Kultura Kultura

Vatra slobode

Dugo hodam putem osobne transformacije, vidio sam kroz što sve čovjek mora proći, kaže splitski učitelj joge Tonči Gulišija

Vatra slobode

“Vatra slobode” naziv je prve knjige splitskog učitelja joge Tonča Gulišije, koja sadrži 40 njegovih poetskih zapisa duhovne prirode.

Knjiga u izdanju Naklade Bošković ilustrirana je autorskim fotografijama, među kojima se nalaze i prizori iz Indije, u koju ovaj promicatelj Ashtanga joge odlazi svake godine, a na konkretni izdavački pothvat odlučio se, veli, nakon što su se stihovi godinama sakupljali u njegovoj glavi.

“Od kada se sjećam, u meni je postojala glad za razumijevanjem igre života, za spoznajom čovjekove prirode. Pratio me snažan osjećaj prolaznosti. Taj duboki nemir tjerao me na traganje” - napisao je u predgovoru knjige.


- Stihovi te knjige pojavljivali su se u mojoj glavi u razdoblju od sedam godina, ali ih nisam zapisivao – kazao je 45-godišnji učitelj joge na početku razgovora.

- Nakon jedne moje joga radionice puno ljudi se složilo da ima smisla da i drugi to pročitaju, te sam ih objavio na društvenim mrežama. Ljudi su reagirali i to mi je dalo krila da počnem pisati.

U idućih godinu dana sam zapisao sve što sam osjećao da trebam napisati. Nakon toga iz mene više nije htjelo izići ni slovo.


Što vama predstavlja Indija?


- Prvi put sam bio tamo 2003., otišao sam vježbati jogu i meditirati, i tada sam osjetio njezinu snagu i neku iskonsku drevnost.

Osjetio sam da mi može pomoći da steknem duboko iskustvo bezvremenog mira koji je u svakom čovjeku, a moja je duša čeznula za njim.

Od tada sam bio 16 puta, svake godine idem, i ukupno sam tamo proveo možda godinu i pol dana.

Vježbam jogu, meditiram, radim pranayame - vježbe disanja, obilazim neka energetski snažna mjesta i družim se s onima koji su iskusniji od mene u ovome što radim.

Posljednje dvije godine vodim sa sobom i druge ljude, ne samo turistički nego s idejom da osjete jogijsku praksu koju osobno vodim u Indiji i da ih odvedem na mjesta na kojima sam bio puno puta, fascinantnim za oko i za duh.


Joga je potpuno promijenila vaš život. Kako se to dogodilo?

- Oduvijek sam tražio, odmalena, neki viši smisao. Istraživao, čitao, mislim da je prirodno bilo da me život dovede do nekakve prakse, prije nekih 25 godina.

Već kod prve vježbe disanja i uz malo meditacije osjetio sam kako me to rasterećuje, prazni, te da upoznajem neki dublji mir za kojim sam čeznuo.

Od tada, kroz sve kasnije godine, samo dublje ronim u iskustvo mira i uočavam kako je u meni sve manje tjeskobe, straha, negativnosti. A raste osjećaj lakoće življenja.

Duša je gladna

Jogu ste počeli učiti iz knjige?


- Naišao sam na nju slučajno, na Jesudianovu “Joga i zdravlje”, malu knjigu punu crteža jogijskih položaja, disanja, meditacija.

Mene je to tako snažno privuklo da sam počeo svaki dan vježbati. Sam sa sobom, svaki dan, neke dvije i pol godine, disciplinirano.

Duša je gladna živog iskustva i to je vatra koja tjera na akciju, na disciplinu. I nema odustajanja. Sve dok potpuni mir ne svane u čovjeku, put nije gotov. Do tada treba djelovati.


Koje uspomene imate na vrijeme kad ste bili pomorac i učitelj tenisa?


- Tenis sam igrao deset godina, volio sam ga, kao i sport općenito, a završio sam Pomorski fakultet.

Ono čega se sjećam je da sam bio u potrazi. Toliko da bih bio okrenuo svijet naopako dok ne nađem odgovore na pitanja koja su iz mene izranjala.

I prije je sve što sam radio bilo prožeto unutarnjom introspekcijom. Moj um je bio u introspekciji. Zanimao me je smisao, istina, tko sam ja, što je sve ovo oko mene, što da radim, što je život, tko je čovjek, takve stvari.

Jednostavno, to je bilo u meni. Takva pitanja su me vodila kroz život, kroz razne prakse, do različitih učitelja, do različitih razumijevanja, u konačnici do transformacije na najzdraviji mogući način.


Učitelj ste više od 15 godina i kroz vašu školu je prošlo oko dvije tisuće vježbača. Za koga je Ashtanga joga?


- Ashtangu može vježbati bilo tko. Ona je jogijski koncentrat, potentna i fokusirana praksa.

Nema ograničenja tko je može vježbati, osim ako se nekome ne da, to je jedino ograničenje, ili ako tražiš čarobni štapić da se ostvari nešto što želiš, a da pritom ti ne trebaš ništa napraviti – takvog razmišljanja ima dosta danas.

Čovjek današnjice je pod velikim stresom. U vječnoj je trci za svojim repom, cijeli život u iščekivanju. Čeka neko sutra da mu donese veliku promjenu, da riješi probleme i ukloni bol, kada će sve završiti i biti lijepo.

Sutra nikad ne dolazi na takav način! Život prolazi u iščekivanju. I tup, kad završi – odeš! Gdje si bio, što si radio? Joga nas kao disciplina prazni od negativnih emocija i donosi fizičko i mentalno olakšanje.

Kako praksa ide dublje, osjeća se da je taj mir i integritet koji duša traži unutra, da se nalazi iza mentalne aktivnosti, iza misli. I onda otkriješ da je beskonačno dubok.

Najstarija učenica je moja mama

Koliko je star vaš najstariji učenik?


- Mislim da je to moja mama, ona ima 65 godina. Svatko može vježbati. Praksa se prilagodi za bilo kojeg čovjeka, modificira se za njegovo tijelo, a onda iz dana u dan energija raste, sve se mijenja, nadodaju se zahtjevnije vježbe.

U Ashtangi satovi nisu vođeni, ona se podučava “jedan na jedan”, kao u stara vremena.

Znači, nju se prilagodi nečijim mogućnostima, stanju, tjelesnoj anomaliji, bolesti, praksa se prilagođava kako bi mu donijela iscjeljenje na svim razinama: fizičkoj, mentalnoj i emocionalnoj. A imamo i jogu za djecu od sedam do 15 godina.


Postoje neka mišljenja da katolik ne bi trebao prakticirati jogu. Što mislite o tome?


- To je prilično nevjerojatno, da u 21. stoljeću još uvijek dio ljudi razmišlja na takav način. Da se netko boji disati, meditirati, vježbati jer će mu to “poremetiti” svjetonazor.

Ni jedan pravi jogi neće reći - “nemoj ići tamo ili ovamo”. Ajde gdje hoćeš, radi što hoćeš! Moli se kome hoćeš, poveži se s kim hoćeš, neka to bude tvoj put. Nema restrikcija.

Moja mama vježba 15 godina i još uvijek ide u crkvu. I meni je to savršeno u redu. Što će tebe ili bilo koga dovesti do iskustva mira i stanja potpunosti, da osjećaš ljubav u sebi, koji je to put, koji način, to je individualna stvar.

Ne može se reći da je jedno bolje od drugoga. Meni se ništa ne kosi ni sa čime. U mom srcu je to tako.


Ima li jogi religiozna uvjerenja?


- Jogi je duhovno biće, on nema osjećaj da pripada nečemu, a istovremeno pripada svemu.

On je dotakao srž života i iz tog središta gleda na periferiju. Za mene – istina je jedna, a puteva puno. Koji god put da se srčano slijedi, iznutra ćemo se naći na istom mjestu.


Što biste željeli postići svojom knjigom?


- Dužnost jogija je da podijeli svoje iskustvo. Knjiga je napisana da pomogne. Hodam putem osobne transformacije dugo, to iskustvo me nagnalo da napišem knjigu, jer sam vidio kroz što sve čovjek mora proći.

Čini mi se da svatko, prije ili kasnije, mora proći kroz neku duhovnu preobrazbu.

Kad-tad će se umoriti od samoga sebe i počet će tražiti nešto više. Nadam se da će knjiga pomoći u razumijevanju života i da će donijeti mrvu utjehe u teškim trenucima.


Lekcije za skijašku reprezentaciju


- Tijekom godina sam podučavao dosta sportaša u raznim sportovima: u tenisu, košarci, triatlonu, duatlonu, skijanju, plivanju, ronjenju na dah...

Sportaši pokušavaju podići razinu kvalitete preko fizičkog tijela, a zaboravlja se na neke druge aspekte koji su možda i važniji: primjerice, energetski potencijal čovjeka je beskonačan, a fizičko tijelo ima limit.

Druga stvar je emocionalni mir, stabilnost, odsustvo straha, fokusiranost na ono šta radi – sve to jogijska praksa ima u esenciji.

Zadnje dvije godine puno se družim sa skijašima, s braćom Eliasom i Samuelom Kolega, oni vježbaju Ashtangu deset godina, a sada još i meditaciju i pranayame.

Bili smo u Zermatu u Švicarskoj zajedno deset dana, podučavao sam reprezentaciju Hrvatske, jer joga im može pomoći da iskoriste svoj puni potencijal.

Na vrhunskom sportašu je to širenje energetskih kapaciteta mjerljivo, interesantno mi je to pratiti.

LEAD

NEPRIJATELJ
Tko ti je neprijatelj?
Tko drugi nego ti,
sam.

Ja je izvor patnje.
Sve bitke su u tebi.
Tvoj um je onaj koji ratove vodi.

Isprazni se,
od sebe.

Otvorit će se jedan novi Svijet.
Lišen tebe.
U njemu ćeš naći Sebe.

Naslovnica Kultura