Kultura Kultura

PR AGENTICA STFF-a

Art filmovi ne pale toliko publiku

PR AGENTICA STFF-a
STFF već 21 godinu uspijeva donositi i beskompromisno umjetničku notu. Nikada nije lako osvojiti 'mainstream' publiku art filmovima, ali na tome se mora dugoročno raditi. Regionalni problem je da se kina gase, iako su uspijevala preživjeti mnogo teža vremena. Ljudi su izgubili naviku odlaska u kino, moramo nešto poduzeti po tom pitanju, ipak je filmska projekcija jedno iskustvo koje nije moguće usporediti s gledanjem filma na ekranu računala.

Magistrica sociologije, suautorica nekoliko znanstvenih monografija koja trenutno radi na novoj knjizi... Splićanka Marina Štrk (1982.) je sve to, ali i dio ekipe Split Film Festivala u ulozi PR agentice. Marina smatra da formalno obrazovanje nije nikoga usrećilo i smjestilo tamo gdje ga vodi njegov “lust for life“. A ovaj vid suradnje sa STFF-om za nju je nešto kao “killer“ ideja za film u kojem bi trebala glumiti.

- Vidjet ćemo u kojem će nas smjeru sve to gurnuti – kaže.

Iako uloga PR-a filmskog festivala zahtijeva veliku količinu stresa, ništa od toga se ne vidi na vašem licu. Možda biste stvarno mogli biti i glumica?
- Gluma je poseban talent. Probat ću. Magija nije moguća, a da se ne uleti u nepoznato, ali i za to su potrebne neke kreativne slučajnosti. Kratkotrajno izlaganje velikom stresu zbog nečega što je “cool“, to se da izdržati. Ovo jest iskustvo puno izazova, ali nije to nešto preko ljudskih limita.

Kako izgleda vaš prosječan dan tijekom STFF-a?
- Nijedan dan na STFF-u nije prosječan. Zaista, ne postoji recept. “Full power forward“ pa dok se ne padne s nogu… Jako su mi interesantni kolege i suradnici, tako su mladi i lijepo ih je promatrati, to je nova generacija sa svojim humorom i nekom novom energijom.

Ipak, unatoč gužvi uspjeli ste odraditi i izbore. Vidjeli smo vas u kotaru Gripe, također nasmiješenu. Kako sve to stižete?
- Bez obzira na neprestane pokušaje zloupotrebe demokracije i njenih mehanizama, čvrsto vjerujem da naš demokracijski potencijal nije potrošen i zbog toga, kad mi se ukaže prilika, osobnim prisustvom sam željela pomoći u održavanju korektne atmosfere izbornog procesa, ali ništa više od toga...

Uspijete li stići gledati filmove na festivalu? Imate nekog favorita?
- Nažalost, ne uspijevam stići na sve projekcije, ali izdvojila bih film “Cinema novo“ koji ulazi u dubinu kreativne pustolovine jedne generacije filmaša koji su našli način da promijene brazilski film, kroz iskazivanje političkih stavova, spajanjem umjetnosti i revolucije. Nadalje, film “Stefan Zweig, zbogom Europi“ redateljice Marije Schrader. S nestrpljenjem se čeka dolazak katalonskog redatelja Alberta Serre i njegova filma “Smrt Luja XIV.“.

Program je izvrstan, ali gledatelja, nažalost, proteklih dana nema u tolikom broju da bi kvantiteta publike pratila kvalitetu STFF-a kako dolikuje. Kako to komentirate?
- Nikada nije lako osvojiti “mainstream“ publiku art filmovima, ali na tome se mora dugoročno raditi. Regionalni problem je da se kina gase, iako su uspijevala preživjeti mnogo teža vremena. Ljudi su izgubili naviku odlaska u kino, moramo nešto poduzeti po tom pitanju, ipak je filmska projekcija jedno iskustvo koje nije moguće usporediti s gledanjem filma na ekranu računala.

Koliko i sami inače posjećujete “Karaman“ i “Kinoteku“ mimo festivala? Koliki ste filmofil?
- Posjećujem kina u skladu s programom... U kinu ili izvan njega, skoro svakoga dana pogledam po neki film.

Vidimo li se i iduće godine na STFF-u?
- Dugotrajnost je zaista rijedak dragulj u nestabilnim vremenima. STFF uspijeva već 21 godinu ovom gradu donositi i beskompromisno umjetničku notu. Vidimo se svakako!

Filmski favoriti

Najdraži filmovi, glumci, redatelji?
- I ultraprepoznatljivi i naizgled autsajderi... Paul Newman, Mads Mikkelsen, Alejandro Jodorowsky, David Lynch. Od filmova, “El Topo“, “Paklena naranča“, “Odiseja u svemiru“.

Naslovnica Kultura