Postaje sve očitije, uzani su hrvatski prostori što se tiče likovnosti. Uočilo je to nekoliko aktivnih splitskih galerija pa se, umjesto recikliranja već viđenog s hrvatske scene, sve više okreću etabliranim imenima s prostora bivše Jugoslavije. Galerija “Kula” Stanka i Duje Mrduljaša prednjači u tome.
Upravo njezinim posredovanjem posljednje su se dvije godine ozbiljnim retrospektivnim ili monografskim izložbama izredali Safet Zec (BiH), Vojo Stanić (Crna Gora), Vladimir Veličković (Francuska/Srbija), pa je po logici stvari na red došao i jedan Slovenac, Bogdan Borčić (1926.). A ono “ć” na koncu prezimena sugerira ovdašnje korijene.
Upravo njezinim posredovanjem posljednje su se dvije godine ozbiljnim retrospektivnim ili monografskim izložbama izredali Safet Zec (BiH), Vojo Stanić (Crna Gora), Vladimir Veličković (Francuska/Srbija), pa je po logici stvari na red došao i jedan Slovenac, Bogdan Borčić (1926.). A ono “ć” na koncu prezimena sugerira ovdašnje korijene.
|
Pariški daniVeliki slikari, htjeli ili n... |