Kultura Kultura

MODERNA GALERIJA ZAGREB

Ja sam neko čudno biće koje nije prilagođeno životu, premda sam uvijek, kao pitom čovjek, htio to biti – kazao je o sebi svojedobno slikar Ivo Šebalj

MODERNA GALERIJA ZAGREB

U zagrebačkoj Modernoj galeriji otvorena je izložba radova Ive Šebalja koja uključuje i pet monumentalnih diptiha i triptiha koje je napravio od 1994. do 2001.

Izložba donosi ukupno 52 djela iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja umjetnika koji je samosvojnim izrazom sazdanim prema vlastitim misaonim, moralnim, estetskim i metijerskim načelima potvrdio povijesnu ulogu u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća.


U autorskoj koncepciji arhitekta Nenada Fabijanića i slikarova monografa Zdenka Rusa te Biserke Rauter Plančić, ravnateljice Moderne galerije, izložene su uljane slike, studije i crteži nastali devedesetih godina prošloga stoljeća, kao i javnosti dosad posve nepoznat umjetnikov diptih "Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu", ostvarenje kojim je autor reagirao na strahovita ratna stradanja na kninskom području tijekom rata.

Sebično slikarstvo

Uz Šebaljeva djela izložen je i pougljeni drveni kip Presvetog Srca Isusova nastao na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, a koji je 1993. stradao u paležu samostanske crkve sv. Ante u Kninu, te, kao posebni dodaci, obojena staklena skulptura Raoula Goldonija "Jezgra 7" iz 1967. i brončani "Portret Šebalja" iz 1966., kipara Ivana Sabolića iz fundusa zagrebačke Moderne galerije.

Po riječima Biserke Rauter Plančić, samoprijegoran u radu kao rijetko tko u hrvatskom slikarstvu, Šebalj je, kao umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne, a dostojanstvene prirode, od 1995. do prije samoga kraja "produbljivao rekvijemski ton svoga u cijelosti moćnoga štafelajnog slikarstva".


– Ja sam neko čudno biće koje nije prilagođeno životu, premda sam uvijek, kao pitom čovjek, htio to biti – kazao je o sebi svojedobno sam umjetnik, koji je bio i ostao specifikum hrvatske likovne umjetnosti, distanciran i iskren, okrenut sebi i posvećen slikarstvu karakterističnih motiva kojima problematizira vlastiti život u području slikarstva.


– Nema tako sebičnog slikarstva kao što je Šebaljevo – zapisao je svojedobno Ive Šimat Banov u knjizi "Štafelajni neumornik".


Ivo Šebalj rođen je u Zagrebu u kojem je proveo cijeli svoj život. Nije volio putovati, a svijet suvremene umjetnosti i povijesti likovnih umjetnosti upija, spoznaje i procesuira putem knjiga.

U 16. godini života seli se s obitelji na IV. kat zgrade u Tomašićevoj ulici 12, te tamo ostaje sve do smrti 2002. godine.

Proveo je gotovo 80 godina u svojoj sobi-atelijeru gdje je stvorio golem opus iznimnih vrijednosti.

Unatoč životu po strani, Šebalj je bio u središtu svojeg doba, kako je kazao Veselko Tenžera.

Mikrosvijet Ive Šebalja bio je odvojen od svijeta javnosti, galerija, muzeja, publike i izlagačkog života, koji ga i nije previše zanimao, što je rezultiralo činjenicom da je prvu samostalnu izložbu imao tek 1970., u dobi od 58 godina.


Šebaljeve česte teme, poput autoportreta, modela, slikara, mladića, žene, pušača, akta, psa, mačke, glave, slikara i modela, modela pred štafelajem, slikara pred platnom... lišene su vremenskog predznaka.

No Šebaljev cjelokupni rad potvrđuje kako svedenost opusa na određeni broj motiva ne ograničava bogatstvo sadržaja. Polazište je uvijek isto, a varijacije doživljaja tog polazišta su beskrajne.


Retrospektivna izložba Ive Šebalja nazvana "Slikarski memento" moći će se razgledati u Modernoj galeriji do 26. svibnja.

Naslovnica Kultura