Mišljenja Cinemark

HOLMES I WATSON Tup i tuplji

FILM: Holmes & Watson; komedija; SAD, 2018.; REŽIJA: Etan Cohen; ULOGE: Will Ferrell, John C. Reilly; OCJENA: *

Bilo je možda potencijala da se, ironično, mudri detektivski junak Arthura Conana Doylea provuče kroz matricu tupaste 'ferrellovske' komedije u kombinaciji s Reillyjevom komičarskom personom. Očito je da 'Holmes i Watson' tipuje biti tupast film, ali u tom procestu je, nažalost, ispao samo tup i tuplji. Prednjači neduhoviti zahodski humor i veći dio filma gledatelj bi mogao imati dojam da gleda neuspjele scene koje bi trebale biti na odjavnoj špici.

Anti-Oscari ili Zlatne maline (izvorno Golden Raspberry Award, skraćeno Razzie) nisu uvijek pravi pokazatelj lošosti nominiranih filmova, režije i uloga, tj. konačnih laureata. Dosta je, recimo, navesti da je jedan Brian De Palma bio predložen za najgoru režiju "Lica s ožiljkom", odnosno da se u konkurenciji za "worst movie" našla i Ciminova "Godina zmaja", kao i to da je najlošijim glumcem 21. stoljeća proglašen Sylvester Stallone.

Ipak, Zlatne maline znaju pogoditi u "sridu" i doista nominirati/nagraditi "najbolje" od najgoreg iz pojedine kinematografske godine, sjetimo li se "Razzie" nominenata/dobitnika poput "Striptiza", "Žene mačke" ili - recentnije - "Spasilačke službe".

Dodjelom Zlatnih malina 2019. dominirala je komedija "Holmes i Watson" osvojivši čak četiri nagrade – za najgori film, najgoreg redatelja (Etan Cohen), najgoreg sporednog glumca (John C. Reilly) i najgori "remake, ripoff or sequel". Nakon što se pogleda film, kandidat za vrhove liste najgorih ove godine, jasno je i zašto.

"Holmes & Watson" je prilično grozna komedija, najgora u filmografijama Willa Ferrella i Johna C. Reillyja, dvojca koji je već glumio u "Talladega Nights" i "Step Brothers". Na karijerne uspone i padove Willa Ferrella smo naviknuti ("Old School", "Elf", "Anchorman"... pa "Land Of The Lost", "Get Hard", "The House"...), no osobito žalosti što je u ovakav projekt umiješan Reilly nakon uloga karijere u filmovima "Stan and Ollie" i "The Sisters Brothers".

S druge strane, "Holmes i Watson" sramote Rebeccu Hall, Kelly MacDonald i Ralpha Fiennesa u sramotno protraćenim sporednim ulogama (profesor Moriarty u tumačenju potonjeg je nešto što bismo gledali u pravom "Sherlock Holmes" filmu), a isto vrijedi za Stevea Coogana i Hugha Laurieja u epizodicama.

Možda je na papiru "Holmes & Watson" djelovao komičarski potentno, kao humoristični pogled na "najvećeg detektiva svih vremena" i njegova partnera. Nije to prvi takav, ali je posljednji, moguće i zadnji film ikad o jednom od najekraniziranijih likova u povijesti koji bi, ovakav kakav je, mogao stopirati snimanje trećeg "Sherlocka Holmesa" s Robertom Downeyjem Jr-om i Judeom Lawom.

Naime, komičar Gene Wilder je davne 1975. s "Pustolovinama pametnijeg brata Sherlocka Holmesa" pokušao doskočiti šuškanjima o dvojbenoj superinteligeciji "genijalnog detektiva" i kontrirati općeprihvaćenoj "narodskoj" teoriji o njegovoj natprosječnoj pameti.

Hoćemo reći, bilo je možda potencijala da se, ironično, mudri detektivski junak Arthura Conana Doylea provuče kroz matricu tupaste "ferrellovske" komedije u kombinaciji s Reillyjevom komičarskom personom, ako već ne da se ponudi humoristični izazov za njegove moždane vijuge u vidu pametne parodije.

Taj potencijal bi vjerojatno ispunio Adam McKay, redatelj prijašnjih uspješnica dvojca ("Priča o Rickyju Bobbyju", "Luda braća") koji se prebacio na ozbiljnije filmove ("Oklada stoljeća", "Čovjek iz sjene"). Etan Cohen - ne brkati ga s Ethanom Coenom - nije taj redateljski kalibar ("Get Hard"), iako je kao scenarist potpisao "Idiote budućnosti" i "Tropsku grmljavinu".

Uvodnim citatom serije "Hannah Montana" s Miley Cyrus očito je da "Holmes i Watson" tipuje biti tupast film, ali u tom procesu je, nažalost, ispao samo tup i tuplji. Prednjači neduhoviti zahodski humor s učestalim povraćanjima, kreveljenjima i sinonimima za onanista. Veći dio filma gledatelj bi mogao imati dojam da gleda odbačenu epizodu "Saturday Night Livea" ili neuspjele scene koje bi trebale biti na odjavnoj špici.

Tračci nekakvih ideja i klasičnih "slapstick" gegova u parodičnom stilu "Golog pištolja" naziru se tek od scene do scene. Načelno je duhovita sprdačina na račun Sherlockove ovisnosti ("doza jutarnjeg kokaina uvijek razbistri mozak") i njegovih vizualno elaboriranih "akcijskih" dedukcija iz blockbustera Guya Ritchieja s Downeyjem i Lawom.

To jest, njegova pristupa računanju kako ubiti komarca i pritom ne razbiti staklo s kolonijom pčela-ubojica ili kako se, da (o)prostite, popišati. Dok istražuju ubojstvo u Buckinghamskoj palači s lešom u torti, Holmes i Watson će nokautirati kraljicu Victoriju (Pam Ferris) kao Frank Drebbin u "Naked Gunu" Elizabetu II.

Intruzije (post)modernog humora variraju, pak, od zgodnog do (češće) nezgodnog. Primjerice, dvojac je izumio "selfie" starim fotoaparatom i dopisivanje u pijanom stanju telegramom. U sceni zajedničke obdukcije doktora Watsona i dr. Grace Hart (Hall) svira "Unchained Melody" Righteous Brothersa da ih romantično zbliži kao Patricka Swayzea i Demi Moore u "Duhu".

Tu je, opet, jedna preforsirana plesno-pjevna mjuzikl točka i "niđe veze" porinuće "Titanica" 30 godina prerano, ispraćeno "cameo" ulogom Billyja Zanea. Kad je Cohen već išao do kraja u zahodskom i (post)modernom humoru, zanima nas zašto nije uposlio "No shit, Sherlock" poštapalicu, npr. u sceni kad se Watson prerušava u prodavača konjskih govana. Tko zna, možda je ipak (bio) svjestan da je "Holmes & Watson", hm, "shit". "Yes shit, Sherlock".

Ni Borat ne bi pomogao

Jedno vrijeme se za ulogu razmatrao Sacha Baron Cohen ("Borat" "Bruno") koji je s Willom Ferrellom i Johnom C. Reillyjem glumio u "Priči o Rickyju Bobbyju", ali teško da bi i on film načinio boljim nego što jest.

Naslovnica Cinemark