Kultura Kultura

'THE HAPPY PRINCE'

Ekskluzivno za 'Slobodnu' Rupert Everett, britanski glumac, redatelj i velika zvijezda s kraja 90-ih: Moj film o Oscaru Wildeu pokazuje kako je danas biti homoseksualac

'THE HAPPY PRINCE'
Znam da to možda zvuči pretjerano, ali na tri četvrtine planeta to je još izazov koji vas može koštati života. Još gore od toga, u europskim zemljama, npr. u Italiji, 'zadivilo' me kad sam za vrijeme promocije filma čuo toliko užasnih priča o predrasudama protiv homoseksualcima. Genova je otkazala svoj gay pride. Sitne, ali zabrinjavajuće stvari. Val homofobije dolazi zajedno s populističkim stavovima, pogledajte Francusku i protivljenje gay braku. Iako smo jako napredovali od tog doba i u jednu ruku smo napravili ogromne pomake s druge strane se može dogoditi bilo što. U mojoj zajednici moramo biti jako oprezni i smatram da ovaj film govori i o trenutnoj situaciji.

Prije nego što je odlučio snimiti film ("The Happy Prince") o Oscaru Wildeu i debitirati kao redatelj, britanski glumac Rupert Everett glumio je pisca na kazališnim daskama u predstavi "Juda's Kiss". Igranje Oscara Wildea mu je puno značilo kao glumcu koji će kasnije režirati film o njemu i igrati u njemu glavnu ulogu. S prekidima je igrao tu ulogu oko dvije godine u teatru, i po Americi i po Kanadi.

- Doista upoznate lik kad ga glumite iz večeri u večer. To mi je jako puno pomoglo za kasniju ulogu redatelja – otkriva Everett koji smatra da njegov film, premda povijesni, prikazuje kako je danas biti homoseksualac.

- Znam da to možda zvuči pretjerano, ali na tri četvrtine planeta to je još izazov koji vas može koštati života. Još gore od toga, u europskim zemljama, npr. u Italiji, "zadivilo" me kad sam za vrijeme promocije filma čuo toliko užasnih priča o predrasudama protiv homoseksualcima. Genova je otkazala svoj gay pride. Sitne, ali zabrinjavajuće stvari. Val homofobije dolazi zajedno s populističkim stavovima, pogledajte Francusku i protivljenje gay braku.

Iako smo jako napredovali od tog doba i u jednu ruku smo napravili ogromne pomake, s druge strane se može dogoditi bilo što. U mojoj zajednici moramo biti jako oprezni i smatram da ovaj film govori i o trenutnoj situaciji. Posjetio sam LGBTQ film festival u St. Peterburgu. Na dan premijere su zatvorili kino i dali su sve od sebe da spriječe projekciju. Na kraju je film prikazan na nekoj plahti u hodniku i svi su morali ići tamo. To je ozbiljno.

U Walesu je kapetan nogometne momčadi pretrpio homofobni napad. Situacija se mijenja, a opasno je misliti da se ništa ne može dogoditi, možda tu ima istine, ali ljudi su to mislili i 1932. godine. Vlada slična atmosfera u Europi i to je još jedan razlog zašto smo mi u Engleskoj tako podijeljeni - smatra Everett koji se iz nekoliko razloga fokusirao na zadnji dio života Oscara Wildea.

- Za početak, postoje tri filma o Oscaru Wildeu. Svi se fokusiraju na razdoblje do odlaska u zatvor. Drugo, i važnije, jer za mene je osobno, Wilde je kristovska figura. Moja priča istražuje strast Oscara Wildea. Zamislite Kristovu strast, njegovu kaznu i kraj njegovog života. Za mene je to dio njegovog života koji mi je oduvijek bio najzanimljiviji, još otkad sam pročitao knjigu Richarda Elmanna 1980. godine. Odmah me fasciniralo to razdoblje. Sam Wilde je bio jako fasciniran Kristom i pisao je o njemu u “De profundis”.

Wildeova verzija Krista je divna i mislim da bi je svaki sjemeništarac trebao pročitati. Njegov pogled na Krista je divan i mislim da je sebe vidio u tom svjetlu stoga ne mislim da sam ja dodao taj sloj.  Jednako tako, mislim da je vidio gay pokret ili pokret oslobađanja sa sobom na čelu i mislim da je to istina jer Wildeov portret iz 1900. je prvi portret deklariranog homoseksualca u modernoj povijesti. Tada ta riječ nije ni postojala niti je bilo ikakve rasprave o tome. Svakako ni jedna žena ne bi pričala o tome. Na primjer, kad je kraljica Victoria donijela zakon, La Bouche amandman, to je bio zakon kojim su zatvorili Oscara Wildea.

Kad su joj rekli sada morate napraviti isto i za lezbijke, ona je rekla ne, ne govorite mi da i žene to rade. Teško je to zamisliti, ali nitko nije govorio o seksu i nije postojala slika vezana uz taj pojam do njegovog portreta. On je doista na izvoru toga pokreta jer kad vidite njegovu sliku možete je komentirati. U tom trenutku je počeo gay pokret i Wilde doista jest kristovska figura jer se sa neki način žrtvovao time što on označava sliku toga pokreta. Mislim da je poveznica s Kristom fascinantna, ne kako su ljudi reagirali na to po pitanju vjere – govori Everett koji je za ulogu dobio nominaciju za Europskog Oscara.

- Ja sam Europljanin, bez obzira iz koje zemlje dolazim. Živio sam u Europi koliko i u Engleskoj i volim našu europsku raznolikost. U uporedbi s tim, Amerika mi se čini dosadna. Mislim da je ovdje raznolikost jako uzbudljiva i u preko 30 godina svog odraslog života živio sam na toliko mjesta u Europi. To mi je jako uzbudljivo. Divno je biti nominiran. Bio sam prisutan na drugoj ikad dodjeli Europske filmske nagradu. Većina mladih glumaca ide u Ameriku i dosegne određeni uspjeh. Ja sam mislio da je daleko bolje probiti se u Europi i postati europski glumac.

To se trebalo dogoditi 1989., rekli su mi da će se tada roditi europski film i to mi se činilo kao divna ideja. Za mene osobno, s obzirom da sam gay, to se činilo kao idealna prilika da postanem europski glumac. Otišao sam živjeti u Francusku i počeo raditi na francuskim i talijanskim koprodukcijama. Godine 1989. se to nije i ostvarilo, nikad nismo ostvarili zajednički jezik. Čini mi se također da su sva tržišta u to vrijeme bila jako izolirana. Francusko tržište je poglavito francusko, talijansko je otvoreno drugim utjecajima, ali opet ima druge parametre.

Ništa nikad nije uspjelo fukcionirati zajedno. San mi je oduvijek bio snimiti europski film. Mislim da je, za početak, moj film primarno europski, na njemu su radili europski glumci, govori se na tri različita europska jezika, financiran je europskim novcem i govori o čovjeku koji je u Europi jedan od stupova Europe u kojoj živimo danas, iako svi nužno ne znaju što je napravio. Da bi potom došao na Europske filmske nagrade je fantastično. Dobiti priznanje se čini kako završetak putovanja – kaže Everett.

Pitamo ga mislite da li nakon nominacije Europskog Oscara ima šanse da dobije nominaciju za američkog. Oscar za Oscara Wildea?

- Sumnjam. Ne možete razmišljati u tim razmjerima jer sam proces dodjele nagrada je grozan s obzirom da postavlja ljude jedne protiv drugih. Svi su su konkurencija, iako naravno da je divno biti nominiran za Oscara, isto kao što je divno dobiti ovu nominaciju, ali čini mi se da bi trebale postojati nominacije, ne i nagrade, jer kad dođete na dodjelu nije baš ugodno. Ne možete si pomoći, a da ne mrzite druge ljude, osobito pobjednike, a trebali bi surađivati. I uživati da ste dobili pažnju.

Oscar je nešto sasvim drugo, za to je potreban novac. Treba vam distributer koji će vas dovesti na WGA da redatelji vide film, SAG... To nije mala stvar. Nisu svi dovoljno sretni da imaju toliku potporu. Ja se koncentriram na svakoga kome se svidio moj film. To je to, ali drago mi je upoznati svakoga koga je moj film dirnuo. Ja sam kao zlatna ribica, razmišljam samo o sadašnjosti – odgovorio nam je Everett.

Ovaj glumac je bio iznimno popularan u Hollywoodu krajem devedesetih ("Moj dečko se ženi", "Zaljubljeni Shakespeare", "Idealan suprug", "Neka druga ljubav"). Poželjeli smo doznati kakve uspomene ima na taj period.

- Jako pozitivne i tople, osobito jer sam nešto zaradio i dobio sam mnogo prilika za razne uloge. Naravno da imam lijepe uspomene na "My Best Friend's Wedding". Snimanje filmova je uvijek pustolovina i to je zahvalan posao jer možete napustiti vlastiti život na tri-četiri mjeseca i otići negdje. Jako sam uživao u svim filmovima. Najviše se sjećam pustolovina.

Bilo mi je jako lijepo u Kolumbiji na snimanju "Chronicle of a Death Foretold". Ornella Mutti je sjajna, bilo je divno raditi s Francescom Rossijem. Radio sam s divnim ljudima na tom filmu i to je bila sjajna pustolovina. Jedan od filmova koji je najbolje snimljen je "Dellamorte, dellamore". Redatelj i scenarist su odradili sjajan posao u adaptaciji stripa ”Dylan Dogg” na film. Nema kompjuterskih efekata, koristili smo samo zanatske trikove iz  pedesetih – prisjetio se Everett.

Britanac uživa glumiti, režirati i raditi u kazalištu, ali drži da je sam “showbusiness” težak i jako okrutan.

- Vlada anti-gay, antifeministička, ali i anti-age politika. Teško je uspjeti. Razvili smo užasan način komunikacije jer u današnje vrijeme kad nešto ne želite jednostavno ne odgovorite na mail. Svi to radimo i to stvara beskompromisnu i okrutnu okolinu. Čim netko više ne želi nešto od vas prestane biti dostupan a sve se odvija preko maila. Mislim da ulazimo u razdoblje kad više nema komunikacije jedan na jedan. Ljudi su jako rastreseni, svi izgledaju kao da su na nekoj čudnoj drogi jer zbog virtualnog svijeta više ne možemo komunicirati jedni s drugima. Meni, koji sam stariji, to jako teško pada – priznaje Everett.

Na njega su kao redatelja najviše utjecala braća Dardenne i Andrea Arnold.

- Ispočetka nisam imao želju za režijom, ali mislim da me najviše nadahnula braća Dardenne. Vidio sam i što je napravila Andrea Arnold. Ona je koristila neke koncepte koje su oni razvili. Dala im je malo drugačiju, glamurozniju estetiku. Nakon tih filmova sam poželio njihove tehnike primijeniti na povijesni “biopic”. U tome sam jako uživao i rado bih opet bio redatelj.

Ono što sam naučio jest da pravi posao redatelja ne započinje tijekom filma nego prije. Uglavnom se vrti oko izbora drugih ljudi. Imao sam sreću jer sam, zahvaljujući karijeri koju imam, znao kakav film želim snimiti i s kojim ljudima trebam raditi. Imao sam direktora fotografije, kostimografa i dizajnera produkcije koji su izuzetni. Svi snovi koje sam imao na početku kad sam upoznao divove talijanskog filma koje sam propustio u karijeri, ali čija su tekstura, estetika i dubina sjajni.

Izabrao sam ljude koji mi mogu to ostvariti. I izabrao sam glumce, odnosno prisilio sam glumce koje znam (smijeh), da budu u filmu. Svi su bili sjajni i to je ono što sam naučio o režiji. Režija je impotentan posao kad ste na setu jer ako svi znaju svoj posao na setu onda ga i rade, a vi sjedite i razmišljate što da radite. Redatelj više ne govori ni "akcija". Imao sam jako puno sreće i dobio sam divne ljude koji su mi pomogli snimiti sjajan film – kaže Everett.

Poznat i kao aktivist, glumac je dao svoje viđenje u vezi rasprave trebaju li hetero glumci glumiti transsrodne likove, tj. politike u  kojoj “Trump želi promijeniti definiciju spola na samo određene stavke i time praktički ugušiti transsrodni pokret”.

- Postoji taj primjer u kojem Disney snima film s jednom od glavnih gay uloga i ulogu su dali hetero glumcu. Taj glumac je manje poznat od tri mlada gay, glavna glumca. To frustrira, ali još je gore to što je hetero glumac hrabar što glumi gay lik, a gay glumac uopće nema tu opciju. Ima nekoliko iznimki, ali u načelu gay glumac neće dobiti hetero ulogu. Tu se "muški klub" nadovezuje na “Me Too” pokret i otkriva stav koji nije nužno nasilan, već je problem sa stavom jer dok oni misle da Sean Penn može glumiti pasivnog gay muškaraca i osvojiti sve moguće nagrade, što nije osobito uvjerljivo, obrnuta situacija nije moguća.

Ako i postoji neki gay glumac i to dobar i može glumiti hetero ulogu u glavama “muškog kluba", to nije moguće. I to frustrira. Jedni bi trebali glumiti druge i trans osobe bi trebale glumiti žene. Ne trebamo biti zarobljeni našom seksualnosti kod dobivanja uloga. Mislim da je trans pokret pogriješio kod stopiranja filma sa Scarlett Johansson jer to je glupo. Prvo, posao je posao i nema trans zvijezde iste zvjezdane snage koja može nositi film od 100 milijuna dolara. Drugo, taj je film trebao biti pozitivan prema trans pokretu i uloge je trebalo dobiti nekoliko trans glumaca. Zaustaviti taj projekt je velika greška. Je li bio pogodak dati Michaelu Douglasu ulogu u "Moj život s Liberaceom"? Da, taj me film jako dirnuo jer su pazili na detalje i likove. Ne želim da se to izgubi, već želim da situacija bude obrnuta.

O Brexitu

- Komplicirano je. Iz Engleske perspektive priča je jako depresivna jer čini se da smo u fazi razvoda kad par ne može međusobno razgovarati. Time je situacija još teža. Zemlja je u jako napetom stanju, zategnuti su odnosi sa Škotskom i Irskom da ne spominjem odnos s Europom. Virtualni svijet je nekim putem potaknuo ekstremizam na obje strane. Ekstremna ljevica i ekstremna desnica. Nema umjerene struje. U Engleskoj imamo samo dvije izuzetno ekstremne opcije i mislim da je to jako tužno.

O seriji 'Ime ruže'

- Bilo je izazovno preći s Oscara Wildea na inkvizitora. Godina mi je bila divna i kao glumac se uvijek nadate da možete imati raznolike uloge, ali najčešće stalno glumite isto. Ovoga puta je bilo jako uzbudljvo jer sam još u sebi nosio ulogu Oscara a Inkvizitor je nešto sasvim drugačije.

Naslovnica Kultura