Kultura Kultura

Glavna nagrada na Festivalu arheološkog filma u Firenci

Nicolo Bongiorno, sin legendarnog talijanskog TV-voditelja Mikea, izazvao je senzaciju filmom o Visu, talijanski mediji pišu da je 'ljepota Dalmacije bezgranična, a otoci magični'

Glavna nagrada na Festivalu arheološkog filma u Firenci

Film snimljen u talijansko-hrvatskoj koprodukciji opisuje se kao 'topla priča o našem otoku, njegovim žiteljima, povijesti, maritivnoj baštini, ribarima, mornarima, falkuši, roniocima i, prije svega, priča o ljubavi i poštovanju prema moru koje je, kako su drevni narodi kazivali, ulica prema drugima, most koji spaja narode koji ga vide sa svojih obala'.

Lijepe vijesti pred početak sezone stižu iz Firence. Film "Lavovi Visa" redatelja Nicola Bongiorna, snimljen u talijansko-hrvatskoj koprodukciji, ovjenčan je glavnom nagradom na Firenze Archeofilm Festivalu, osvojivši žiri, ali i publiku.

I na festivalu u Trstu "I Leoni di Lissa" također je izazvao veliko zanimanje publike i medija.

"Ljepota Dalmacije je bezgranična. Otoci su magični", pišu talijanske novine o filmu koji se opisuje kao "topla priča o našem otoku, njegovim žiteljima, povijesti, maritivnoj baštini, ribarima, mornarima, falkuši, roniocima i, prije svega, priča o ljubavi i poštovanju prema moru koje je, kako su drevni narodi kazivali, ulica prema drugima, most koji spaja narode koji ga vide sa svojih obala".

Korak po korak film "prati organizaciju velike potrage za olupinom poraženog i potonulog talijanskog morskog diva, broda 'Re d 'Italia', koji je u Viškoj bitki 1866. potonuo za tri minute zajedno s 400 članova posade".

Tijekom plovidbe falkušom, ističe se, gledatelj doživljava ljepotu Jabuke, Palagruže, Svetog Klementa i, naravno Visa, a posebno Komiže i njezina podmorja.

Gledatelj upoznaje starog ribara kojem su noge, ruke i koža lica otvrdnuli poput potplata cipela od tisuća sati ribarenja po svakojakom moru, ali i ljepotu punih mreža, brudeta, srdela na roštilju, dionizijske slasti druženja s dobrom kapljicom uz pjesmu.

Priključuje se i povorci na Dan svetog Nikole i prati tradicijsko spaljivanje broda, očekujući feniksovski povratak. Film, nadalje, posjeda gledatelja na brežuljak kako bi s ushitom promatrao prekrasnu vizuru uvale i pitomih polja maslina, vinograda, lavande s malom djevojčicom koja recitira, sva ponosna, poeziju o ljepoti svog otoka, a s njom i drugom djecom pušta modele falkuša u more.

Navodi se da jedna brodica, rekonstruirana u svojoj punoj veličini, i danas brodi po svjetskim morima i rijekama, pričajući o Viškoj maritivnoj povijesti i baštini ovih naših krajeva.

"Lavovi Visa" govore o zaronu u more, osvajanju dubine. Nicolo Bongiorno, naime, "zaranja na 110 metara dubine, gdje se nalazi olupina tragičnog brodskog diva, nesretnog udesa poput 'Titanica', izgrađenog u američkim dokovima New Yorka po tada najnovijoj tehnici, cijelog obloženog željeznim pločama".

Dakle, "film nije povijesni prikaz bitke, već priča ispričana kroz zapanjujuću ljepotu arhipelaga koji dira u dušu gledatelja, film o prozirnosti mora koje povezuje, a ne rastavlja narode," piše jedna novinarka i zaključuje da ima puno toga što film čini senzacionalnim.

Bongiorno je za rekonstrukciju života na otoku "koristio neke sekvencije filmova iz tridesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća snimljenih na Visu", a zatražio je suradnju Joška Božanića, splitskog profesora hrvatskog jezika i stilistike, koji otkriva mnoge slične jezične izraze, ili čak iste, koje koriste ljudi na dvije obale Jadranskog mora. Angažirani su i povjesničar i novinar Giacomo Scotti i Francesco Tiboni.

Uz brojne pohvale filmu i temi morskog zajedništva, mnogobrojni talijanski mediji spominju ronioca Veljana Zankija, "lijepog poput nekog mitološkog heroja" u njegovu savršenom kretanju dubinama mora.

Hvale i podvodnog fotografa Roberta Rinaldija "koji uistinu zna kako napraviti spektakularne podmorske fotografije", izvrsnu glazbu Corrada Fantonija "koji nam pruža istinsko uzbuđenje dok se spuštamo u vodene ponore na 110 metara", a tu je i izvanredni grafičar Vuk Jevremović, "naturalizirani Jelšanin", koji prati priču vrhunskom animacijom, a za svoje je animirane art filmove dobio brojne nagrade po najpoznatijim festivalima svijeta i bio i nominiran za Oscara.

Redatelj je "posvetio ovaj film svom ocu Mikeu", pored Pippa Bauda najpopularnijem talijanskom voditelju, kralju TV kvizova, koji ga je naučio voljeti more.

Obojicu je, inače, s ljepotom hrvatskog Jadrana upoznala svetoklementska nevjesta Tarin Meneghello, Nicolina supruga s kojom se vjenčao u maloj crkvici na otočiću, što je tradicija njezine obitelji koja je krajem 18. stoljeća dojedrila iz Venecije do Hvara i ostala na tada kupljenom imanju Palmižana na hvarskom arhipelagu.

"Plovio sam krivim morima", javno je tada priznao Mike Bongiorno koji je, nakon posjeta snahinoj kući, do svoje smrti krstario Dalmacijom.

 

Naslovnica Kultura