Kultura Kultura

Kontrolirati nemoguće

Splitski umjetnik Edvin Dragičević: Neću biti prvi koji konstatira da pripadamo generaciji koja je bolno svjesna da je budućnost vjerojatno mračnija od sadašnjosti

Kontrolirati nemoguće

Splitski umjetnik i dekan Umjetničke akademije u Splitu Edvin Dragičević u Zagrebu je, u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, otvorio izložbu nazvanu 'Kontrolirati nemoguće' te istodobno predstavio i svoju grafičku mapu pod nazivom 'Subterraneus'.

Zamišljena kao cjelina čiji se opseg mijenja s obzirom na veličinu prostora, izložba se, najavljuju kustosice Vesna Kedmenec Križić i Ana Petković Basletić, sastoji od niza grafičkih listova otisnutih s više matrica, čiju osnovu čine tri tipa kontrolnih tornjeva i siluete crvenih bicikala koji prolaze kadrovima u neobuzdanom slijedu.

S druge strane, kao logički produžetak i nadopunu djelima nastalim zadnjih desetak godina, Edvin Dragičević u grafičkoj mapi 'Subterraneus' nastavlja problematizirati ratnu tematiku.

Kontrolni toranj

Što stoji iza naslova izložbe 'Kontrolirati nemoguće'? Na što se referirate tim naslovom?

- Grafičku cjelinu 'Kontrolirati nemoguće' čine prikazi kontrolnih tornjeva kroz koje 'prolaze' crveni bicikli.

Oni su izvedeni samo linijski u osnovnim konturama i time svedeni na znak koji mi simbolizira slobodu, a u ovom kontekstu i mogućnost za bijeg.

Kontrolni toranj, specifičan arhitektonski fenomen, stvoren u svrhu kontrole stanovništva ili prometa, za većinu ljudi značajan je trag, zapis iz povijesti u kolektivnoj memoriji.

Kontrolni tornjevi postaju svojevrsni podsjetnici na bolne i traumatske događaje iz prošlosti, ali i podsjetnik na bolnu sadašnjost, od čega često uzaludno raznim "sredstvima" pokušavamo pobjeći.

Kompleksne arhitektonske strukture "izgrađene" su discipliniranim iscrtavanjem linija, dovodeći tradicionalnu grafičku tehniku bakropisa do krajnjih granica.

Kombinacija crne i crvene boje na grafičkom otisku mogla bi se nazvati i klasičnom kombinacijom, ali motivika i suvremeni kontekst daje joj likovnu svježinu.

Iz kustoskog opisa mape 'Subterraneus' razvidno je da tematizirate rat i to, kako ističe kustosica, 'bez prepoznatljive idiomske ironije'. Što se kod vas kao umjetnika promijenilo, a da je rezultiralo odustankom od ironiziranja?

- Slažem se sa kustosicom, točno je da sam ovaj put odustao od ironiziranja. Što se promijenilo?

Dobro pitanje, možda je samo ozbiljnost situacije u kojoj smo se našli kao društvo tolika da mi više ne dopušta ironiziranje.

Neću biti prvi koji konstatira da pripadamo generaciji koja je bolno svijesna da je budućnost vjerojatno mračnija od sadašnjosti.

Uostalom, tu spoznaju i simboliziraju ruševine koje prikazujem u grafičkoj mapi "Subterraneus" (podzemno), što je naravno referiranje kako na doslovno ratno razaranje, tako i na urušavanje sustava i postignuća za koje smo naivno mislili da su postojani.

Možda je svijest o tome da osim što smo svjedoci ujedno i krivci za sadašnje stanje, razlog odustajanja od ironiziranja kao nekakvog osigurača.

Grafika se u Splitu posljednjih godina jako afirmirala, ponešto zahvaljujući i Splitgraphic bijenalu, ali i UMAS-u.
Što vas osobno privlači toj tehnici, a što je u grafici privlačno vašim studentima?


- Točno, Split se ucrtao na kartu svijeta kao centar gdje se produciraju dobri grafički radovi.

Tome je, među ostalim, pridonio Splitgraphic i pogotovo osnutak Umjetničke akademije, gdje su se školovale generacije kvalitetnih mladih grafičara.

Na grafiku sam se 'zakačio' još u srednjoj umjetničkoj školi, privukla me preciznost i rad sa različitim materijalima kao nositeljima likovnog izričaja, posebno metal.

Studentima je još itekako privlačna magija 'crne umjetnosti', kako se često grafika naziva. Možda zbog sveopćeg digitalnog okruženja, mladi ljudi traže nešto materično i konkretno i to pronalaze u grafici.

Grafičke discipline svojom kompleksnošću i zahtjevnošću predstavljaju im izazov jer grafika nije aplikacija, spremna na jednostavnu upotrebu s predvidljivim rezultatom.

Nove generacije kombiniraju nove tehnologije s klasičnim, tako da se u studentskoj produkciji pojavljuju kvalitetni radovi koji korespondiraju sa suvremenošću jednim novim jezikom.

Na institucijama poput Umjetničke akademije je zadatak da im omogući što kvalitetnije školovanje, tako da se već dulje vrijeme radi na osnivanju Odsjeka grafike.

'Raštrkani' UMAS

Iskoristit ću priliku te vas upitati kao dekana UMAS-a: Ima li izgleda da u skoroj budućnosti 'skućite' Akademiju? Čini mi se da je UMAS jedina visokoškolska ustanova u Splitu koja je u podstanarstvu...

- Umjetnička akademija osnovana je prije 22 godine i još nije skućena. Djelujemo na čak osam raštrkanih neuvjetnih lokacija, što nam jako otežava nastavni proces.

Razvitak Akademije nije moguć bez kvalitetnih prostornih resursa kako za nastavu, tako i za ozbiljnu umjetničku produkciju. Kao dekan sam u svakodnevnom kontaktu s upravom sveučilišta koja je upoznata s kompleksnošću situacije na UMAS-u.

Veliki angažman i sklonost umjetnosti novog rektora splitskog sveučilišta dr. sc. Dragana Ljutića i njegova tima daje nam pravo na optimizam u skoro rješavanje prostornih, ali i kadrovskih potreba Umjetničke akademije u Splitu koja je zadnja sastavnica Sveučilišta koja čeka svoj dom.

 

Naslovnica Kultura