Kultura Kultura

Librofilija

Hrabrost je kuraž od ovce

Librofilija

Dugome nizu crimena koji se Viktoru Ivančiću stavljaju na teret, Boris Dežulović je u predgovoru knjizi Predraga Lucića "Cervantesov trg“ dodao još jedan: da nije bilo oca Robija K., o Feralu danas vjerojatno ne bismo govorili kao o novinskome fenomenu, nego kao o kazališnoj trupi. Naime, sredinom osamdesetih godina, dok je mitski studio Viva Ludež još bio raspršen u slogovima, jer su se njegovi osnivači tek trebali upoznati, i Boro i Predrag bili su infišani u teatar.

Prvi je bio glumac, kaskader, scenograf i izbacivač u alternativnom splitskom kazalištu Epicentar, a drugi student režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Onda je došao treći, u to vrijeme urednik lista studenata splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, pa ih izbacio s kazališnog kolosijeka i inficirao novinarstvom.

Zgodno zvuči, nije čak ni lišeno stanovitog uporišta u činjenicama, ali je, naravno, prigodno šeretski nategnuto. Jer, ako već tražimo odgovor na pitanje što je u Predragovom slučaju bilo prvo, kokoš ili jaje, onda nema nikakve dvojbe da je prije i poslije svega bilo pisanje.

Koje je mijenjalo žanrove, formate i medije, pa se prostrlo na širokome potezu od novinarstva, preko književnosti do teatra. I tko zna gdje bi mu bio poetički kraj, da mu biološki nije dosuđen tako prokleto rano. Konačno, i ova knjiga na neki način svjedoči tomu da Predrag nikad nije odustao od kazališta, ali da je ono, osobito hrvatsko, naročito splitsko, često odustajalo od njega.

"Cervantesov trg" zamašna je hrestomatija njegovih dramskih tekstova i songova, podebljana informativnim koliko i dirljivim esejima prijatelja i kazališnih suradnika (uz Boru i Viktora tu su Sinan Gudžević, Lada Martinac Kralj, Kokan Mladenović, Dino Mustafić, Vito Taufer i Nenad Veličković) te opremljena ilustracijama Alema Ćurina koje bi ovaj čitatelj rado istrgnuo iz knjige pa uokvirio, samo da knjiga nije Predragova, dakle, sjajna.

 

 

Zbirku otvara "Aziz ili svadba koja je spasila Zapad", drama na čijoj se generalnoj probi na Splitskome ljetu u kolovozu 2017. teško bolesni autor zadnji put pojavio u javnosti, a koja je desetak godina čekala izlazak na scenu. Tekst koji je anticipirao europsku antiimigrantsku histeriju, davno se trebao naći na programu splitskog HNK, ali ga je tadašnji intendant slučajno ili namjerno pročitao kao – pazite sad! – antimuslimanski komad (baš kao i oni nesretnici koji su u proljeće 2013. Predragovu pjesmu "Ići mići Ahmići" pročitali u istome ključu).

Umjetnička djela sliče teškim kaznenim djelima u važnom svojstvu što ga dijele. Naime, ni jedna ni druga ne zastarijevaju. Stoga ni tako duga odgoda premijere nije mogla naškoditi ovome tekstu. Ali je sasvim sigurno da je sabotirala njegovu recepciju u puno širom kontekstu, jer se glas o "Azizu", kao drami koja dojmljivo tematizira vruću temu, mogao raširiti na puno europskih pozornica.

Svoj dug formativnoj literaturi (naravno, stripovima) Predrag je otplatio urnebesnim tekstom pod naslovom "Alan Ford & grupa TNT u epizodi Povratak Otpisanih", koji slavne junake Magnusa & Bunkera (Roberta Raviole i Luciana Sechija) teleportira u slovensko primorje.

Predstava je uspješno izvedena u koprodukciji Gledališča Koper i Kamernog teatra 55 iz Sarajeva. "Istarske barufe", tekst koji je Predrag napisao na splitskome dijalektu, poigravajući se Goldonijevim "Ribarskim svađama" kao predloškom, preveden je na nekoliko jezika Istre iz vremena Austro-Ugarske, koproduciran u suradnji četiri kazališne kuće iz tri države i praizveden u Kopru.

"Cervantesov trg ili Trg robova", meni možda i najdraži tekst koji nadmoćno demolira iluzije koje patuljaste nacije pothranjuju o sebi samima, još nije stigao na scenu i tko zna hoće li ikada. Možda su naši kazalištarci naprosto doslovno shvatili autorovu uputu kako se radi o "audio playu", dakle sirovini za radiodramu.

Zbirku zaključuju "Kako se kalio Čehov", "nagradna predigra u šest prizora", publicirana u beogradskom časopisu TFT, te "Lisistrata", rukopis koji je Predrag započeo i nije dospio dovršiti. Žunta toj moćnoj demonstraciji dramske sile songovi su za dvije predstave, pisani po narudžbi redatelja Kokana Mladenovića i Dušana Jovanovića.

Uz stihove iz "Majke Courage" zahvalno se odjavljujem prilažući srdačnu preporuku da što prije zakoračite na Cervantesov trg: "Budite kuražni, hrabri i odvažni.../Sokoli nas nebojša život/Stavi nam na kosti pancire hrabrosti/I ničeg kad nemamo ispod/Život nas poklopi, postanu oklopi/Slitina za sitne novce/Vjerujte, panceri, željeznoj materi/Da hrabrost je kuraž od ovce."


Ova knjiga svjedoči da Predrag nikad nije odustao od kazališta, ali da je ono, osobito hrvatsko, naročito splitsko, često odustajalo od njega

Naslovnica Kultura