Kultura Kultura

festival pričanja priča

'Nesreća nikad ne dolazi sama...': u Splitu započeo dugoočekivani 'Pričigin', publika guštala u pričama Mile Kekina, Nore Verde, Staše Aras...

festival pričanja priča

'Pričigin', splitski festivali pričanja priča, ide dalje, no onaj u utorak navečer započeti nije trinaesti po redu, nego, da sve bude u pričiginovskom duhu, dvanaesti plus jedan. Ništa neobično, jer kako je, otvarajući smotru kazao njen idejni začetnik Petar Filipić, ni u Americi u avionima nema sjedala s brojem 13, pa zašto bi i 'Pričigin' išao pod tim brojem.

A da je odluka o numeraciji ovogodišnjih usmeno-književnih događanja u Domu mladih i okolici bjelosvjetska može posvjedočiti i potpisnik ovih redaka koji se tako jedne davne zime zatekao u hotelu 'Hilton' koji nije imao trinaestog kata: uđeš u lift, a ono dvanaest, pa četrnaest, a ono što je trebao biti trinaesti kat bijaše rezervirano za poslugu, te ostave za lancune i slične stvari.

No, sibolika ovog broja ostavljena je za nadu, poriv jak k'o glad, žeđ ili libido, pa se Filipić prisjetio vremena kad su on i Renato Baretić, nalazeći se uvijek petkom na kavi i sanjajući festival pričanja priča, odlazili do kioska Hrvatske lutrije uplaćivati uvijek istu kombinaciju i govoreći da će se čuti večeras, kad dobiju zgoditak.

Lova im je, naravno, bila potreba za pokretanje ovog sada već fenomena u domaćoj kulturi koji je došao do trinaestog izdanja. To je i bio povod da - vražje li nade - šjor Petar usklikne: 'Ako sad ne dobijemo, nećemo nikad.'

Organizator, pak, 'Pričigina' Nebojša Lujanović je ispripovijedao sve ono što je poduzeo da bi skinuo moguće uroke, a službeni program, onaj skupni dio pred, treba li i napominjati, prepunim amfiteatrom u Domu mladih započeo je pod paskom Vedrane Bibić, Mosorove male. Ona je predstavila pet spisateljica - Stašu Aras, Moniku Herceg (jedina nije Dalmatinka, a k tomu je i sa sela), Koranu Serdarević, Noru Verde i Luizu Bouharaou.


Okvir njihovih fasičnih priča, s natruhama tragičnoga, zadan je radnim nadnaslovom 'Nesreća nikad ne dolazi sama (pravilo br.13). Dvije od tih priča bijahu motivorane događajima iz studentsko-podstanarskog života, dvije pegulama s obavljam nužde, a jedna - ispripovjedala ju je Nora Verde - slučajem višesatne otmice četvoro djece u osamdesetim godinama minulog stoljeća, te je njena efektna poanta izazvala i najtopliju reakciju publike.

Ona je opisujući suvremenu kompjutorsku igru u kojoj se plaća 400 kuna da bi se mogao igrati otete osobe, pa se potom snalaziti kako znaš i umiješ, kazala kako je 'u socijalizmu sve bilo gratis', pa i otmice.

Nastavak programa nazvan 'Ladna bevadna' bio je rezerviran za Milu Kekina, frontmena 'Hladnog piva', kojemu je domaćin bio Ivica Ivanišević, čovjek, kako ga je Lujanović najavio, s rijetko viđenim mentalnim refleksima, što je ovaj tijekom večeri, na radost publike, uporno i baš od srca neprestano demonstrirao.

Kekina je, obrazlažući poziv za njegov nastup na 'Pričiginu', Ivanišević najavio kao nekog tko priča u notama, a njihove pjesme su društveni komentari, posao usporediv s onim što u novinama rade kolumnisti. Njihova konverzacija je, onako brehtovski, prekidana Milinim songovima, a on je, potaknut pitanjem o skretanjima s domovinskog kolosjeka, kazao kako je glazba svojevrsni identifikacijski momenat. 'Onakav si kakvu glazbu slušaš'. 'Hladno pivo' je krenulo 1988. godine, tako da sada ulazi u srednje godine, a osvrćući se na društvenu stvarnost Kekin je kazao kako, eto, u zadnje vrijeme češće sviraju u Dublinu nego u Osijeku.

Naslovnica Kultura