Kultura Kultura

Galerija 'Kula'

Kažimir Hraste: Sačuvaj me Bože glave koja je puna ka' panj! Napravit ću jednu ogromnu od puntižela i neka bude šuplja, da bude propuha i da u nju mogu ući različiti ljudi i ideje

 Galerija 'Kula'

Kao pravi kruzeri, koje, jel'da, slavimo i hvalimo čim uđu u Splitska vrata, a kad stignu u luku, u njoj se ti golemi ploveći hoteli vežu "na knap", tako i "Kruzer" Kažimira Hraste, koji gradi u galeriji "Kula" i koji jedva staje u maleni prostor unutar antičkih zidina gdje je galerija smještena.

Istina, gradnja je tek započela, a izložbom ove instalacije "Kula" započinje svoju slavljeničku izložbenu godinu u kojoj navršava 25 godina postojanja.

Napravljen je tek "prvi kat" ovog site specific djela akademika Hraste, ali već na samom ulazu, osim intenzivnog mirisa drva, zatekao nas je zbunjujući prizor konstrukcije koja će u konačnici imati oblik glave sastavljene od "puntižela" koju Hraste i njegovih nekoliko asistenata, Đani Martinić, Davor Kamenjarin i Robert Jozić donose iz radionice UMAS-a komad po komad te sastavljaju u "Kuli".

- Nemojte napisati kad će izložba biti otvorena - kaže Hraste, a njegov oprez dijeli i Duje Mrduljaš, voditelj galerije "Kula" i njezin vlasnik.

- Kao, nadamo se da će do 25. veljače sve biti gotovo, ali... Nemojte objavljivati datum, javit ćemo vam mi na vrijeme...

Aj, dobro, objavit ćemo naknadno datum otvorenja, posve svjesni da ono što vidimo nimalo ne nalikuje nekakvoj glavi, a pogotovo kruzeru.

I sam kipar podcrtava da je do pojma kruzera došao od pojma kruženja, a do pojma kruženja od glave u koju će posjetitelji moći i ući i pogledom uvis dosegnuti šest i pol metara visoko "tjeme" skulpture iznutra, došao je - preko Palače.

Temelj priče je antički glavonja

- Palača je nastala u nečijoj glavi - kaže Kažimir Hraste.

- Palača je nastala iz ideje, a ideja iz glave, i ovaj se rad referira na antičke zidine u kojima sada nastaje i ova moja glava, šuplja doduše, ali sačuvaj me Bože glave koja je puna ka' panj!

Mora i u glavu, svaku glavu, ući malo propuha, malo vjetra, drukčijih ideja, drugih ljudi. Razumijete?

Pitao sam svoga prijatelja, akademika Nenada Cambja, je li i koliko glava nađeno u Palači.

Mislim, u Palači gdje god začeprkaš, nađeš nešto... E, on mi je rekao da su nađene samo dvije, a jedna od njih, koliko sam ga shvatio, iskopana je u Splitu, pa je dospjela u Veneciju, a iz Venecije dospjela na dražbu u London, pa je Cambj potaknuo neke veze i glava je otkupljena na toj dražbi i vratila se u Split, i sad je, čini mi se, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika.

Neki kažu da predstavlja Dioklecijana, neki kažu da predstavlja Sokrata, ali meni to nije bitno, bitno je da je ona kružeći dospjela na svoje ishodište.

Kruzer je isto takav: sad je tu, sad ga nema, isti kao i ova moja instalacija. Sad je tu, pa je neće biti. Uzeo sam za temelj priče, ne sebe, ne svoga sina, ne rođaka, nego glavu toga nekog antičkog glavonje, tko god on bio, govori umjetnik.

Sjedimo u "Kuli", malo se smrzavamo u negrijanom prostoru, a oko nas, što postavljenih, što razbacanih oko tri, četiri "kubika" drvenih letvi raznih veličina.

Za potrebe ovog rada "Kula" je posve ogoljena, na zidovima nema ništa, a kupola iznad naših glava svjedoči o umijeću antičkoga graditelja koji je "iz glave" stvorio prostor u sjeverozapadnoj kuli Dioklecijanove palače.

Nema radosti u razlozima

- Teško je i zamisliti da, recimo, Grci nisu poznavali ovakve svodove - kaže Hraste.

- Navodno, ovaj način gradnje su smislili Etrušćani, a Rimljani preuzeli, i baš na primjeru Dioklecijanove palače, pogotovo njegova mauzoleja, tu arhitekturu donijeli i kod nas.

Znate, mjesec dana nisam spavao radi ove instalacije, mučio sam se nastojeći smisliti šta i kako, a ljudi ko ljudi, oni pitaju - zašto? Zašto to radiš, šta će ti skulptura koju ćeš nakon dva mjeseca izlaganja jednostavno razmontirati i neće je više biti?

Kad bih ja imao odgovor na pitanje zašto nešto radim i čemu moj rad "služi", ne bih ni bio kipar! Umjetnosti ne treba razlog!

Čim ideš za razlogom... Hm, nije to više takva radost. A ja nastojim ići za radosnim trenucima i usput možda još ponekog razveseliti.

Eto, zato radim, a ovim radom se malo okušavam u arhitekturi, u unutarnji prostor "Kule", u taj negativ unosim prozračni pozitiv i pozivam posjetitelje da u njega uđu, da ga sagledaju, osjete iznutra.

U tom smislu, ovo je i jedna mala edukacija kako gledati prostor jer, znate, mi ne vidimo prostor. Što je prostor?

Možete li vi ocijeniti visinu ovog svoda? Ne? Naravno da ne, treba vam biljeg, metar ili nešto takvo, govori Hraste, zaneseno "meštrujući" livelom i tražeći alat, k'o neki marangun, a ne akademski kipar, pa još i akademik.

Maketu "Kruzera" umjetnik je napravio u stiroduru, zelenkastom materijalu koji se obično viđa na gradilištima kuća gdje se koristi za izolaciju. No nabava drveta potrebnog za gigantsku glavu bila je malo veći problem.

Kruži priča...

- Di ćeš nabaviti materijal? E vidite, da sam mlad umjetnik, mogao bih se ubiti tražeći. Moje godine imaju neke prednosti, a jedna od njih su prijatelji i poznanstva.

Kad imate moje godine i moju nekakvu biografiju, onda imate i ljude koji će u vas vjerovati i poklonit će vam i puntižele.

Moj sponzor, to se sad tako kaže, jel'da, ovaj put je Ante Generalić. Hvala Anti na "šalunzima"! Možda će mi trebati još drva, ali... Snaći ću se već - optimistično kaže kipar i priznaje da ga je pred sam početak "gradnje kruzera" tukla teška nervoza, koja se sad ipak stišala.

Predlažemo Kažimiru Hrasti da kad izložba bude gotova, iz "glave" složi neki drugi organ, da drvo ne propadne. Ne da se uvući u priču, tvrdi da su kipari jedini "meštri" koji ne proizvode smeće, s čim se možemo i ne moramo složiti.

Pokušavam ga nagovoriti da nakon glave od istog materijala napravi srce. Ili makar ruku... Jednu jedincatu!

- Vidite, ja sam još u podnožju brda, a vi mi govorite šta bih mogao kad se popnem na Kozjak - kaže umjetnik. - Ajde, pričekajte malo da se popnem na vrh glave pa ću možda s te pozicije vidjeti ono što vi vidite već sad.

Možda se složim, a možda i ne, ali... Ne odbacujem sugestiju, ali je i ne prihvaćam. Moram prvo doći na vrh glave - kaže vedro Hraste.

U taj čas, eto na vratima Edvina Dragičevića, umjetnika, ali i dekana splitske Umjetničke akademije i na ulazu ostaje baš kao i mi - paf!

A Hrasti drago što već prvi kat njegovog "Kruzera" izaziva reakciju pa srčano kreće Dragičeviću, svom mlađem kolegi s Akademije, ispričati priču ispočetka... I priča kruži...

 

Naslovnica Kultura