Kultura Kultura

Librofilija Piše Ivica IVANIŠEVIĆ

Radi se o vrlo pouzdanom vodiču kroz turbulentne godine
tijekom kojih je Europa postala boljim mjestom za život

Librofilija Piše Ivica IVANIŠEVIĆ

"Do nade i natrag" uglednog britanskog povjesničara Iana Kershawa priča je o drugom poluvremenu dvadesetog stoljeća, kojeg je on uz mrvicu autorske slobode, ali i puno ozbiljnih razloga, malčice rastegnuo na vremenskoj skali. Prvi libar pod naslovom "Do pakla i natrag" pokrivao je zbivanja od 1914. do 1949., dakle, od početka Prvog do geopolitičkog epiloga Drugog svjetskog rata i dočekan je aklamacijama kako stručne, tako i "obične" javnosti - čitatelja s viškom znatiželje i manjkom formalne historičarske naobrazbe. Tom knjigom Kershaw se dokazao ne samo kao suvereni poznavatelj tematike s istančanim smislom za sintezu, nego i kao vrlo zavodljiv pisac koji rado mijenja pripovjedne perspektive, pa se s povijesnih totala vješto šalta na krupne planove i detalje. K tome, imponirao je dosljednim uvjerenjem da povijest nekog podneblja i vremena nikad nije samo politička i ekonomska, jer iskoraci u tehnologiji i kulturi počesto mogu značajnije usmjeriti društvena zbivanja čak i od samih ratova.
Nastavak toga djela bavi se razdobljem od 1950. pa do 2017. Zadnji događaj o kojemu piše jest Brexit koji, kao što znamo, ne samo da nije zaključen, nego nije još ni počeo. To će reći da se Kershaw hrabro odlučio pisati i o našoj suvremenosti praveći se da je ona odavno stavljena ad acta te da pripada povijesti. Za takvu rizičnu odluku zaslužuje svaku pohvalu. Koliko pak komplimenata zaslužuje za sam sadržaj libra, sasvim je drugo, malo kompliciranije pitanje.
"Do nade i natrag" (prijevod potpisuje Vuk Perišić) djelo je akribična i skrupulozna povjesničara koji pregledno predočava sve glavne tokove, ali i mnoge zanemarene rukavce povijesnih zbivanja te vrlo dojmljivo podsjeća kroz kakve su sve dramatične potrese i fundamentalne promjene prolazila europska društva. Iz naše komotne, pa ako hoćete i razmažene perspektive, počesto zaboravljamo da su neka civilizacijska postignuća koja nam se danas čine samorazumljivima donedavno bila apsolutno nemoguća. Hoćete primjer? Pa, evo, možemo se pozabaviti nečim što je svakodnevna, dapače masovna pojava: razvrgnućima brakova. Razvod je u Italiji ozakonjen tek u prosincu 1970., u Portugalu 1975., u Španjolskoj 1982., u Irskoj 1997., a na Malti nije bio moguć sve do 2011.

Milostiva dekada

U lijevo-desnim kontroverzama koje su obilježile drugo poluvrijeme najduljeg stoljeća Kershaw suvereno pliva, ne štedeći ni jednu ni drugu stranu, mjereći svaku političku opciju istim metrom demokratskih vrijednosti, što njegovu knjigu čini vrlo pouzdanim vodičem kroz turbulentne, ali u osnovi - kad se ispod svega podvuče crta – milostive dekade tijekom kojih je Europa postala boljim mjestom za život. Naravno, ta ohrabrujuća inventura nije ni definitivna ni bezuvjetna, jer je uvijek bilo i ponešto iznimaka od toga prosperitetnog trenda, kao što su, recimo, zemlje nastale raspadom Jugoslavije o kojima Kershaw piše vjerodostojno, dakle, neugodno za poneka domoljubno zažarena uha.
Ključni problem s ovim librom meni se nalazi u autorovu odricanju od strategije koje se držao pišući prvi svezak. Dok je tamo s puno šlifa i šarma miksao veliku i malu povijest, bavio se kapitalnim, presudnim događajima, ali i skrajnutim zbivanjima iz društvenog partera, ovdje te fine međuigre između globalnih zvijezda i lokalnih epizodista ima vrlo malo, što knjigu opasno približava pomalo staromodnom udžbeniku. Nadalje, interes za tehnološke inovacije i kulturne trendove ovdje je sasvim prigušio, pa se tih tema dotiče vrlo rijetko i samo usput. Tako je, primjera radi, razmjerno suzdržano evidentirao tektonske promjene glazbenog ukusa krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, a sve što se otada dogodilo u svijetu muzičkog biznisa kao da je prošlo mimo njega. Nekim drugim kreativnim nišama, odnosno fenomenima posvetio je i kudikamo manje prostora. Još je upadljivija odsutnost interesa za propitivanje društvenih implikacija digitalne tehnologije, osobito uloge društvenih mreža. Okolnostima koje su dovele do uspjeha referendumske inicijative za Brexit Kershaw je, primjerice, posvetio nekoliko stranica, ali ni nekoliko riječi nije potrošio da bi naznačio prevažnu ulogu (zlo)upotrebe društvenih mreža dok je trajala debata o izlasku iz EU-a.
No, svim primjedbama unatoč, ovaj libar koji zamašnim dimenzijama dostiže bloketu valja svesrdno preporučiti. Ne samo zato da bi se znatiželjnici obavijestili o prebogatoj novijoj povijesti našeg kontinenta (uživajući pritom u dinamičnom izlaganju vještoga pisca), nego i zato da bi pogledom u retrovizor lakše obuhvatili ili barem pokušali nagovijestiti budućnost koja nas čeka.

Naslovnica Kultura