hadrijanova zida koji je otočni dio Rimskoga Carstva branio od invazije Kaledonaca, odnosno Pikta.

Posljednja služba koju je obnašao Artorius Castus bila je služba prokuratora u pokrajini Liburniji, kojom je Artur vladao sa svog golemog imanja u Podstrani.

Teza da je upravo Lucius Artorius Castus bio realni predložak za kasniju legendu o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola već je odavna zaživjela i u znanstvenim i izvanznanstvenim europskim krugovima, tako da je spajanje slavenske mitologije i mita o Arturu smion pothvat no opravdan.

Mitovi su mitovi, a i Perun i čitava njegova božanska svita dio su našeg nepravedno potisnutog stvarnog naslijeđa, no i posljednje počivalište Luciusa Artoriusa Castusa itekako je stvarno i nalazi se tamo gdje je pokopan taj čovjek – kralj ili smrtnik – krajem 2. stoljeća, dok Dioklecijan još nije udario ni kamen temeljac svojoj Palači na rubu istog megapolisa, Salone.


Osobna karta predstave


Glume: Ivo Bedalov Abesinac, Frane Bebić, Slavoljub Popadić Slavko, Siniša Nosil, Ivan Jozinović, Ana Žižić, Maja Vidović, Kažimir Marin, Korina Lisić, Max Nikolić, Tina Kovačić i Davor Ljubičić.


Djeca: Tonia Volarević, Luka Kovačić, Luka Marin i Leon Babić.


Vojnici: Hrvoje Čagalj, Dario Stipica, Marin Munivrana, Duje Karaman, Ivan Vuković, Jure Rakuljić, Zlatko Brkljač i Frane Đikić.


Glas Zmaja – Velesa: Zdeslav Mišurac


Glazba Zmajev dvor: Udruga "Ritam srca“ i Marko Aljinović


Konji: Udruga "Dalmacija Equino“


Stručna pomoć: Tahir Mujičić, Zoran Kelava i Martina F. Kartelo


Ideja, scenarij, režija, kostimi: Slavoljub Popadić Slavko, Ivica Lolić, Dalila Vukušić

Naslovnica Kultura