Splićanin u teškoj nesreći jedva izvukao živu glavu, nanovo je morao učiti hodati, govoriti, čitati i pisati, a sada je postigao nešto što se činilo nemogućim

Od bezbrižnog djetinjstva, preko teške nesreće i konačno prvoga krim-romana napisanog vlastitom rukom, u životu Splićanina Jadrana Nenadića prošlo je 17 godina.
Događaj koji mu je preokrenuo život zbio se tijekom uskrsnih blagdana 2001. godine. S ekipom iz 6. a i kvarta našao se na školskom igralištu, da bi u jednome trenutku na Jadrana pala nepričvršćena čelična branka i teško ga ozlijedila.
- Jedino čega se i danas sjećam jest tih nekoliko trenutaka prije pada okvira gola i kasnijih mjeseci rehabilitacije u Krapinskim toplicama i drugdje. Morao sam doslovce krenuti od nule, jer sam nanovo počeo učiti hodati, govoriti, čitati i pisati – priča nam Jadran.
- Nakon nekog vremena mogao sam opet čitati, ali bi problem bio kada bih došao do kraja reda, jer ne bih mogao ...