Kultura Kultura

Kava sa Sunči

Svaki dan ću portretirati goste kafića HOK u Splitu i u Veneciji u 'Florianu' na Markovu trgu, obećava mlada slikarica Sunčica

Kava sa Sunči

Ovog tjedna, od ponedjeljka do subote, svakog jutra u isto vrijeme – između 8.30 i 9.30 – mlada splitska slikarica Sunčica Kuzmanić Perišin Tomljanović izvodi umjetnički performans.

Iza naziva "Kava sa Sunči kod Giannija" krije se namjera da svakog jutra u caffe galeriji HOK u Kavanjinovoj ulici izrađuje portrete gostiju kafića, nakon čega će ih u tom prostoru izložiti.

Ako ih ponudi na prodaju, bit će to također iz umjetničkih pobuda – slikaričina je namjera da na taj način prikupi donacije za odlazak na Venecijanski bijenale, koji se održava između svibnja i studenog, gdje bi u kavani na Markovu trgu izvodila isti performans.

S tom razlikom što bi u atmosferi prestižne kavane na najpoznatijem venecijanskom trgu portretirala umjetnike koji sudjeluju na izložbama te velike smotre, kao i ugledna imena iz tog miljea.


– Kava je početak dana, ritual koji "pali" mozak – glasno kontemplira 35-godišnja umjetnica.


– Prije kave nismo niti želimo biti uključeni u svijet i funkcionirati. Ta prva kava je užitak. Mali luksuz. Društvena razmjena.

Vrijeme kad kolege izmjenjuju informacije. Na kavu se dolazi pročitati novine, čuti vijesti od drugih.

Na kavi majke sebi poklanjaju trenutak, penzioneri paze da ne izgube doticaj sa svijetom. Prva kava u kafiću dio je splitske kulture, neizostavni jutarnji ritual – objasnit će.

Dokumentiranje čovjeka

A zašto baš caffe galerija HOK?


– Tamo postoji interesantna društvena dinamika – reći će Sunčica. – Oni koji dolaze su kod Giannija kao kod kuće: glazbenici, odvjetnici, ekonomisti, ribari, studenti, glumci, botaničari, medicinski radnici, novinari, surferi...

Neobična i nehomogena skupina individualaca redovito tu uživa u svojoj kavi – veli umjetnica.


Tako će šest dana uzastopce, uz obaveznu kavu, razgovarajući i slikajući u isto vrijeme, Sunčica ovjekovječiti protagoniste kafića koji će joj biti modeli, i to u tehnici akvarela na papiru.

Slike koje napravi izložit će redom kako nastaju, a planira ih raditi ritmom od dvije dnevno.

Kad performans bude završen, Sunčica se nada da će serija portreta ostati kao dokument vremena, odraz ljudi i njihovih običaja, za budućnost.


– Dokumentiranje čovjeka, mislim da je to moja uloga u svijetu – kaže.


– Mame umjetnice, režiseri filmova, kulturna scena, jedriličari, mornari, vještice, plesačice... ovjekovječim sve što me zainteresira u nekom trenutku.

U fokusu mojeg interesa je čovjek i njegove strasti, pa sam tako istraživala razne skupine ljudi.

No, ovaj performans prethodi sličnome koji ću izvesti u tjednu inauguracija izložbi Venecijanskog bijenala u svibnju, i to u slavnom caffeu "Florian" na Markovu trgu, najstarijoj europskoj kavani.

Tamo ću slikati portrete umjetnika koji izlažu na Bijenalu 2019. i tako dokumentirati lica umjetnika, čiji radovi više nego oni dobiju svu pozornost – najavljuje Sunčica, naglasivši da je oduvijek zanima povezivanje performansa i slikanja, pa za tu priliku oblači lijepu haljinu i stavlja šeširić.


Inače, u Splitu živi posljednjih pet godina, a školovala se od Kaštela do Londona – osnovno obrazovanje dobila je u Kaštel Gomilici, u gimnaziju je išla u King Edward School, u Lichfieldu – "na engleskom selu, među kravama", kaže.

Akademsku diplomu dobila je u St. Martins College of Art u Londonu.


– Kad u svijetu umjetnika kažeš St. Martins, svi znaju što je to jer svi žele tamo studirati – kaže Sunčica.

– To je vrlo poznata konceptualna škola. Pravo je čudo da sam upala, a prvo se mora aplicirati s bodovima iz prethodnog školovanja i svojim radovima, te zatim pristupiti velikom intervjuu u kojem sudjeluje pet profesora.

Bilo je djece s roditeljima iz cijelog svijeta, a presudno je da se profesori uvjere da znaš razmišljati. Ja sam bila u engleskoj kvoti studenata, njih je bilo vrlo malo i bili su oslobođeni školarine, koja iznosi 20 tisuća funti godišnje.

Tamo su studirali ljudi iz cijelog svijeta koji su zajedno, u istoj prostoriji, stvarali umjetnost. Naš uzajamni kontakt, različitost razmišljanja i iskustava formirali su nas kao umjetnike, ta relacija s drugim ljudima.

Na fakultetu je vrlo malo teorijske nastave, uglavnom je praktična, a nismo morali svladavati stare tehnike, više je bilo važno biti nov.

Mentori su tu jednom tjedno, kad se skupljaju i "elaboriraju" radovi, ostatak vremena smo sami.

Vrlo je bitno da tijekom studija dokažeš da kao umjetnik sudjeluješ u svijetu oko sebe, izvan fakulteta, da stalno osmišljavaš svoje izložbe – objašnjava i nastavlja:


– Tehnike u kojima radim ovise o projektu, jer njima pokušavam opisati temu – kad sam radila plesačice na štangi koje izgledaju kao zvijezde u noći, radila sam sa zlatom u crnom katranu.

Sad slikam seriju o životima pomoraca, te slike su u ulju na platnu i "hempelu" kojim se pituravaju brodovi. Jedriličare slikam vodenim bojama u slanoj vodi, u moru, dakle, sol je dio slike.

Portrete radim na platnima koja izrađujem od materijala koji također opisuju čovjeka, neka djevojka koju slikam asocira me na pliš, neka na svilu, ovisi – ispričat će Sunčica Kuzmanić Perišin Tomljanović, koja se namjerava umjetnički predstavljati samo kao "Sunči". "To svi znaju izgovoriti", kaže ona.

Bogat CV

Prvu izložbu u Splitu priredila je 2007. godine u Dioklecijanovim podrumima, kad je izlagala figure čovjeka od novinskog papira u različitim dimenzijama.

Nedavno je sudjelovala na skupnoj izložbi "Animus" u splitskoj Gradskoj vijećnici i "Kaštelanskim štorijama" u dvorcu Vitturi, a u njezinu CV-ju ubilježene su izložbe i performansi na Palmižani i Hvaru, u Kaštelima, Splitu, Zagrebu, Sarajevu, kao i u Londonu, Rimu, Budimpešti, Istanbulu, Parizu, Monterreyu, New Yorku...

Na Venecijanskom bijenalu 2007. izlagala je na grupnoj izložbi "Faccia Lei".


Živjela je u Londonu, Rimu i u Sloveniji.


– Može se živjeti od umjetnosti, ali moraš biti "pametniji" od umjetnika i svih ostalih.

Znači, moraš biti prodavač, imati smisao za koncept, ideje, osjećaj za ljude da bi instinktivno u jednom trenutku pronašao kupca koji zapravo ne postoji i moraš – najvažnije! – stvoriti te radove – kaže ova osebujna umjetnica.

Naslovnica Kultura