Kultura Kultura

Splićani oduševljeni

Val aplauza obilježio predstavu: 'Derviš' je balet koji se neće plesati samo jedno ljeto

Splićani oduševljeni

Usprkos tome što je u baletnom dijelu programa 63. splitskog ljeta izvedeno šest predstava, ono će se pamtiti samo po posljednjoj u nizu, baletu "Derviš i smrt", praizvedenom posljednjeg dana festivala.

U godini u kojoj su tri od četiri kvartala prošla a da korisnici splitskoga gradskog proračuna nisu imali "kunu u ruci" za svoje programe, već i samo održavanje festivala je pothvat, a svako nastojanje podizanja umjetničke ljestvice u tim okolnostima vrijedno je pohvale. Pogotovo se to može kazati za financijski ranjivu skupinu plesača koji nisu na stalnom platnom popisu, što je u ovoj prilici potrebno kazati, jer teško je biti kreativan kad si zabrinut i u neizvjesnosti. Tu je već u pitanju entuzijazam.

Uprizorenje kapitalnog romana bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića "Derviš i smrt" programsko je iznenađenje ravnatelja Splitskog ljeta Gorana Golovka, koji je i u dramskom dijelu pokazao da ga zanimaju aktualne teme, dodir kultura Istoka i Zapada, sudbina pojedinaca u velikim europskim migracijama i (bezrazložan) strah od drukčijega. Jer, što je umjetnost ako ne propituje?



Također, koreografu Igoru Kirovu ne treba oduzeti priznanje da se poduhvatio literarnog predloška koji kod čitatelja nepodijeljeno uživa kultni status, a zadnjih godina – u svijetu koji ponovno traži svoju dušu – kao da je obnovljen interes za ovaj psihološki roman s elementima filozofskog.


Repertoarno osvježenje

Iako je "Derviš i smrt" imao nekoliko adaptacija za kazalište, a jugoslavenski film je 1974. bio nominiran za Oscara u kategoriji izvan engleskoga govornog područja (glume Voja Mirić, Bata Živojinović, Boris Dvornik, Olivera Katarina, Pavle Vujisić, Aleksandar Berček…), samo jednom je po njemu rađen balet. U Sarajevu ga je u kasnim autorskim godinama postavio hrvatski baletan i koreograf Dragutin Boldin, autor nezaboravne "Carmine Burane", na glazbu Vojina Komadine, još u predratno doba. Stoga je ovaj baletni naslov vrlo zanimljivo repertoarno osvježenje koje će zasigurno zanimati publiku, i to ne samo splitsku.

Fabulu romana "Derviš i smrt" – koji se u vrijeme objavljivanja iščitavao i kao alegorija na totalitarni komunistički režim i kao autobiografija Selimovića koji je na Golom otoku izgubio brata – libretist Sašo Dimoski je sažeo u devet povezanih slika. Drama glavnog lika, derviša Ahmeda Nurudina, opterećenog osjećajem krivnje za bratovu smrt, priča je o tragičnosti čovjekove egzistencije unutar sustava nasilja vlasti, a prerasta u parabolu o univerzalnosti ljudskih dvojbi. Plesno, Ahmed komunicira sam sobom ili se susreće s drugima čija su emocionalna stanja skicirana koreografijom, a njegova duša prati izvanjska zbivanja odvojena od njega.



Vrijeme i mjesto radnje romana – u bosanskoj kasabi za vrijeme turske vlasti – dočarano je kostimima, scenografijom i glazbom. Kostimi Aleksandra Nošpala puni su simbolike i pomažu razdvojiti likove iz dervišova duhovnog, vjerskog svijeta od nositelja vlasti, a Ahmedovim presvlačenjem na sceni naznačen je trenutak kad on prestaje biti "onaj stari". Scenografija, opet, svojom mobilnošću dočarala je na trenutak atmosferu samostanske izoliranosti, a drugi put živost grada, dajući svojim sumornim tonovima pomalo tamnu, prijeteću notu svemu što se događa. Mistična glazba Gorana Bojčevskog, na trenutke s primjesama elektronike koja imputira naše, novo vrijeme, nadahnjujuća je pozadina čitavog događaja na sceni.


Valovi aplauza

Zagrebački baletni prvak Tomislav Petranović svojom energijom te emocionalnom i plesnom zrelošću pokazao se kao dobar izbor za naslovnu ulogu. On je zbilja središnji lik čim iziđe na pozornicu, pokretač je svega, pun nijansi. No, na premijeri smo svjedočili nizu izvrsnih baletnih rola, prije svih Ekaterine Kuznjecove koja igra Ahmedovu Dušu, razgolićena i do bola precizna u svojoj izvedbi. Vrlo energična bila je i Irina Čaban Bilandžić kao kadijina žena, te Aleksandar Korijakovski u ulozi širokogrudnog prijatelja Hasana. Zapaženu igru donijeli su i Aaron Kok kao mladi derviš Mula Jusuf, Romulus Dimache kao Ahmedov brat Harun, Ivan Boiko i Askhatbek Yusupzhanov, kao predstavnik vlasti te prijatelj Karazim.

Riječju, predstava se posljednjeg dana festivala pratila u tišini i bez daha, a premijerna publika je zadovoljstvo na kraju pokazala valovima aplauza.



Inače, na Splitskom ljetu su na programu bila dva gostovanja. Makedonski Balet predstavio se baletom "Crvena soba", također Igora Kirova, a Kazalište Savezne zemlje Saske, Radebuel, iz Njemačke donio je na sustipansku pozornicu "Tango Piazzola" Portugalca Carlosa Matasa. Obožavatelja glazbe Astora Piazzole i nuevo tanga u Splitu ima, pa je dodana još jedna ekstra izvedba, a općenito se može reći da su na baletnim predstavama česti turisti – ipak je jezik plesa univerzalan. Oba su gostovanja ilustrirala da je, što se tiče modernog baleta, Split u tijeku s ostalim baletnim središtima.

Što se tiče baleta "Istok/Zapad" i "Na putu" splitskog ansambla HNK, prava je sreća da je ovaj prvi na repertoaru tek od svibnja, te da ga mnogi još nisu odgledali, a ovime su dobili priliku na ljetnoj pozornici.

Naslovnica Kultura