Kultura Kultura

Snažan odjek ostavke

Ugledni filmaši: U HAVC-u nema mjesta za dobronamjerne poput Rafaelića, najvjerojatnije su ga srušili isti oni koji su srušili i Hribara!

Snažan odjek ostavke

Sa zakonima kakvi jesu, uz tendenciju kaosa i otpor prema socijalnoj disciplini, potrebno je imati i debelu kožu i jaku financijsku i političku potporu da bi se taj posao mogao normalno obavljati - priznaje Pavo Marinković

Iznenadna ostavka Daniela Rafaelića na mjesto ravnatelja HAVC-a odjeknula je prilično snažno u hrvatskom filmu i mnogi očekuju njegovo iznošenje osobnih razloga odluke kad se vrati s filmskog festivala u Berlinu.

Dio hrvatskih filmaša i kulturnjaka zadovoljan je radom nasljednika Hrvoja Hribara, dio nije.

Rafaelić se prihvatio funkcije u krajnje nepovoljnom razdoblju za hrvatski film i u prvoj polovini svoga mandata uspio ga je (financijski) stabilizirati, zauzimajući se usput za suzbijanje sukoba interesa, za što je imao potporu Ministarstva kulture, a donio je i Zakon o audiovizualnim djelatnostima.

Hoće li se pokazati točnim šuškanja o stalnim trzavicama s većinom članova Audiovizualnog vijeća HAVC-a, koji su se "protivili novom Zakonu o filmu i novonametnutoj disciplini u financiranju projekata", kao i to da "dio napada na Rafaelićev rad" leži u tome da "nije donio godišnji plan za sljedeću godinu i izvještaj za prošlu godinu", ostaje vidjeti, ako je već jasno da filmašima nije bilo drago što se broj financiranih filmova smanjio u odnosu na prije, s njima i budžeti.

Međutim, neki prigovori da je filmska 2018. u hrvatskom filmu bila loša ne drže vodu budući da su u kina stigli projekti odobreni za Hribarova mandata.

Isto vrijedi i za prigovore da je Rafaelić unazadio hrvatsku filmsku industriju i da je ova nestala sa svjetskog radara.

Prošle godine, istina, nije bilo dugometražnih filmova s hrvatskim potpisom na važnim međunarodnim festivalima, ali na Berlinaleu se upravo natječu čak dvije manjinske hrvatske koprodukcije u glavnoj konkurenciji i Panorami ("Bog postoji, njeno ime je Petrunija", "Šavovi"), obje odlično prihvaćene od kritike i publike, pri čemu "Petrunija" slovi i kao jedan od favorita za nagrade.

Ružna priroda industrije

– Rafaelić je u danim okolnostima radio vrlo dobro. Druga je stvar priroda industrije u koju je igrom slučaja ušao, a koja za dobronamjerne i nekonfliktne uglavnom nije idealno mjesto – kaže Dominik Galić, producent filma "Za ona dobra stara vremena", koji se nalazi u kinodistribuciji.

 

– Hrvoje Hribar je dugo gradio sustav koji je na kraju digao HR film na visoku razinu i donio nam prepoznatljivost u svijetu. Nažalost, bio je prisiljen dati ostavku zbog duge i ružne kampanje usmjerene protiv njega.

Kao što smo nedavno vidjeli, DORH je potvrdio da nije bilo nikakvih kriminalnih aktivnosti u HAVC-u, tako da sam uvjeren da su se druge manje nepravilnosti mogle uz malo dobre volje ispraviti bez smjene ravnatelja.

U Njemačkoj je ravnateljica fonda sjela zajedno s revizorima i ispravila nepravilnosti. Nije morala dati ostavku – govori Danilo Šerbedžija, predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja.

 

– Smatram da je Daniel Rafaelić prekratko bio ravnatelj HAVC-a da bih mogao govoriti o njegovim rezultatima. Većina projekata izišlih za njegova mandata začeta je još za vrijeme Hrvoja. Kao predsjednik DHFR-a imao sam korektnu suradnju s njim.

O razlozima ostavke ne znam ništa pa ne mogu ništa ni reći. Ne bi me začudilo da je jedan od razloga Rafaelićeve ostavke pritisak nekoliko nezadovoljnih pojedinaca koji su stajali i iza rušenja Hribara – smatra Šerbedžija.

– Imao sam vrlo dobru suradnju s Danielom Rafaelićem, iako smo radili u otežanim uvjetima zbog nedostatka financijskih sredstava, što, barem za mene, nije krimen ravnatelja.

U dijelu javnosti stvorio se dojam neučinkovitosti, ali koji je, po mom sudu, barem što se tiče dugometražnog igranog filma, neutemeljen – drži Pavo Marinković, umjetnički savjetnik HAVC-a za dugometražni igrani film.

 

 

 

– U tzv. lošoj godini hrvatskog filma 2018. nije bilo značajnih festivalskih uspjeha, ali za to najmanje treba kriviti Rafaelića ili prethodnika Hribara, za čijeg su mandata ti filmovi bili odobreni.

To je normalan ciklički proces u kojem se oni filmovi jačeg međunarodnog potencijala lakše isfinanciraju, pa i brže snime.

Ono što smo mi odobrili u Rafaelićevu mandatu, vidjet će se tek za godinu, dvije, tri.

Nezadovoljstvo odobrenim budžetima čini mi se neumjesnim. Mislim da su iznosi bili smanjeni za oko 10 posto, međutim oni su na razini ekonomski jačih srednjoeuropskih zemalja: Češke, Slovačke, Slovenije.

 

 

Otpor prema disciplini

Bio bih sretan da smo lani mogli odobriti deset filmova, a ne osam, ali to su financijski limiti koji su pred nas savjetnike bili postavljeni.

Prigovor da su nas susjedi prestigli u filmskim uspjesima također je u najmanju ruku čudan. S jedne strane, ti uspjesi su hrvatske manjinske koprodukcije, čime smo se još donedavno dičili.

Zar uistinu mislimo da u regiji ne postoje talentirani filmaši, pa onda uspjeh susjeda u kojem sami sudjelujemo proglasimo svojim neuspjehom? Te manjinske koprodukcije odobrene su u Rafaelićevu mandatu, a novac koji je odobren potrošen je u Hrvatskoj – navodi Marinković.

– Dakle, u načinu funkcioniranja dugometražnog igranog filma ne vidim razloga za nezadovoljstvo. To više što smo u zadnjih godinu i pol uistinu podigli razinu kvalitete projekata prijavljenih na proizvodnju.

Kroz upute savjetnika i sustav razvojnih stepenica HAVC-a broj kvalitetnih scenarija puno je veći, što će konkretne rezultate dati tek za koju godinu. No, nažalost, mnogi problemi će ostati.

Ravnatelji filmskog instituta u uređenim državama su prije svega kulturni menadžeri koji provode zakon. Oni nisu javne osobe na način na koji je to u Hrvatskoj uvriježeno. Oni su tehnokrati koji poznaju struku i provode zakone.

No, ako su ti zakoni takvi kakvi jesu, ako postoji tendencija kaosa i otpor prema socijalnoj disciplini, potrebno je imati i debelu kožu i jaku financijsku i političku potporu da bi se taj posao mogao normalno obavljati.

Ostavka ravnatelja HAVC-a sigurno nije dobra vijest za filmaše. Nadam se samo da neće doći do većeg zastoja u odlukama koje se tiču proizvodnog procesa – zaključio je Marinković.

Naslovnica Kultura