Kultura Kultura

Umjetnik na putu

Prvi čovjek splitskog HULU-a: O umjetnosti bismo morali govoriti pristupačnije i razumljivije

Umjetnik na putu

U Puli je prošlog tjedna otvorena izložba radova Vice Tomasovića, što je u samo pola godine šesta samostalna izložba ovog umjetnika. Za nešto više od mjesec dana, 5. kolovoza, počet će i sedmi Almissa Open Air, festival suvremene umjetnosti u Omišu, kojem je Tomasović suosnivač, a budući da uza sve to još i vodi splitski HULU (Hrvatska udruga likovnih umjetnika), čini se da ovaj mladi umjetnik živi u petoj brzini, što, očito, daje i rezultate.

Ovo je vrlo uspješna godina za Vas?

- Da. Ove godine sam imao prosječno jednu izložbu mjesečno, što je zbilja jako dobar rezultat.

Nijedna nije bila u Splitu?

- Ne. Izlagao sam u galeriji Flora u Dubrovniku, u galeriji Luka i galeriji Mul u Puli, u zagrebačkom Meštrovićevom paviljonu, odnosno galeriji Prsten, u galeriji Centra za kulturu grada Krka, u Branimir centru u galeriji Pikto... Sad slijede neke kolektivne izložbe i tako.

Putevi postanka

Jeste li svuda izlagali drukčije postave?

- Svaka je izložba bila drukčija. Preciznije, riječ je o dvije serije mojih radova. Jedan je slikarski ciklus "Ex nihilo", a drugi je skulpturalno-instalacijski ciklus "Herbagenija", ali budući da sam svaki dan u proteklih šest mjeseci radio nove stvari, tako su se ciklusi obnavljali te se nijedna izložba nije ponovila. U Puli sam konačno dobio priliku da u dva prostora imam dovoljno mjesta ta dva ciklusa povezati i na neki način ih "sukobiti", jer su galerije spojene.

Kako to funkcionira s obzirom na tematske i medijske različitosti?

- Izvrsno. Ciklus "Ex nihilo" je jedna moja slikarska interpretacija postanka. Ako, po svemu, proizlazimo iz ničega, iz ništavila, kako to da je ovaj svijet ovako kompliciran i složen? Tu zagonetku nastojim tumačiti kroz svoju religioznost premda, ruku na srce, nikad nisam posegnuo ni za jednom sakralnom temom. Na neki način, taj je ciklus subverzivan u odnosu na materijalistički determinizam jer, ako je ovaj svijet doista nastao slučajno, onda smo imali golemu sreću u toj slučajnosti.

Vrlo optimistično govoreći.

- Pa da. Ja jesam optimist. S druge strane, ciklus "Herbagenija" je, za razliku od slikarskoga ciklusa koji je postmitološki, naslonjen na paraznanstveni, odnosno pseudoznanstveni model prema kojemu sva živa bića potječu od biljaka, od herbalnih formi, humanoidnih biljaka koje su nastale odmah nakon modro-zelenih algi. Na osnovi toga sam stvorio svoj umjetnički evolucijski model za koji nemam znanstvene dokaze, ali...

Šta biste sa znanstvenim dokazima?

- U tom i jest ironija. Ljudi odu na internet, pronađu sve i svašta i priklone se najbizarnijim teorijama, predstavljajući ih kao svoje. Tako sam ja "stvorio" ljudske cvjetove i sabrao ih u "Herbageniju".

Praunuci algi

Onda smo svi po vama djeca cvijeća?

- Ha, moglo bi se i tako reći. Ali to nije samo stilska figura jer, doista, sav život na Zemlji potječe od algi te se poetski, ako već hoćete, možemo složiti da smo svi doista djeca cvijeća. Ili unuci cvijeća. I praunuci algi. I svi smo braća.

Ili smo, da parafraziram Baudelairea, cvjetovi zla?

- A ne. Ja sam optimist, već sam vam to rekao.

U svakom slučaju, nastojite pomiriti takozvane tradicionalne forme i izvedbene izraze.

- Ma nije mi uopće važna nametnuta podjela na ovu ili onu umjetnost. Ili jest ili nije umjetnost. Nevažno je je li umjetničko djelo slika, skulptura ili instalacija ili performans. Bitno je je li riječ o umjetnosti ili o pozi. I slikarstvo može biti društveno aktivno i provokativno, a u zadnjih desetak godina je i u svijetu slikarstvo velikih formata veliki hit tako da...

Ne volim stavljanje etikete ni na jednu umjetničku formu, jer kad nešto nazovete tradicionalnom, klasičnom formom, na neki način sugerirate manjak suvremenosti. A to ne stoji. Split, istina, ima jednu rezervu spram klasičnih formi, sa čime se ja ne mogu složiti jer držim da je u konačnici zbilja važna samo kvaliteta, a ne medij izražavanja.

No dobro. Vi ste jedan od osnivača omiškog Almissa Open Air festivala suvremene umjetnosti, a ove godine u kolovozu festival prvi put ima i kustosa, Vedrana Perkova. Što ta činjenica mijenja na stvari?

- Do sada smo imali donekle anarhičnu strukturu Festivala, zapravo jednu samoorganiziranost. Moj prijatelj Josip Rogošić i ja smo taj festival pokrenuli prije šest godina, tako da obuhvaća suvremeni likovni i glazbeni izraz, s tim što sam ja ostao zadužen za vizualni dio. Ove godine smo, da tako kažem, pod kapom HULU-a, a središnja tema kojom ćemo se baviti je spin.

Iz dosadašnjeg iskustva smo se uvjerili da smo bili u pravu birajući središnje teme, primjerice identitet ili neovisnost, te vjerujemo kako je i pojam spina izuzetno aktualan i provokativan. Naravno, duh festivala ostat će isti, a kustos Vedran Perkov je u velikom poslu oko kontaktiranja umjetnika i izbora sudionika. Svakako vjerujemo da će taj tjedan u kolovozu u Omišu biti vrlo živ i vidljiv.

Povratak u Podrume

Koliko je Festival prisutan u životu takozvanih običnih ljudi u Omišu?

- E vidite, ove godine ćemo nastup svakog izvođača, svakog umjetnika popratiti tekstom koji će na neki način pojasniti izvedbu. Ne mislimo da suvremena umjetnost može biti umjetnost za široke mase, ali mislimo da se krug publike može širiti, ne podilazeći osrednjosti, naravno.

Zato ćete pojasniti što je koji pjesnik htio reći?

- Možete to i tako formulirati, ali... Sigurno ste i vi primijetili kako povjesničari umjetnosti pišu o umjetnosti. Ne svi, naravno, ali... Koriste neki metajezik, neki leksik koji valjda razumije samo jedna mala posvećena kasta...

Ih, primijetila... Namučila se!

- Eto. O suvremenoj umjetnosti morali bismo govoriti jasnije, pristupačnije, razumljivije. Nije me sram reći da ponekad ni sam uopće ne razumijem neke tekstove u nekim katalozima.

Podržavam! Nego, kako stoje stvari u HULU-u kojem ste na čelu?

- Vrlo dobro! Zadovoljan sam.

Nije vas previše pogodio gubitak Podruma kojim je HULU godinama gospodario i ubirao pristojan novac?

- A čujte... U prvi mah je to bio šok, ali mi u Podrumima i sada izlažemo, premda njima ne gospodarimo. Istina, gubitak Podruma natjerao nas je na veći angažman u pribavljanju novca iz drugih izvora i za ovu smo godinu zadovoljni jer smo iz Ministarstva kulture dobili potporu koja nam je omogućila provedbu brojnih i izložbi i drugih aktivnosti. Uspjeli smo iz tih sredstava osigurati i honorare za svakog izlagača, što držimo velikim uspjehom.

Što se desilo s vašom inicijativom da se zakonski uredi pitanje honorara za umjetnike te da mogu nešto zaraditi ne samo prodajom nego i izlaganjem svojih djela?

- Mislim da to možemo prekrižiti za ovu godinu. S ministrom Zlatkom Hasanbegovićem nismo uspjeli ostvariti nikakvu komunikaciju, a on je sad već bivši ministar. Morat ćemo pričekati sljedećeg.

 

Naslovnica Kultura