Kultura Kultura

poput vremeplova

Novi kurikulum hrvatskoga jezika je za generacije koje odlaze; u njegovom vrlom novom svijetu neće se imati što čitati, niti će se s time što se pročitalo imati kamo ići

poput vremeplova

Novi kurikulum za hrvatski jezik Ministarstva znanosti i obrazovanja zaista je šokantan. On je poput vremeplova, učas vas teleportira u sedamdesete ili osamdesete.

Od obveznih naslova u hrvatskoj književnosti najsuvremeniji je "Kiklop" Ranka Marinkovića, napisan nedavne 1965. godine.

Od djela iz stranih književnosti najaktualniji je "Stranac" Alberta Camusa, objavljen prekjučerašnje 1942. Među "Popisom klasičnih hrvatskih i svjetskih književnih tekstova za čitanje ulomaka" situacija je slična. Stari tekstovi i zjapeće rupe.

Pisce i kritičare zaprepastilo je što nema živućih pisaca, tek Pavao Pavličić i Miro Gavran.

Po kriteriju da pisci ne trebaju biti živi, mjesto u popisu za čitanje ulomaka nisu izborili ni Ivan Aralica, Miljenko Jergović, Ratko Cvetnić i brojni drugi.

Od stranih pisaca bez preporuke je ostala više nego aktualna "Sluškinjina priča" Margaret Atwood, "Hadrianovi memoari" Marguerite Yourcenar i "Ljubavnik" Marguerite Duras.

Gospodari lektire razvlastili su i "Gospodara prstenova" odavno pokojnoga i priznatog J.R. Tolkiena, a mladi Harry Potter metlom je istjeran s popisa...

Loše je prošla i takozvana trivijalna književnost. "Božić Herculea Poirota" Agathe Christie srednjoškolci neće slaviti. A i sam Poirot teško bi otkrio tko je, kako i zašto sastavio program.

I Doyleov "Baskervilski pas" ostao je lajati pred vratima ministarstva. Naši učenici mislit će da je prvi i zadnji krimić "Zločin i kazna", a da se o trilerima uči u matematici. U nepodnošljivoj lakoći normiranja, nije šala, ispao je i jedan Kundera!

Strah od pornografije

Svi ti i brojni drugi naslovi ispali su iz proširenog popisa iz veljače 2018. godine. To mnoge ljuti, ali zaista razveseljava objašnjenje da su oni maknuti s popisa kako bi ih nastavnici slobodnije birali!

- Argument da će nastavnici sami birati djela suvremenih autora i da im je pri tome dana potpuna sloboda naprosto ne stoji. Prva kurikularna reforma datira još iz 2016. godine i od tada do danas traju polemike o podobnosti i nepodobnosti određenih autora, napisano je stotine stranica o nepodobnim piscima, o svim tim užasima kojima bi suvremena književnost mogla zatrovati mlade duše, a nastavnike se plašilo i sudskim progonima i pravobraniteljicom za djecu.

Vjerujem da će se i u tako naelektriziranoj atmosferi neki nastavnici usuditi posegnuti za romanima Olje Savičević Ivančević, Ivane Bodrožić, Renata Baretića, Ante Tomića ili Kristiana Novaka te za poezijom Eveline Rudan ili Anke Žagar.

Bit će, nažalost, i mnogo onih koji to neće činiti. Onih koji će se opravdano bojati pritiska roditelja ili kolega u školi, novinskih tekstova i portala.

Smatramo da nije trebalo ukloniti prošireni popis suvremenih hrvatskih i stranih autora jer bi on bio nastavnicima dobar orijentir u ovako velikoj promjeni kao što je nova reforma - u priopćenju za javnost napisali su Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, čiji su predsjednici, pisci Zoran Ferić i Silvija Šesto, na svojim djelima osjetili moć škara krojača školske lektire.

Zanimljivo da su iz izbornog popisa ispali pisci (Ferić, K. Novak, Dubravka Ugrešić, Duras, Šesto, Slavenka Drakulić, Murakami, Suskind), na kojima je u lipnju 2016. inzistirala Udruga "U ime obitelji" Željke Markić, tvrdeći da će mladi prije steći ovisnost o pornografiji nego želju za čitanjem klasika i proširivanjem spoznajnih vidika. Ima neka tajna veza, zapisao bi neuvršteni Duško Trifunović.

Di je Ivica Kičmanović!?

Nabrojenim primjerima nisu zatvorene rupe u kurikulumu.

Čovjek triput pregledava popis od prvog osnovne do četvrtog srednje da bi provjerio je li moguće da na njemu nema pripovijetki "Breza" ili "Svoga tijela gospodar" Slavka Kolara!

Možda se mislilo da je pored tolikog broja umrlih neprilično staviti duhovite, žive autore.

A opet nisu stavili ni Joyceove "Mrtve". Možda još šokantnije izgleda izostanak Dinka Šimunovića - ni "Duge" ni "Alkara", o "Muljiki" da ne govorimo!

Sinjani su inače loše prošli, ni K od Božićevih "Kurlana".

Nije predviđeno čitanje ni ulomka "Božanstvene komedije"!

Očito, nećemo više obrazovati liječnike opće prakse koji će u postelji čitati Danteovo remek-djelo. Nevjerojatna pogreška je micanje "Lovca u žitu" J.D. Salingera, koji je tek prije nekoliko godina postao dio popisa.

Kakva je to lektira bez tog remek-djela, bliskog uzrastu učenika? Među obveznom lektirom nije "U registraturi" Ante Kovačića, najbolji roman hrvatskog realizma, iako su Ivice Kičmanovići i hajdučice Laure još među nama.

Učenici srednjih strukovnih škola s godišnjom satnicom od 105 sati obvezno moraju čitati A.B. Šimića, ali ne i po mnogima najvažnijeg hrvatskog pjesnika Tina Ujevića. Pa kad im se čelo bude žarilo, a vjeđe potile, neće imati pojma zašto se to događa.

U doba novih gastarbajtera Ivan Raos s "Prosjacima i sinovima i "Vječno žalosnim smijehom" opet je ostao izvan nacionalne matrice. Ni na jednom popisu nije se našlo mjesta za ponajboljeg i najpoznatijeg suvremenog hrvatskog pisca Dubravku Ugrešić, kojoj bi najmanje tri knjige mogle biti u kurikulumu.

Pišuća povijest ne samo hrvatske književnosti i kulture Irena Vrkljan sa "Svilom, škare" i "Marinom" nije ušla ni u kakav izbor.

Novi klinci razlikovat će se od nas i po tome što neće čitati "Junake Pavlove ulice" Ferenca Molnara. Slavenski mitovi, počeci naše duhovnosti, mogu se čitati samo u izboru, kao grčki i skandinavski.

"Izgubljeni zavičaj" Slobodana Novaka izgubljen je s popisa. Arsen Dedić (Ne dajte se, srednjoškolci) i Boris Maruna kurikulum će gledati iz daljine.

Nema u izboru ni vjerojatno najutjecajnijeg pisca kratkih priča zadnjih 50 godina, pokojnog Raymonda Carvera. Nema ni jedne knjige priča ili romana Roberta Perišića...

U Hrvatskoj ništa novo

Očito život pred nama još bitaka skriva pa proturatna književnost izuzetno loše stoji. Među preporučenima nema klasika svih klasika "Na zapadu ništa novo" E.M. Remarquea.

Loši vojnici i dezerteri ostali su bez "Dobrog vojaka Švejka".

Nije upala ni "Baraka Pet Be" ni "Bitka kod Bistrice Lesne" iz "Hrvatskoga boga Marsa" Miroslava Krleže (kad bi on, polemičan, vidio ovaj kurikulum...).

Nema mjesta ni za "Kome zvono zvoni" i "Zbogom oružje" Ernesta Hemingwaya, ni za ulomak "Rata i mira"... Nema ni kapitalnih djela o slobodi. Da su čitali Kunderinu "Šalu", suci sigurno ne bi osudili News bar zbog satire.

Iako kao društvo osuđujemo sve totalitarizme, među obveznim knjigama nije George Orwell, a među izbornima nema Levyjeva "Zar je to čovjek?", nema Solženjicina, "Kolime", "Fahrenheita" kao da ne živimo u opasno politiziranom i totalitariziranom svijetu.

Nije bilo mjesta za jednog od najutjecajnijih pisaca u hrvatskoj knjževnosti već pola stoljeća Danila Kiša i za protutotalitarsitičku "Grobnicu za Borisa Davidoviča".

Učenici neće upoznati ni spuštanje totalitarnih ideja u susjedstvo jer nema "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića. Nema ni Branislava Nušića "Gospođe ministarke", "Narodnog poslanika" iako ih desetljećima gledamo oko sebe, baš kao i "Pokondirene tikve" Sterije Popovića.

Jedino djelo na srpskom jeziku je "Prokleta avlija" Ive Andrića, uvrštena među hrvatsku književnost.

Zadnje, ali nipošto najmanje važno, među obveznim autorima za srednje škole nema ni jedne žene, ni Vesne Parun. Valjda će je uvrstiti netko tko ima nevinije ruke.

Na kojim ste vi knjigama bili!?

S razlogom su se mnogi pisci i ljudi od knjige obrušili na ovakav kurikulum, koji je odmah stupio na snagu.

Voditelj Cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić u komentaru za T-portal označio je datum izlaska "osmrtnice" s kurikulumom kao dan kad je umrla suvremena književnost.

Silni lažni domoljubi i suverenisti, uz pomoć tehnokrata i prijetvornih političara, kaže Jokić, presudili su suvremenosti, hrvatskoj kulturi i knjizi. I poslu koji je radio sa stotinama učitelja i znanstvenika.

"Ideja je bila dati učenicima knjigu koju neće moći ispustiti iz ruku. Knjigu koju će čitati od korice do korice. U jednom dahu. Samo s jednim ciljem.

Da uzmu drugu. Pa treću, pa…", piše Jokić gorko zaključujući: "Rijetko se dogodi da jedno društvo na tako očit i glup način ubije dio svoje kulture, i to onaj živući".

Zaista, izostalo je puno knjiga koje su nas inspirirale i razveseljavale.

No, da parafraziramo neuvršenog Kunderu, veselje je negdje drugdje.

Da se ovako obrazovno uvodi u nogomet, vrlo brzo bilo bi manje registriranih nogometaša nego pjesnika. Da se ovako obrađuje seksualni odgoj, mladi bi od seksa apstinirali doživotno.

Čovjek se pita na kojim su knjigama bili oni koji su sastavili ovakav popis.

Vjerojatno im je bilo lakše jer su, kao i pisci hrvatskih zakona i internetskih komentara, bili potpuno anonimni.

Poruka je ovog kurikuluma da su knjige mrtve, ozbiljne i dosadne.

On je prilagođen za aktualnu hrvatsku društvenu i medijsku zbilju gdje se ne objavljuju vijesti o smrti Amosa Oza, gdje je vijest o smrti Jakše Fiamenga tek u trideset i nekoj minuti dnevnika, gdje ne postoje rubrike kulture.

Oni odgojeni na drugačijim lektirama u vrlom novom svijetu novog kurikuluma neće imati što čitati niti će imati kamo s onim što su pročitali i što znaju.

A mi znamo da je ovaj kurikulum samo naizgled pisan generacijama koje dolaze.

On je zapravo pisan generacijama koje odlaze.

Marija Rakić Mimica: Inzistira se na formi umjesto na sadržaju


Najveći problem eksperimentalnog programa koji bi trebao biti prvi korak prema ostvarenju viših ciljeva u hrvatskom obrazovnom sustavu, nisu samo novi kurikuli ni evidentni izostanak suvremenih svjetskih i domaćih autora u nastavnom predmetu Hrvatski jezik, nego nastavni planovi i programi koji će ostati neizmijenjeni.

Prvo što se trebalo mijenjati je satnica koju propisuje nastavni plan, a koja nije proporcionalna očekivanjima državne mature ni svim kompetencijama, vještinama i sposobnostima koje učenik treba ostvariti u okviru nastave hrvatskoga jezika.

Bez takvih promjena, ne možemo pričati ni o kakvoj sustavnoj reformi školstva jer sve što je dosad ponuđeno zapravo je bježanje od pravih problema i "ušminkavanje" za široke mase jer pravo stanje poznaju jedino prosvjetari koji se godinama muče s nastavnim planovima i programima.

Ne razumijem kako su se uopće pisali novi kurikuli, a da prvenstveno nismo dobili izmjenu nastavnog plana. Riječ je o uobičajenoj praksi u kojoj se u našem obrazovnom sustavu standardno inzistira na ispunjenoj formi umjesto na sadržaju.

Ako npr. u strukovnim školama nemamo potrebnu satnicu za ostvarenje nastavnih sadržaja, a nikakav kvalitetni rad se ne može ostvariti u tri sata tjedno, o kakvim suvremenim tekstovima ovdje govorimo?, kaže splitska nastavnica i spisateljica.

Korana Serdarević: Knjiga je zabava, ali i ljepota i spoznaja

Daleko od toga da je popis obvezne i predložene lektire jedini problem dokumenta, puno je u njemu nelogičnosti i manjkavosti koje se nalaze u suludim odlukama za gradivo jezika (traži primjerice da se pretpostavljaju učenikova znanja u prvom razredu, koja se obrađuju tek u trećem), razine učeničkih postignuća svedene su samo na “dobar”, vrednovanje uopće nije razrađeno...

Zašto onda ističemo lektiru i zašto je važno da se uz klasike čitaju i suvremena djela?

Pa zato što nastava književnosti na ovim razinama nije tek podučavanje analizi, tumačenju i važnosti djela za određeno vrijeme i prostor, ona služi poticanju učenikove ljubavi prema čitanju, strasti za pisanom riječi koja se između ostalog bavi problematizacijom svijeta i života kojem pripadamo.

Ljubav prema knjizi nije imperativ za svakoga na svijetu, ali bi trebao biti putokaz za većinu - knjiga kao izvor zabave, ali i ljepote i spoznaje, puno je važnija prtljaga koju učenik može ponijeti u život, nego što je većina i dalje pretrpanog suhog nastavnog sadržaja.

A ta se ljubav budi upravo čitanjem jasnih, suvremenih tekstova, kaže zagrebačka spisateljica i gimnazijska profesorica koja je s Edijem Matićem u suradnji s HDP-om osmislila projekt “Pisce u školske klupe”, koja dovodi suvremene pisce u srednje škole, dokazujući djeci da nisu svi pisci - mrtvi.

Naslovnica Kultura