Kultura Kultura

IN MEMORIAM

Svaka čast Bernardu Bertolucciju, ali ne zaboravimo i Nicolasa Roega, redatelja koji je pao na Zemlju

IN MEMORIAM
Izvanzemaljac među redateljima bio je nezaobilazno ime 'novovalne' britanske kinematografije sedamdesetih s filmovima poput 'Čovjeka koji je pao na Zemlju'.

Odlazak velikana Bernarda Bertoluccija zasjenio je smrt Nicolasa Roega (1928. - 2018.). Jednako važan redatelj, nastavljač tradicije europskog modernizma i nezaobilazno ime "novovalne" britanske kinematografije sedamdesetih ("Performance", "Walkabout", "Don't Look Now", "The Man Who Fell On Earth"), odmah je nekako pao u drugi plan. Nezasluženo, pa makar je Roeg iz drugog plana i djelovao, savršeno utjelovljujući pojam kultnog filmaša.

S Roegom se ovaj gledatelj upoznao kao klinac zahvaljujući "Vješticama" (1990.). Scena kad Anjelica Huston skida svoje lice i otkriva ono vještice bila je prilično uznemirujuća za dječje okice. Godinama kasnije, bilo je jasno da se od Roega nije ni moglo očekivati nešto drugo doli subverzija u ekranizaciji dječjeg klasika Roalda Dahla.

Opet, ta scena ima dosta dodirnih točaka s njegovim opusom. U "Čovjeku koji je pao na Zemlju", recimo, David Bowie skida kontaktne leće. Roegovi filmovi su bili o alijenaciji (Bowie kao "alien") i prividu (misteriozna pojava u crvenoj kabanici iz "Ne okreći se"), a njegovi likovi se na ovaj ili onaj način preinačavali, od Hustonice i Bowieja do dva lica Micka Jaggera u "Performansu" i Therese Russell kao Marilyn Monroe u "Insignifance".

Ovaj filmaš je volio angažirati rokere, kao i Theresu Russell ("Bad Timing", "Eureka", "Track 29"). Sjetimo se i Arta Garfunkela u psihoseksualnom trileru "Pogrešan proračun" (1980.) koji se reklamirao kao "bolestan film bolesnih autora za bolesne ljude".

Bio je provokativan, beskompromisan, marginalan, izvoran, inovativan filmaš, rušio granice nelinearne naracije, fragmentirao, razbijao i restruktuirao žanrove krimića, avanture, horora, SF-a, trilera, fantazije, ne hajeći previše za gramatiku filmskog jezika.

Ostavio je trajan utjecaj na, među ostalima, Dannyja Boylea, Gaspara Noea i Todda Haynesa. Boyle je ovog redateljskog izvanzemaljca možda i najbolje opisao kao "Picassa britanskog filma".

Naslovnica Kultura