Kultura Kultura

Večeras premijera

'Što se u bolnicama radi ženama i zašto normalne trudnoće završe kao horori...': dramaturginja Katarina Pejović objasnila nam je povod za brutalno iskrenu predstavu

Večeras premijera

Prošle su tri godine otkako je dramaturginja Katarina Pejović s redateljem Dariom Harjačekom u Gradskom kazalištu mladih Split postavila sjajnu i potresnu predstavu "Dica" s temom vršnjačkog nasilja. I dok joj kolega Harjaček upravo u HNK-u Split režira "Umišljenog bolesnika", Katarina Pejović ponovno radi u GKM-u na predstavi "Ma-ma" čija je premijera zakazana za 11. travnja.

Bit će to autorski projekt s tri glumice, Nadom Kovačević, Vandom Boban Jurišić i Miom Vladović.

One će na scenu donijeti priče i rasprave o trudnoći, porodima, ginekološkim pregledima, upoznavanju s novim malim bićem koje je stiglo na svijet - ali i o mučnim iskustvima, o utjecaju sredine na trudnice i one koje će to tek postati i o nehumanim pristupu medicinskog osoblja s kojim se mnoge susreću.

Interesantno je da je ideja o ovom kazališnom projektu začeta prije istupa saborske zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić koja je progovorila o traumatičnoj kiretaži i pokrenula lavinu ženskih reakcija objedinjenih u akciji "Prekinimo šutnju". Žene su pisale o mučnim doživljajima s ginekoloških odjela prilikom raznih zahvata i postupaka, od običnog pregleda do pobačaja i poroda.

U GKM-u su se odlučili samo za priče o trudnoći, porodu i prvim danima s bebom jer bi se tema previše razlistala, ali, kako kaže redateljica, nakupili su materijala za tri predstave.

Ukratko, ne doživljavaju neugodnosti samo žene koje se odlučuju na pobačaj pa se sudaraju s moliteljima, prizivateljima na savjest i neugodnim osobljem; često i žene koje normalno nose i rađaju vuku iza toga lijepog i čudesnog događaja gadne uspomene.

Iracionalno grub tretman žena

Što je razlog? Katarina Pejović, koja studiozno pristupa svojim projektima obavila je mnoštvo razgovora, uključujući i razgovore s glumicama koje su sve majke, pa i svoje vlastito iskustvo jednostavno zaključuje - razlog je patrijarhat.
O počecima rada na predstavi kaže:

- Ideja je stara već dvije godine. Vanda Boban Jurišić je tako nešto predložila, ravnatelj Belmondo Miliša je prihvatio i uvrstio u program, a kada smo počeli s prvim probama, taman je slučaj saborske zastupnice bio još svjež. Tada sam počela intenzivnije proučavati temu tretmana žene u medicinskom sustavu, osobito na ginekologiji i utvrdila da se kampanje poput ove naše "Prekinimo šutnju" odvijaju po čitavoj Europi.Tretman žena je iracionalno grub, česte su uvrede, bezobrazluk i hladnoća. Postoji za to i naziv - "obstetric violence".

Nije to nipošto samo "balkanski recept", mnogo je slučajeva po čitavoj Europi, ali prednjače katoličke zemlje poput Irske, Italije, Francuske i Poljske, iznosi Katarina Pejović.

Izgleda, još se nad ženama nadvija stara biblijska presuda "trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati". Redateljica drži kako se stav da se žene moraju mučiti i šutjeti duboko zavukao i u medicinski sustav, ali opaža nagli val osvještavanja, naglo bacanje svjetla na mračne strane naših života koje su se podrazumijevale same po sebi.

- Ipak su nordijske zemlje izuzetak. Surovi uvjeti života na sjeveru doveli su do "čišćeg" odnosa prema životu i svijesti da smo mali i krhki. Imam dojam da su zato kod njih izrasli razni oblici prosvjetiteljstva bolje nego u ovoj našoj divnoj klimi, veli redateljica koja je živjela i u Norveškoj.

Predstava "Ma-ma", veli redateljica, progovorit će o ženskim problemima na nov način - neće to biti samo optužbe i nizanje tipičnih ženskih priča iz rodilišta, nego sagledavanje činjenica i problema i borba protiv stereotipa.

Recimo, jedan od stereotipa je da žene, budući da su biološki predisponirane za rađanje, imaju usađen i majčinski instinkt, pa nagonski pogađaju što treba činiti kod poroda, kod dojenja i kod njege djeteta.

Prostor za emocije

- To nije točno. Treba se pripremiti i educirati. Ne tako davno, u čvršćim i većim zajednicama postojalo je prenošenje znanja, žene su učile kroz kontakt i tuđa iskustva od baka, majki, teta i rođakinja. Danas se sve odvija u bolnici, a tamo malo tko obraća pozornost na tu revoluciju u ženskom životu iza koje ništa nije isto niti će ikada više biti, na to čudo koje se odvija u tijelu kroz devet mjeseci, na tu ubrzanu evoluciju. Medicinski sustav često ne olakšava rodiljama poimanje toga stanja - baš naprotiv.
Samu predstavu svrstala bih u područje "dokumentarnog teatra". Naše tri glumice tumače više likova, prepliću priče, razgovore i komentare, a naravno, ima i humora. Smijeh je taj koji u čovjeku oslobađa prostor u koji može primiti i ono što je teško. Uz to, ima i glazbe, rapa, za što se pobrinuo Bojan Brajčić, pojašnjava redateljica.

Naglasila je kako je predstava "Ma-ma" potpuno minimalistička, scenografije gotovo i nema, tu je par funkcionalnih rekvizita i video kao komentar, a "očistila" je sve suvišno upravo zato da bi emocije mogle zauzeti najveći prostor.

Doznajemo i to da je mnogo razgovarala sa ženama srednje i starije generacije. Njihova iskustva ne razlikuju se toliko od iskustava današnjih trudnica i rodilja po težini, nego po stavu.Točnije, nisu pružale otpor.

Paradoksalno, ali baš to pokazuje koliku snagu žene imaju, misli Katarina Pejović. Mnoge su prošle muke, pa i tragedije pri porodima a opet su znale izdržati i ispuniti svoje živote na svim područjima. Svaka čast, ali sada je došlo vrijeme da se ta energija usmjeri drugamo, a ne samo na stalno ustajanje iz pepela. Međutim, ne ide to lako jer su upravo žene prečesto nositeljice i podržavateljice patrijarhata, bilo iz neznanja, bilo zbog pukog preživljavanja.

Na sceni Teatrina čut ćemo, dakle, štošta o dugim i teškim porodima, lakim porodima, induciranim porodima, odnosu prema pacijenticama, ali i stigmatiziranju žena koje nisu rodile i velikoj želji da dijete bude muško.

- Fokus je ipak usmjeren na to što se u bolnicama radi ženama. Znam da je sustav potkapacitiran, od kadra do opreme, da je stanje često kao na frontu, ali - nastojat ćemo raščistiti gdje se u toj strci gubi čovječnost, zašto se siluje priroda i zašto normalne trudnoće završavaju kao horori.

Nastojat ćemo dati sliku prošlosti i sadašnjosti, ali i pogled na budućnost u kojoj bi čudo rođenja trebalo biti ugodno, bez velikih muka i uz podršku prisutnih. U toj budućnosti nitko ženi, starijoj rodilji ne bi trebao govoriti "što je do sada čekala", prvorotkinji "da ne zna tiskati i da neće nitko umjesto nje roditi", a da i ne spominjemo klasične prostote o tome kako se znala seksati pa sada neka šuti, zaključuje redateljica.

Bez gravitacije i klečećeg položaja

Stvarajući projekt "Ma-ma" glumice i redateljica zaključile su ovo: kada bi muškarci rađali, rodilišta bi odavno izgledala kao najskuplji welness centri. Sve bi bilo luksuzno, lako, uz ugodnu glazbu, pazilo bi im se na svaku želju i potrebu. Ovako, budući da samo žene rađaju, ne žuri se s promjenama.

Bit će u predstavi također govora i o tome kako je medicinski nadziran porod, kod kojega žena leži na leđima, relativno nov "izum". Medicinskom osoblju daje jasniji uvid u stanje i potpuni nadzor, ali za ženu je težak i neprirodan jer se ne iskorištava gravitacija.

Sama redateljica priča kako je rodila u Ljubljani, brzo i lako, u klečećem položaju, onako kako su žene tisućljećima rađale u svim krajevima svijeta.

 

Naslovnica Kultura