Kultura Kultura

Anamnesis

Što je zajedničko Kugla glumištu i konavoskim ovcama? Što spaja Toma Gotovca, Sandru Sterle i Sinišu Labrovića? Dijalog umjetnosti u javnom prostoru.

Anamnesis

Predstavljanje knjige "Anamnesis" Sandre Uskoković o dijalozima umjetnosti u javnom prostoru u splitskoj Galeriji umjetnina važan je kulturni događaj.

I to ne samo zbog važnosti knjige na kojoj je doktorica povijesti umjetnosti, izvanredna profesorica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta Dubrovnik, radila oko četiri godine, proučila lijepu biblioteku knjiga i članaka, umjetničkih radova, performansa, kazališnih predstava, nego i zbog pet predstavljača zavidnih znanstvenih i umjetničkih biografija.


Takav događaj, naravno, nije mogao proći ispod radara splitske publike. Naravno, ne one masovne, koja se sprema za Mayu Berović, nego birane, umjetničke.

Od Kugle do ovaca na Peristilu

Splitski povjesničar umjetnosti Dalibor Prančević, autor hvaljene kritičke monografije o Ivanu Meštroviću, koji je bio i moderator predstavljanja, kazao je da knjiga Sandre Uskoković problematizira odnos umjetnosti i politike, djelatnosti koje nemaju precizne definicije.

"Anamnesis" pokriva i filozofiju drskosti Toma Gotovca i suvremene radove Sandre Sterle, Igora Grubića i Siniše Labrovića.

"Knjiga je puna teorijskih referencija, ali ima pitak diskurs pa je namijenjena i širem čitateljstvu", kazao je Prančević u uvodnom izlaganju, u kojem je prošao svih devet poglavlja i pozvao publiku na čitanje.


Kazališni kritičar Igor Ružić, izbornik Marulićevih dana prije nekoliko godina, u kraćem izlaganju nije štedio na komplimentima na račun "Anamnesisa".

On je knjigu doživio poprilično pesimističnom.

Ona počinje s naoko optimističnim radovima Kugla glumišta, da bi završila s teškim, oporim, gotovo martirološkim radovima suvremenih umjetnika koji su, kako je rekao, uglavnom radili sami, bez institucionalne potpore.


"Knjiga Sandre Uskoković kompleksna je, duboka i strukturalno proširena u vremenu, prostoru i individualnim karijerama, ako se taj termin uopće može upotrijebiti za ljude koji se bave umjetnošću.

Kao kazališnom čovjeku posebno mi je zanimljivo što knjiga obrađuje i Kugla glumište, koje je margina hrvatskoga kazališta. Osim Marina Blaževića, hrvatska teatrologija time se uopće ne bavi", zaključio je Ružić.


U teatarskom tonu nastavio je i Boris Bakal, umjetnik i voditelj multimedijalne organizacije "Bacači sjenki" iz Zagreba.

"U knjizi je najbolji tekst o Kugla glumištu ikada objavljen, koji priziva veliku monografiju o Indošu, Buriću Kići i pokojnome Šišu.

Poglavlje o Kugla glumištu nedostajalo je hrvatskoj kulturi, koja je svečarska. U njoj uglavnom izađe jedna knjiga, najčešće poslije smrti autora, da se ne naljuti. Ali druga nikada ne izađe pa nema dijaloga.

Drago mi je da sam dio ove knjige!", rekao je Bakal, koji je kazao i da je dijete postmoderne osamdesetih, kad je shvatio da sjećanje dolazi kroz kulturu.

"Prije smo komentirali da bi kritika jedne predstave trebala biti samo druga predstava. Ova knjiga to jest", zaključio je Bakal, koji se od bacača sjenki načas prometnuo u bacača komplimenata na račun knjige i autorice.

Dijalog kao fenomen

Splitski umjetnik Petar Grimani, uvršten u knjigu svojim radom s ovcama na Peristilu, također je iznio komplimente na račun knjige i autorice.

"Lijepo slaže radove, ne drži se kronologije, radi pukotine u narativu, ne zauzima perspektivu onoga tko sve zna, izražava se u otvorenoj formi...", rekao je Grimani, dodavši da je divno čudo da se nalazi u knjizi pokraj takvih veličina.

Ali je polemično otvorio raspravu o izboru svoga rada. "To je jedan od mojih najgorih radova, koji sam napravio iz taštine i neznanja.

Nikad ga ne bih ponovio. Maltretirao sam te nesretne autohtone hrvatske ovce iz Konavala, koje su bile na Marjanu, i doveo ih u posjet ribama na Peristilu", pokajnički je kazao Grimani o radu koji je u postavu splitske Galerije umjetnina.


Sama autorica rekla je da joj je pri pisanju glavna preokupacija bila tema dijaloga kao fenomena. "Puno komuniciramo, ali koliko je to dijalog kao prihvaćanje drugog i drugačijeg?

Pri pisanju krenula sam s aktualnim i bitnim temama, a onda su došli umjetnici koji su se njima bavili", rekla je Sandra Uskoković, otkrivši da je najprije htjela obuhvatiti cijelu bivšu državu, ali je shvatila da je to cjeloživotni projekt pa se "suzila" na hrvatskih trideset godina.

"Nije mi bio cilj obrazovati, nego objasniti teme i postavljati pitanja.

Ne živimo u vremenu koje otvara ružičasti pogled, posebno u javnom prostoru", zaključila je ona predstavljanje u javnom prostoru Galerije umjetnina, koja je uz Mavenu suorganizator promocije knjige izdavačke kuće UPI2M BOOKS.


Policija zna postati dio projekta
Izvan protokola i bez najave pojavio se Stanko Juzbašić. Tajnovitost se može razumjeti kada se zna da je navedeni član Sljedbe štovatelja banaka, koja je također uvrštena u knjigu. Juzbašić je iznio svoja iskustva iz devedesetih godina, kad su radili performanse s pokušajem naplaćivanja ulaza u banku i kad su propitivali jesu li banke i pošte javni prostori. O tome su radili i predstavu. Ali, kako je ispričao, u projekt u kojem su, među ostalima, sudjelovali Boris Bakal i Ivica Buljan, posve neplanirano i nenajavljeno uključila se i policija pa su završili na saslušanju. Pa je ono postalo dio predstave. "Sve je podsjećalo na Ionesca i Ćelavu pjevačicu. Ali pitanje javnog prostora jedno je od centralnih pitanja stvaranja", reko je Juzbašić, koji ipak nakon svega nije osnovao Sljedbu štovatelja policije.

Naslovnica Kultura