Kultura Kultura

kolektivno varenje

'Ovo može samo Split!': u jednoj večeri Pričigina smijeha je bilo za cijelu godinu, pogledajte ova lica u publici i poslušajte djelić baza od kojih su se Splićani 'valjali po podu'

kolektivno varenje

Fenomen "Pričigina" je publika. Pokazalo se to i u srijedu navečer u Domu omladine u prvom dijelu druge večeri ovogodišnjeg izdanja splitskog festivala pričanja priča, kad su stari, mladi, majke s djecom, nahrupili u Dom omladine.

Neki dolazeći i po dvije ure ranije kako bi si priskrbili mjesto, ili čekajući, stoički, strpljivo, k'o osamdesetih za kavu u trgovinama ili sedamdesetih za ulaznicu u kinu u kojem se prikazivao film "Mazurka u krevetu".

Reći da su se natiskali, po tribinama, skalinama, pozornici, parteru, ulazu i hodnicima, poput sardina u konzervi bio bi eufemizam. A gdje su još oni što su po gradskom kvartu Bol, kao oblaci nad dvije palme na otoku sreće, kružili svu noć, tražeći, uporno i uzaludno, mjesto za parkiranje.

Nije to ono da su Splićani navalili kad je mukte pa makar bila i kultura, nego su, eto, ljudi samo smijeha, vedrine gladni, nesputane misli žedni. I kad je, k tomu, tema priča obavještajno podzemlje i kad je najavljena pripovjedačka reprezentacija s puno utakmica u nogama.

 

Na vrijeme je išla obavijest da, ranije najavljivani, Boris Dežulović boluje u gripi teškoj i da Boris Rašeta pati od viška posla, pa da ih te večeri neće biti, no to nikoga nije sputalo u naumu da dođe.

Na teren su tako, šaljući ponovo onu čuvenu poruku II. dalmatinske "Računajte na nas kao da smo u punom broju", istrčali Edi Matić, Aleksandra Kardum, Ante Tomić i Jurica Pavičić potpomognuti Nebojšom Lujanovićem koji je dao svoj prilog temi.

I kad bi se sav onaj smijeh s ove večeri u Domu omladine mogao nekako razrijediti i pravilno rasporediti bilo bi ga dovoljno za godinu dana.

Dakako, najveću frekvenciju u pričama o obavještajnom polusvijetu imao je pojam Udba, bivša, još šezdesetih godina preimenovana služba iz biše države, čijoj se raščlambi, dosezima i značenju, odajući počast i Kovačevićevom "Balkanskom špijunu", u usmeom esjeju pozabavio Ante Tomić, garniravši ga pričom o tetku Nedeljku, koji je radni vijek proveo u organizaciji na lošem glasu, a da nikad nitko nije saznao što on zapravo radi.

Nebojša Lujanović je pričao o tetku koji iz Njemačke dolazi u skupocjenom terencu, a nakon prelaska granice prati ih cijelo vrijeme crni '"golf" jer je podzemlje "snimilo" auto podobno za krađu, pa ovima iz "golfa" u pomoć priskače i policija...

Aleksandra Kardum je ispripovijedala sagu o ćaći Josi, materi Grozdi i sinu Dani, za kojeg otac posumnja da se bavi nečasnim, špijunskim poslom u trenutku kad je motociklistički kacigu priključio na električni punjač...

Edi Matić je pričao storiju o ocu koji je, putujući po svijetu, sakupljao sve i svašta, a ponajviše igračke iz kinder jaja, te je tako imao i kolekciju od 12 aviončića koje je kupio u Tel Avivu, a peripetije počinju kad ih poželi prodati i kad mu se na oglas javi jedan čije prezime počinje s K.

Ljudi koji sjede, svi u istim "Varteksovim" odijelima, u jednoj donjegradskoj kavani i igraju šah, čekajući poziv, prigodno slovo izgovorio je Jurica Pavičić. Ti ljudi su dalekovidni i svemoćni pa tako, po interpretacijama nekih modernih hrvatskih političarki i kolumnista, postavljaju biskupe i imenuju pape...

 

I sve se to, dakle, događalo pred publikom s istančanima refleksima, koja je reagirala na svaku "bazu" - takvih je bilo na pretek - časteći čitav događaj pljeskom dugo nakon što su svjetla na pozornici ugašena.

- Ovo može samo Split, da u Zagrebu nekomu kažeš da dođe u nezagrijanu dvoranu i da će sjediti na betonu, samo bi odmahnuo rukom - komentirao je kasnije pred "Bellevueom" prethodni čin "Pričigina" njegov organizator Nebojša Lujanović.

A u "Bellevueu" je upravo počimao drugi dio programa posvećen "Zvjezdanim mitovima i legendama".

Tamo je, naime, Renato Baretić ugostio Korada Korlevića, astronoma, voditelja zvjezdarnice u Višnjanu, te su započeli konverzaciju s podatkom o 19 tisuća nebeskih tijela, koliko su izbrojali astronomi, koji se nalaze u Zemljinoj putanji, prizivajući u misli biblijski prizor Sodome i Gomore...

Treba li napominjati da je i ovaj prostor za sve zainteresirane bio pretjesan?

Naslovnica Kultura