Kultura Kultura

AGNÈS VARDA (1928. - 2019.)

Napustila nas je bakica francuskog novog vala, navijestila je njegovo podizanje, a posljednjih godina uglavnom je snimala dokumentarce o svijetu, životu i, dakako, filmu

AGNÈS VARDA (1928. - 2019.)

Nikad nisam tražila širi auditorij, nego da moj film možda nekome znači, i to je to - kazala nam je Varda u intervjuu 2014. pred dodjelu Europskih Oscara u Rigi, gdje je primila priznanje za životno djelo.

Baka francuskog "novog vala" Agnès Varda umrla je jučer u 90. godini života od posljedica raka dojke, nedugo nakon što je na Berlinaleu imala premijeru autobiografskog dokumentarca "Varda By Agnes" koji će ostati njezin posljednji film.

Varda je veteranka kinematografije u kojoj djeluje od početka pedesetih kad je u svijet filma pristigla iz fotografije i postala pionirkom francuskog "novog vala".

Njezin prvi film "La pointe courte" (1955.) navijestio je skoro podizanje "novog vala", pojavivši se pet godina prije Godardova "Do posljednjeg daha".

Francuska "Kinoteka" odmah je prepoznala Vardu, a redateljica je do kraja života nastavila snimati filmove za "kinotečnu" publiku, počevši s "Cleo od 9 do 5" (prikazan u Cannesu) i "Vagabond".

"Nikad nisam naginjala blockbusterima i milijunima ljudi, nikad tražila širi auditorij, nego da moj film možda nekome znači, i to je to", kazala nam je u intervjuu za "Slobodnu" 2014. pred dodjelu "europskih Oscara" u Rigi, gdje je primila priznanje za životno djelo. Uživo je djelovala kao draga, mudra bakica i imala prepoznatljiv imidž (boja kose i kratka frizura).

Nedavno, 2017., dobila je i počasnog američkog Oscara kao prva filmašica u povijesti, a za zlatni kipić je 2018. bio nominiran i njezin dokumentarac "Faces Places", čime je, u dobi od 89 godina, postavila rekord kao najstarija osoba s oskarovskom nominacijom.

Posljednjih godina uglavnom je, u većoj ili manjoj mjeri, snimala dokumentarce u kojima je njegovala duh francuskog "novog vala" kroz osobne (i feminističke) opservacije o svijetu, životu i, dakako, filmu.

Francuski "novi val" je oplakivao "Agnesine plaže", dokumentarac prikazan na prvom FMFS-u. Agnèsino film(ofil)sko oko bilo je zaigrano sve dok se nije sklopilo.

Sve dok Varda nije otišla na nebeske "Agnesine plaže". Francuska filmašica kao da je slutila da joj ne ostaje još dugo vremena pa je snimala do posljednjeg daha, tj. kadra.

"Veselim se smrti", rekao je jedan stariji lik u Vardinu predzadnjem dokumentarcu "Ljudi i mjesta", a kad su ga upitali "zašto", odgovorio je "zato jer će to biti to".

Prisutnost, tj. neposredna blizina smrti osjećala se u "Faces Places". Idealan "oproštajni" film, divotica od dokumentarca, bio je koncipiran kao riznica (Vardina) sjećanja na život, kinematografiju i fotografiju, projicirajući neke nove filmofilske uspomene na osobno kinoplatno.

 

Ponosna na svoj opus
Moji filmovi su dobro prošli s obzirom na 'marginalnu' prirodu. Jako sam ponosna na njih, a voli ih i publika.

Ljudi me svugdje zaustavljaju, u metrou, vlaku, gdje god dođem. Priđu i hvale filmove. Vjerujem u to.

Neki film ostavi trajan dojam na vas i nikad nećete zaboraviti kako ste se osjećali gledajući ga – izjavila nam je Varda u intervjuu 2014. godine

 

Naslovnica Kultura