Kultura Kultura

KAKO RAZAZNATI FALSIFIKATE u slikarstvu i općenito u likovnosti

Lažni Jurkići stižu iz Livna, a lažni Bukovci - iz Praga

KAKO RAZAZNATI FALSIFIKATE u slikarstvu i općenito u likovnosti

Ne tako davno, jedan se ozbiljni kolekcionar iz Žrnovnice povjerio kako bi bio sretan da mu je tek 30 posto slika u bogatoj kolekciji krivotvoreno. Prošlog tjedna digla se buna u Italiji oko, prvo s oduševljenjem otkrivenog, pa onda demaskiranog kao krivotvorenog Caravaggia.

Falsifikati su očito postali dio svakodnevice, s njima su suočeni i galeristi i kupci, no nerijetko nezavidnu stanju na ruku idu i autori nekorektnim odnosom spram vlastita posla i djela. Kriminal o kojemu se sve više piše ipak nema tolike razmjere kako se stječe dojam, uglas kažu prestižni galeristi i povjesničari umjetnosti.

Ipak, kako se zaštititi od kriminala u likovnosti, kako prepoznati prevarante i krivotvorena djela, od koga tražiti savjet i espertize, postoje li neke opće naznake koje upućuju da djelo nije originalno, što se uopće kopira, kako se to najčešće čini, tko se time bavi... razgovaramo s onima koji dobro poznaju problematiku, prvo s Ivom Jerićem iz zagrebačke galerije Kaptol.

- Falsificiraju se obično slikari koji su na cijeni, traženi, na njima se najlakše zaradi, kaže Jerić.

- Tko će posumnjati na cijenu od 20.000 eura? Treba ipak razlikovati dvije osnovne karakteristike krivotvorina. Ili su rađene namjenski, u maniri slikara, ili se ugođajem slična djela, anonimaca, po mogućnosti slikarevih suvremenika, nastoje pripisati autoru. Obično se zloupotrebljavaju manje uspješne faze umjetnika, one koje se ne mogu legitimirati remek-djelima, monografskim primjercima, u katalozima registriranim slikama. A zapravo ljudi su lakomisleni, zaneseni, teško im je za takve vrijednosti odvojiti nekih 1500 kuna za ekspertizu ulja ili recimo kojih 900 za radove na papiru - dodaje Ivo Jerić.

A što imate manje znanja i manje kvalitetnih savjetnika, veća je šansa da ste kupili mačka u vreći.

- Postoje “specijalci” koji su se s nekim umjetnikom uistinu bavili, eksperti koji ne griješe, poput Vere Kružić Uchytil za Bukovca, za Otona Ivekovića je to Snježana Pintarić, za Crnčića Božena Šurina, za Uzelca Zvonko Maković, za Vidovića Igor Zidić... i da ne nabrajamo. Nisu problem galeristi, barem oni ozbiljniji, već ljudi koji rade na crno, a takvih ima da vam pamet stane. Teoretski postoji šansa da pogriješite, no, kao i kod liječnika, otklonite sumnje drugim mišljenjem - kaže Jasna Mraković, suvlasnica zagrebačke galerije Grubić i izdvaja Bukovca kao specifičan slučaj.

- Slikar je dolazio u Hrvatsku, ali je tek šest godina u njoj živio i glavnina opusa mu je vani, u Češkoj ponajprije. A preporuke tamošnjih stručnjaka ipak treba prihvatiti s rezervom. I Bukovčeve kćerke su slikale, dakle starost tih slika ista je kao i velikog meštra, pa ih se lako podvede pod isti nazivnik.

Splitski galerist Nikša Morić, inače sudski vještak za to područje, ne smatra toliko ozbiljnim “tržište” krivotvorina, koliko prevarante koji često surađuju s likovno pismenim osobama. ‘Nekako mi se poklapa mozaik, makar može zazvučati neargumentirano, ali s Akademijom na Širokom sve više falsifikata dolazi preko Hercegovine’, kaže on.

Zvijezda je Gabrijel Jurkić, pa i zbog jednostavnog potpisa G. J. Kakvog li paradoksa da mu krivotvoritelji dižu cijenu? Većim problemom držim krive atribucije - kaže Morić.

- Velika se razočaranja događaju kad biseri splitskih tinela izađu na vidjelo, pa se umjesto Tiziana ili Tintoretta dešifriraju neki od anonimnih austro-ugarskih putujućih slikara koji su vrsnim zanatom zarađivali za život, kopiranjem starih majstora.

To su fini radovi replike koje obično imaju neki odmaknut detalj od originala. Vidio sam kroz praksu i Picassa, ne jednoga, kataloški neregistriranih koliko hoćete, no usuđujem se promisliti kako se pojedinci vani bave plagiranjem jednog autora godinama, crtajući najčešće tušem, jednostavne forme, izvježbani do savršenstva da se stilski i estetski teško može primijetiti razlika.

Tek ozbiljnije ekspertize kao što ih rade u Centru za kriminalistička vještačenja, plinskim kromografom, ultraljubičastim i infracrvenim zrakama kojima se može ispitati autentičnost strukture boje, tuša, papira, puna su garancija.

- Tehnologiji ne možete umaknuti - dodaje Nikša Morić.

- Uokvirio sam i jednog originalnog Picassa, donio ga je bez velike pompe jedan Splićanin, a sliku je dobio na poklon od jednoga Nijemca kojemu je spasio život. E, to je i ćorav mogao vidjeti da je Picasso...

- Treba dobro otvoriti oči kad nešto dolazi izvan ovih prostora, kaže i zagrebački galerist Damir Grubić.

- Ove su zime aukcijske kuće iz Praga ponudile tri lažna Bukovca, jedan fini akt s leđa, i čak Bukovčev autoportret. Najviše Jobova dolazi preko Beograda, iz Livna dolaze Jurkići, baš kao što su Pulitike stizale iz Dubrovnika.

I dok su Jurkićevi oblačići bili uvjerljiviji, Đurine mrtve prirode razotkrivala je netemeljitost. Postojale su indicije da Stančiće producira sama obitelj. Kod kiparskih radova je stvar delikatnija. Cijene su obično signal da nešto nije u redu - kaže Damir Grubić.

IGOR BREŠAN

Lipovac je izuzetak

Što se falsifikata tiče, splitski likovni krug i nije na cijeni. Izuzetak je svakako Vasko Lipovac. Njegova je jednostavnost bila magnetska privlačnost za mešetare.

Još za života znali su ga neovlašteno kopirati, ali i nebulozno tumačiti, jer ono V.L. u okviriću nosila su tek oznaku ulja na lesonitu, ali ne i tiskane grafike koje su bile potpisane punim imenom i prezimenom. Za razliku od drugih, Vaskovi sinovi zaista primjerno vode brigu o naslijeđu i najbolji su “povjesničari umjetnosti”.

Ne manje interesantan “podzemlju” desetljećima je veliki meštar Emanuel Vidović. “Greške u koracima” događale su se najčešće u pastelima, s motivima koji su igrali na sfumata, Svi Šibenici u izmaglici propale su investicije...

Neprikosnoveni Bukovac

Tko je uopće na top-listi najčešće krivotvorenih? Nije moguće da su majstorske radionice dolazile glave svojih voditelja? Jesu li brojni krivotvoreni Murtići i Svečnjaci, ne ulazeći u kvalitetu tih radova, nož u leđa najbližih suradnika, učenika i plod velike produkcije?

Jedno je sigurno, Bukovca u stopu slijede Crnčić, Svečnjak, Veža, Job, Jurkić, Ferdo Kovačević, Lacković, Dešković, Masle...

Naslovnica Kultura