Kultura Kultura

'SAM SAMCAT'

Bobo Jelčić nakon splitske premijere filma smještena u svijet socijalne službe: Miris ljubazne birokracije s ljudskim licem je opstao do danas

'SAM SAMCAT'
Film problematizira obrasce, naravno i neke konkretne političare, navedene imenom, ali prije svega obrasce koji postoje još od socojalizma, cijeli taj aparat i načini ophođenja prema klijentima. Taj miris socijalizma, zapravo te ljubazne birokracije s ljudskim licem je opstao do dana današnjeg. Pa ako sam i htio govoriti o Hrvatskoj danas, onda sam namjerno rekao da smo po društvenom aparatu ostali zapravo zaostali negdje u osamdestima i da je ekonomski napredak, koji nam se kroz medije sugerira, zapravo kozmetičko prikrivanje pravog stanja stvari.

Još jedna splitska i dalmatinska premijera hrvatskog filma upriličena je ovog četvrtka u kinu "Karaman". Radi se o novom filmu Bobe Jelčića "Sam samcat" koji je ljetos imalo regionalnu premijeru na festivalu u Sarajevu i jesenas hrvatsku na ZFF-u. "Sam samcat" je dostojan nasljednik Jelčićeve "Obrane i zaštite", ujedno i jedan od najboljih recentnih hrvatskih filmova.

Od Sarajeva je prošlo gotovo pola godine. Kako to da se kinodistribucija filma nije dogodila ranije, recimo netom iza ZFF-a?
- Sve je stvar organizacije i termina i dogovora s prikazivačima diljem Hrvatske i regije, što ne spada u moj dio posla i odgovornosti. Ono što sam, pak, ja mogao obećati je da sigurno dolazim na premijeru u vaš grad, i da ću i Split i publiku na premijeri vidjeti uživo. Nadam se da je i ona htjetla vidjeti moj film.

Možete li usporediti reakcije na film na SFF-u, ZFF-u i u Splitu? Kakve su bile?
- Slične i vrlo zanimljive. Pitanja o problemima post-razvodnih situacija, o sustavu koji nije sposoban, o inače takvim i sličnim temama koje se ne obrađuju. Pa o kutu iz kojega sam promatrao priču - zašto u filmu se ne pojavljuje majka djeteta i slično. Ili upiti vezani isključivo za filmski jezik i stil: o gruboj monataži, blizoj kameri, licima glumaca. O glumi nekih od aktera, recimo vašim sugrađanima Snježani Sinovčić ili Trpimiru Jurkiću, o čijim sam kreacijama čuo mnogo lijepih rječi.

Koliko je ovo ipak ponajprije hrvatska priča ili je smatrate regionalnom, pa i globalnom?
- Ne, hrvatska je, definitivno. Mora biti. Radikalno je lokalna, i to namjerno. Jer inače nema smisla. Kako da bude globalna ako nije hiperlokalna, naime globalna može biti tek onda ako je lokalna. Mnoge serije i filmovi koje gledam u zadnje vrijeme nerijetko upadaju u tzv. prepoznatljiv kliše "globalne priče", unaprijed svima razumljive. Što je, naravno, apsurd pa onda gledamo neku priču u svijetu koji zapravo ne postoji.

Ljetos ste nam, kad je film bio u Sarajevu, otkrili da su producenticu Zdenku Gold zvali distributeri iz skandinavskih zemalja. Jesu li se pregovori ostvarili? Hoće li film ugledati tamu europskih kina?
- Da. Jesu. I još neki. Zdenka se time bavi cijelo vrijeme. Recimo, u studenom smo imali premijeru u Nizozemskoj u kojoj je već počela i distribucija filma. Sljedeći mjesec smo na FEST-u u Beogradu.

Tada ste, kad smo se dotakli hrvatskog filma, spomenuli da je "jedina boljka box-office, gledanost, ali i to će se vjerujem popraviti u budućnosti". Gledanost se popravlja: "Koja je ovo država" postaje kinohit. Mislite li da je to izdvojeni slučaj ili?
- Nije izdvojen slučaj. Brešanovi filmovi su uvijek bili gledani.

Vaš film kreće u kina dva tjedna nakon Brešanova. Je li to po vama pozitivno, u smislu da "Sam samcat" može kapitalizirati na valu uspjeha ili možda negativno, budući da je premali razmak između dvaju hrvatskih filmova?
- Ta dva filma će privlačiti potpuno drugačiju publiku, tako da sumnjam da će kolidirati, ali ako i konkuriraju, to je zdravo i lijepo. Volio bih inače da se svakih mjesec dana pojavi po jedan hrvatski film u kinima, tako bi, siguran sam, više naviknuo publiku na sebe i postao gledaniji nego do sad.

Dva tjedna iza vašeg filma u kina kreću "Za ona dobra stara vremena", potom opet dva tjedna kasnije "Mali" i onda opet da tjedna poslije "Posljednji Srbin u Hrvatskoj"...
- Eto, točno kako sam rekao maloprije. Tako treba. U kost. Super. Mislim, recimo, da će ta činjenica podići gledanost svih tih filmova ponaosob, pobudit će interes, sigurno veći nego da premijere kapaju toliko rijetko da ne znaš kad je bila prošla. Inače, nisam to znao, ali to je svakako ohrabrujuće.

U vašoj obiteljskoj drami hrvatsko društvo i politika nalaze se u drugom planu. "Intima se politizira, a politika sama, kao i intima koja se politizira, na jednak se način nužno prostituira", rekli ste ljetos. Koliko je "Sam samcat" još uvijek društveno-politički aktualan u odnosu na prije pola godine?
- On problematizira obrasce, naravno i neke konkretne političare, navedene imenom, ali prije svega obrasce koji postoje još od socijalizma, cijeli taj aparat i načini ophođenja prema klijentima. Taj miris socijalizma, zapravo te ljubazne birokracije s ljudskim licem je opstao do dana današnjeg. Pa ako sam i htio govoriti o Hrvatskoj danas, onda sam namjerno rekao da smo po društvenom aparatu ostali zapravo zaostali negdje u osamdestima i da je ekonomski napredak, koji nam se kroz medije sugerira, zapravo kozmetičko prikrivanje pravog stanja stvari.

Jesmo li nazadovali unatrag pola godine kao društvo? Je li se politika još više prostituira?
- A što vi mislite? Da se nešto promijenilo u ovih pola godine? Od kud da krenem, od sabora ili od aviona? Koje, očito je, nećemo kupiti. S druge strane, u Beogradu i Parizu ljudi su na ulici.

Koliko vam premijera u Splitu znači? Imate li kakvu poveznicu s gradom?
- Imam neke drage ljude koji tu žive, koje nisam dugo vidio. Imam drage glumce iz filma koji su vaši sugrađani, a i raduje me Split sam po sebi. Tu nikad nije dosadno.

Naslovnica Kultura