Kultura Kultura

poeta i buntovnik

Siniša Kekez: Iako ga fanatično volim, Splita mi je puna kita!

poeta i buntovnik

Naš kolega novinar Siniša Kekez objavio je prvu zbirku poezije prilično oštra naslova "Splita mi je puna kita". Redakcija kulture iznjedrila je još jednog poetu, njegovi su stihovi "šiknuli iz tmine" u zreloj dobi, a ime knjige sugerira mladenačko buntovništvo.

Zrelost i mladenaštvo susreću se, skladno prepleću ili sudaraju u Sinišinim pjesmama, ali tražili smo na početku ipak nekoliko "općih informacija".

Od kada su nastajale pjesme, kako si napravio izbor, zašto prva zbirka tek u pedesetoj?

- Pjesme su uglavnom nastajale u posljednjih desetak godina. Uređivanje mi je bilo lakše zahvaljujući sugestijama pjesnika i nekih afirmiranih zagrebačkih urednika. Nešto sam usvojio, nešto ne, kao i od prve čitačice, supruge. Lijepo je biti sam sebi urednik, ali je i odgovorno, kao i u novinarstvu.

Drugi pogled uvijek dobro dođe. Je li uspjelo, prosudit će čitatelji. A debitant u pedesetoj? Najprije, nemam još pedeset, fali mi preko pedeset dana. Vjerojatno je razlog tome i u prevelikom oprezu, pasivnosti, sramežljivosti, mladalačkoj zabludi da vremena ima kao pijeska na Bačvicama, puštanju mjesta nametljivijima…

Neki ljudi ipak su te morali potaknuli na češće pisanje, pa i javno čitanje. Mislim da si u početku više slušao nego izlazio sa svojim radovima. Kako je krenulo?

- U stihovima sam propisao negdje početkom 2000-ih po ceduljicama. Poezije je bilo i u "Slobodnoj". Sama prisutnost Jakše Fiamenga, Gordane Benić, Jadranke i Ante Sviličića, Renata Baretića, pop tekstopisaca sa "Splita" poput Ivice Flescha, pokojnog Zvone Pupačića, rad u sjeni Popadića, feralovaca, Bebića, bio je inspirativan. Prve pjesme u visokom i nižem roh-bau poklopile su se s početkom splitskih pjesničkih večeri Rječilište 2010. godine koje je vodila Irena Delonga Nešić. 

Tu su dolazili Nada Topić, Ivan Sorić Suri, Franko Bušić, Andrija Crnković, Tonita Popović, Željko Barišić, Ivana Čagalj, sada sve pjesnici sa zbirkama, i još desetak drugih pjesnika, gosti iz Hrvatske i inozemstva i u salonu Ghetta se znalo okupiti pedesetak ljudi. Tu su se pjesme brusile, čitalo se na gostovanjima, promocijama zbornika. U grupi je bilo lakše...

Imaš li svoju neku osobnu podjelu na intimne, socijalne, pjesme i one koje su na granici poezije i dosjetke ili ih ne dijeliš?

- Pjesme se moraju posložiti, to je možda najteži urednički posao. Nametnula mi se tematska podjela na osobne, ljubavne i društvene, pjesme o poeziji, i one što smo zvali refleksivnim. Ima i uvodni blok pjesama koje su objavom izazvale pažnju, pa i u "Slobodnoj", a zaključni je par poema za najupornije.

Počeo sam pišući duže pjesme, poslije sam došao i do trostiha. Oni su ponekad i dosjetka i tako sam ih posložio da malo omekšam preveliku dužinu i ozbiljnost ovih drugih.

Iz ove intimističke poezije izvire dosta melankolije, rezignacije, konsternacije, a onda naglo bljesne bunt. Je li teško izložiti tako svoju intimu?

- Kao što znaš, i pisanje u novinama je izlaganje. U novinama sam volio diskretnije autorstvo, imam često dojam da neki kolege previše iskaču svojim ja. Volim i privatnost, zato nisam srljao prema fotografiji i ja-formi.

Jedna od točaka loma bila je kada sam na Bookvici s Vedranom Rudan sjeo u prvi red, a gošća me učinila sastavnim dijelom svoga showa. Portali željni zabave to su prenijeli, izvjestitelj je postao vijest, sutra sam morao reagirati na taj bizaran povod i tako je krenulo.

Poslije je došla promocija zbornika, pobjede na književnim kvizovima, kolumna, pa sada i zbirka, evo i intervju. Očito, ne možeš pobjeći od pojavljivanja.

Kažu da se pjesme ne mogu pisati po narudžbi kao novinski tekstovi. Ili dođu ili ne. Koliko često tebi dolaze i koliko ih poslije dotjeruješ?

- Meni najčešće prvi stih, obično naslov, bude okidač za pjesmu, ponekad i nekoliko motiva. I onda zapišem to što imam, dotjerujem uz glazbu Sama Cookea, isprintam, pa dopunjavam i mijenjam. Tako je bilo prije, sada manje pišem. Dobio sam jednom narudžbu za pjesmu o Arsenu Dediću, na dan njegove smrti. Iako puno volim Arsena, to nisam mogao, pjesme ne nastaju tako.

Po zadatku, kao tema Rječilišta je u šest dana na temelju skice nastala i naslovna pjesma zbirke. No ona je bila u meni i tražila je samo povod da izađe, pa i nije riječ o pravoj narudžbi. Poslije sam je i mijenjao, kao što inače dotjerujem pjesme. Nadao sam se da ću s objavom knjige ove pjesme zauvijek ostaviti na miru, a već bilježim neke sitne ispravke, s kojima ipak više neću maltretirati nakladnika, splitski "Redak".

Krate li se pjesme kao i tekstovi za novine da bi bile pitkije i efektnije?

- Kako tko. Čini mi se da su pjesnički urednici u kraćenju znatno taktičniji od novinskih. Oprezno sugeriraju da bi nešto maknuli. Ako se autor ne slaže, jednostavno se pjesma ne uvrsti. Mislim da kraćenje uvijek dobro dođe, a u poeziji, barem za mene, posebno vrijedi pravilo: Što kraće, to bolje.

Zbirka je nazvana po naslovnoj pjesmi. Nije istina da više ne voliš Split, je li tako?

- Naravno da nije. Bio sam u dilemi oko naslova, imao sam niz opcija, zbirka je godinama nastajala pod imenom pjesme "Mi ćemo otići psihički", pa me na koncu povukla novinarska ruka, nadam se da me neće ubiti prejak naslov. Split sam volio zaista fanatično, splitski, više njegove potencijale nego stvarno stanje.

Čini mi se da neki, poput na primjer Dubrovčana i Zagrepčana, Varaždinaca ili Bjelovarčana, vole svoj grad praktično, možda pomalo koristoljubivo, zbog uređenih parkova, čistih ulica, vrtića, dječjih igrališta, plaža, povijesti, kulture i civilizacije, dok se Split, kojega koristoljubivo vole tek oni što žive na njegovoj grbači, voli fanatično.

On nam ne daje dobre plaže, parkove i red, uglavnom je šporko, kaotično i loše, ali ga ipak volimo. To je skoro pozicija zlostavljanoga. I ja ga naravno volim, iako sam sve zabrinutiji zbog likova koji se pojavljuju na vrhu i loše perspektive koja se nazire. Kako nemam 25, nego 49 godina, ta je ljubav zrelija, s većim utjecajem uma.

Osim toga, tek godinu dana nakon objave pjesme shvatio sam da je Split u pjesmi bio samo medij za osobnu priču i ton prema drugim važnim osobama u životu.


Predstavljanje u četvrtak

Promocija zbirke pjesama Siniše Kekeza 'Splita mi je puna kita' održat će se u četvrtak 3. studenoga, u 18 sati, u velikoj dvorani Gradske knjižnice Marka Marulića. Uz autora, zbirku će predstaviti Nada Topić i Ivan Sorić Suri, a moderatorica je Grozdana Ribičić. Stihove će kazivati dramski prvak HNK Split Trpimir Jurkić.

Naslovnica Kultura