Kultura Kultura

više publike nego kuna

Ispada da smo najviše novca dobili od Hasanbegovića, kaže Emir Imamović Pirke, direktor šibenskog Festivala alternative i ljevice

više publike nego kuna

Pristojni ljudi su uvijek tiši od nepristojnih. Desnica se puno više glasa i uz potpuno pogrešan medijski pristup se čini snažnijom negoli u stvarnosti jest. Ali, ljudima je dosadilo uzmicati pred budalamaFALIŠ nije zabava za istomišljenike i ne želimo postati profesionalni aktivisti: ono, sjediš s nezarađenim laptopom od 10.000 kuna, pokraj tebe je najnoviji iPhone i ti govoriš o pravima radnika iz klimatiziranog ureda od 100 kvadrata!

Nakon što je Ministarstvo kulture ove godine odlučilo da neće dati niti kune za šibenski Festival alternative i ljevice (FALIŠ), direktor festivala, novinar i književnik Emir Imamović Pirke nije skrivao bojazan od domino efekta ako primjer Ministarstva počnu slijediti i drugi izvori financiranja.

Početkom travnja, međutim, uslijedilo je olakšanje. Istina privremeno, jer FALIŠ bi se, kako stvari stoje, s pitanjem opstanka mogao suočavati svake godine iznova.

Do tada, malo izvjesnosti: Šibenik će na popularnoj Maloj loži i ove jeseni "blagosloviti" FALIŠ. Sportskim rječnikom rečeno, Ministarstvo kulture – Grad Šibenik 0:25.000. Kuna, naravno.

- Od Grada Šibenika dobili smo 5000 kuna više nego lani, Turistička zajednica dala je 11.000, a NP Krka 30.000 kuna. Pred potpisivanjem smo jednog ugovora za još 40.000 kuna.

U teoriji trenutačno raspolažemo s nešto više od 100.000, a u praksi, na računu, imamo 44 kune. Iako je navedeni iznos nedovoljan da se festival završi, obvezujući je da počne.

Veliki upitnik koji je visio nad FALIŠ-em početkom godine sada je ipak uklonjen. Diše li se lakše?

- Sve je ovo poprilično zamorno. Iz godine u godinu ponavlja se ista stvar. To je prije svega moj neuspjeh, jer nisam osigurao stabilno financiranje festivala, a to jedino može biti iz međunarodnih izvora.

To su ugovori na tri ili pet godina s iznosima od 20.000 eura godišnje.

To nije nikakva megalomanija, međutim od nas se traži, između redaka, da budemo megalomani, da profesionaliziramo rad na FALIŠ-u, da se bavimo raznim aktivizmom cijelu godinu i za plaću, što je meni mrsko, a malo i licemjerno.

Također, zajedno s crnogorskim Centrom za demokratsku tranziciju se već treću godinu javljamo na međunarodne natječaje, a ove smo aplicirali za obilježavanje 30. godišnjice pada Berlinskog zida i tu očekujemo nekih 30.000 kuna.

Tihi inat

O kojim međunarodnim organizacijama govorite?

- To su organizacije i fondacije čiji osnivači su obično lijeve partije u Europi, gdje bismo mi mogli zadovoljiti sve kriterije, osim ovoga da se 12 mjeseci u godini nečim bavimo, a to ne želimo niti mislimo da ima smisla.

Može li se sada već nešto više reći o programu i gostima?

- Program ima dvije veće tematske cjeline. Jedna je "Populizam: narod i njegove ideologije", a druga je "30 godina od pada Berlinskog zida".

Što se tiče gostiju, i lani smo zvali dr. sc. Žarka Paića, ali je bio bolestan, pa mu se nadamo ove godine.

Također, i antropologu i čuvenom uredniku biblioteke "XX. vek", najbolje biblioteke na Balkanu, Ivanu Čoloviću koji ljetuje na Jadriji svake godine. U književnom dijelu izvjesna je "Knjiga o jugu" Jurice Pavičića te "Iza sedam logora" Viktora Ivančića, iznenada preminulog Hrvoja Polana i Nemanje Stjepanovića.

Očekujemo i izložbu fotografija Damira Šagolja, vjerojatno najuspješnijeg fotografa s ovih prostora koji je dobio Pulitzerovu nagradu kao šef tima Reutersa za Jugoistočnu Aziju.

Tema Berlinskog zida ima ogroman broj potencijalnih sugovornika, od Andreja Nikolaidisa, koji je već bio na FALIŠ-u, do njemačkih intelektualaca i ljevičara, koje ta tema osobito dira.

Lani su, rekla bih, na FALIŠ i njegov ljevičarski predznak prvi put otvoreno odapete i neke "neprijateljske" strelice. Kakva je atmosfera ove godine?

- Ne osjećam nikakvu promjenu klime niti prema nama niti prema festivalu niti dobivam ikakve signale da netko od političara u tome vidi smetnju. Naprotiv.

Zamjenik gradonačelnika Danijel Mileta mi je svojedobno kazao da je taj trg na kojem je festival rezerviran prije svega za kulturne događaje, a s obzirom na našu dosadašnju dobru suradnju, nema razloga da mu ne vjerujem.

Što se tiče prošlogodišnje, nazovimo je, napetosti, ona je izazvana reakcijom Hrvoja Zekanovića iz Hrasta. Ali, fascinantan je taj tihi inat koji se događa u Šibeniku.

Kada je pritisak najveći, najviše je i publike. Imali smo pritisak zbog teološkog programa i gostovanja metropolita Porfirija Perića.

Naši teološki programi nešto manje su posjećeni od drugih, što je i razumljivo, jer nema tu ni medijske atraktivnosti, osim kada je bila Teresa Forcades, a prošle je godine bilo puno kao oko.

Tomislav Fiket, koji nam radi cijeli video festivala, rekao da je to bio "najposjećeniji teološki koncert u povijesti".

250 stolica uvijek treba

Ovaj put ćete isplivati, ali kako dalje? Tko osim vas i Krune Lokotara, kao najistaknijih FALIŠ-evaca, još radi festival?

- Matilda Dulibić, koja je predsjednica Udruge FALIŠ i vodi sve financije, Ante Filipović-Grčić kao art direktor i u zadnje vrijeme sve angažiraniji Branko Sekulić.

Nas ne zanimaju nikakve plaće, izdašni honorari i nepotrebna raskoš, već samo želimo mir da bismo u miru mogli slagati program već u ožujku, kupovati avionske karte kada su jeftinije…

Isto tako, ne želimo da festival s međunarodnom konotacijom financiraju samo Grad Šibenik i TZ Šibenika. Vjerovali smo da će potpora Ministarstva kulture, osim što se ono povremeno pokazuje kukavičkim, rasti kako bude rasla kvaliteta festivala.

Ali to se nije dogodilo. Ispada da smo najviše novca dobili od Hasanbegovića.

Bojim se da ćemo dosaditi ljudima s problemima oko financiranja, jer ćemo postati kao onaj lik iz bajke koji je stalno izmišljao da dolazi vuk, a na kraju kada je vuk i došao nitko ga više nije ozbiljno shvatio.

Nezahvalno je predviđati, ali ovaj festival ima smisla ako je sve javno i transparentno i ako je svima dostupan.

To nije zabava za istomišljenike i ne želimo postati profesionalni aktivisti: ono, sjediš s nezarađenim laptopom od 10.000 kuna, pokraj tebe je najnoviji iPhone i ti govoriš o pravima radnika iz klimatiziranog ureda od 100 kvadrata!

Ako FALIŠ ima problema s novcem, nema s publikom?

- Nikada nisam vjerovao u ovoliki odaziv publike. U početku sam mislio da će nam 30 stolica biti dovoljno, dok su optimistični Kruno Lokotar i Srećko Horvat tražili 50.

Na prvom predavanju Borisa Budena na otvorenom, dok je na televiziji bila nogometna utakmica Hrvatska – Srbija, bilo je 125 ljudi. Sutradan smo donijeli 200 stolica i nismo ih nikada odnijeli.

Prosječna posjećenost po programu je oko 250 ljudi. Dakle, festival je nadrastao sva očekivanja.

Rekord je bilo 625 ljudi na predavanju Terese Forcades, tako barem kaže Damir Žaja (vlasnik susjednog kafića "Bono" i istoimene samoproglašene republike, op. a.).

Osim Šibenčana, imamo redovite posjetitelje iz BiH-a i Slovenije, te naravno Zadra, Splita, Knina, Vodica…

Ne postoji jedinstveno društvo

S obzirom na snažne konzervativne i radikalno desne vrtloge u hrvatskom društvu i politici posljednjih godina, kakve su šanse festivala s lijevim predznakom u budućnosti?

- Pristojni ljudi su uvijek tiši od nepristojnih. Desnica se puno više glasa i uz potpuno pogrešan medijski pristup se čini snažnijom negoli u stvarnosti jest.

U Hrvatskoj, primjerice, još uvijek postoji potpuno iskrivljena slika o Šibeniku kao vrlo netolerantnom gradu. Znam da su neki ljudi iz Zagreba, recimo, pitali episkopa Nikodima izlazi li u grad.

On koji je stalno u gradu, čudio se tom pitanju… Ne mislim da su ljudi koji dolaze na FALIŠ istomišljenici, ali važno je da u društvu postoji želja za dijalogom. To je temelj demokratskog, pluralističkog društva.

Ne postoji jedinstveno društvo: ono je fašističko ili staljinističko i u njemu neistomišljenici idu u logor. Šibenik jest drukčiji od svog neposrednog okružja.

Nisam siguran da bi, recimo, u Zadru ovakav festival još uvijek mogao funkcionirati. Split se, čini mi se, mijenja u posljednje vrijeme.

Ljudima je dosadilo uzmicati pred budalama. Poslovica kaže da pametniji uvijek popuštaju, pa valjda sve tako do granice provalije u koju će upasti.

Naslovnica Kultura