Kultura Kultura

Posljednje zbogom

Kolege se opraštaju od tragično preminulog glumca: Bio je veliki dječak s neiskvarenom dušom, glumac velikog instinkta i talenta, posve atipična ličnost u kazališnom svijetu...

Posljednje zbogom

U prometnoj nesreći život je izgubio Josip Zovko, glumac HNK Split. Splitsko i hrvatsko kazalište ostalo je bez velikog umjetnika, snažne scenske osobnosti, glumca koji je svakoj ulozi, bez obzira koliko "velika" ili "mala" bila, pristupao posvećeno. Napustio nas je Glumac, prijatelj, čovjek velika srca.

Josip je rođen u Imotskom 1970. godine, diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a stalni član ansambla Drame HNK Split bio je od 1993. godine. Pored brojnih uloga na sceni matičnog kazališta, široj je publici u sjećanju ostao nastupima u filmovima i televizijskim serijama.

Za svoj debi na velikom ekranu, ulogu Mate u filmu "Da mi je biti morski pas" 2000. je dobio Nagradu hrvatskog glumišta, a među ostalim filmskim i televizijskim ulogama ponajviše će se pamtiti one u filmovima "Oprosti za kung fu", "Vjerujem u anđele", te serijama "Vaši i naši" i "Bitange i princeze".

Godine 1998. dobio je nagradu "Veljko Maričić" na međunarodnome Festivalu malih scena za ulogu Malog u predstavi "Bijelo" Dubravka Mihanovića.

U kazalištu je debitirao 1990. u Euripidovoj "Heleni", predstavi Splitskog ljeta. U svaki scenski zadatak Josip Zovko ulagao je cijelog sebe, kako istančanu senzibilnost, tako i svoje široko znanje i obrazovanje.

Upravo zbog toga kao malo koji drugi kolega svojom je glumom dokazivao često izricanu, a malo kada opravdanu tezu o nepostojanju velikih i malih uloga. I pojavom u tzv. manjoj ulozi znao je ostaviti neizbrisiv dojam na gledatelja.

Podjednako suveren u širokom repertoarnom rasponu od grčke tragedije do komedije, Josip Zovko ostavio je trag u scenskim djelima Euripida, Sofokla, Molierea, Shakespearea, Držića, Goldonija, Brechta, Pirandella, Dostojevskog, do Arthura Millera, Toma Stopparda, Ive Brešana, Milana Begovića, suvremenih dramskih autora.

Snježana Sinovčić Šiškov, glumica: Josip Zovko bio je predivan kolega, u jednom vremenskom periodu dosta smo igrali zajedno. Uz to, jedna od njegovih prvih profesionalnih uloga početkom devedesetih bila je u komadu "Živim", za koji smo tekst napisale Lada Martinac i ja, a režirao je Robert Raponja.

Josip je imao glumačku snagu, divan glas i pojavu, ljubila ga je velika scena.

Uz to, kod njega je jako bio razvijen glumački instinkt, ali je svejedno duboko promišljao svaku rečenicu koju će izgovoriti. Na malim pak pozornicama dolazila je do izražaja njegova istančanost i znao je napraviti veliku ulogu minimalnim glumačkim sredstvima.

Bruna Bebić, glumica i profesorica: Bio je sjajan glumac, nedovoljno realiziran nažalost. Obziran i osjetljiv, i što je najvažnije, čovjek gorućeg srca.

Za njega je Ljudskost, a to je u našem poslu zaista rijetko, baš u svakom trenutku bila na prvom mjestu. Dragi Jozo, počivaj mirno.

Goran Marković, glumac: Puno mi je pomogao u mojim glumačkim počecima. Kad dođeš kao mlad u kazalište malo si nesiguran, bojiš se, razmišljaš o tome kako te drugi gledaju...

Josip je to prepoznao. Sjećam se razgovora s njim, bio mi je velika podrška jer tada još nije bilo puno mladih kolega u teatru kao danas. Odveo bi me na piće i palačinke i uputio na neke situacije, bodrio i davao savjete, ali uvijek nenametljivo.

Vicko Bilandžić, glumac: Izgubio sam kolegu i prijatelja. Čovjeka koji se nesebično davao, ne štedeći sebe emocionalnih ožiljaka.

Bio je zaigran dječak unutar svijeta koji ga nije uvijek shvaćao, radio je unutar sustava koji nije dozvolio njegovom talentu da se pokaže pod punim svjetlom.

Želim mu mir u krilu Boga Oca kojeg je istinski štovao i da se sjedini s nikad prežaljenim ocem i bratom. Neka mu je laka voljena hrvatska zemlja.

Tajana Jovanović, glumica, oprostila se na Facebooku od kolege Zovka postom iz kojega izdvajamo: Falit ćeš, Jozo. Kako si nas uveseljavao izlaskom na scenu!

Falit ćeš nam Jozo na sastancima Drame, kad smo slušali filozofska i lucidna izlaganja o teatru, o kolegijalnom odnosu, o životu. Falit će nam jedan veliki dječak s neiskvarenom dušom.

Svi uz poruke kada se dopisuju ostavljaju neka srca, a ti si stavljao dupine. Da dupine! Pitala sam te jednom zašto. Rekao si, divna bića.

Znaš da u zvuku glasanja dupina čujem i plač i smijeh. Tako i ja Jozo, kad se tebe sjetim, plače mi se, ali i neki mali osmijeh se pojavi na licu! Sve tvoje tuge i brige otišle su sada. Snivaj mirno klaso, dječače moj.

Filip Radoš, glumac: Jutros smo imali probu u kazalištu i ova smrt se tako jako osjećala među nama - nije to bilo to. Ja sam već zašao u godine kada teško plačem.

I ne želim biti patetičan. Uz Josipa bih vezao onaj stih " kako ćeš mi ti, lane moje, na ovom svijetu punom vukova". Puno smo toga zajedno proživjeli, puno proputovali.

Bio je osebujan, bistar, načitan... Katkad ga je bilo i teško pratiti.

Trpimir Jurkić, glumac: Bili smo kolege od prvog dana studija. Zajedno smo se školovali, zajedno zaposlili, i puno puta zajedno bili na sceni. Bio je neobična ličnost, posve atipična u kazališnom svijetu.

Taj svijet zna biti okrutan i Josip je zbog svoje senzibilnosti često ispaštao. I svoju bol nosio je na poseban način, a bio je plemenit i dobar čovjek, dobar u onom najelementarnijem smislu.

 

Naslovnica Kultura