Kulturaduhovni svijet 'orašara'

'Ščelulnčik', najizvođeniji balet na svijetu koji je rasplesao publiku i blagajne HNK Split i Zagreb, blizanac je junaka Dostojevskog<strong> </strong>u smislu ogoljavanja emocija, uz ritmički vrlo pokretnu i skladno instrumentiranu lirsku, ljupku

Piše Nila Kuzmanić Svete
6. prosinac 2019. - 09:10

Prema međunarodnoj statistici "Ščelkunčik“ je najizvođeniji balet na svijetu. Samo je u Zagrebu (od hrvatske praizvedbe 2. prosinca 1931. do kraja prošle sezone) ovaj balet izveden 387 puta! U splitskom HNK je u sezoni 2017./2018. izveden 14 puta. I uvijek pred rasprodanim gledalištem. Neviđeno je strpljivo čekanje u redu koji se protegnuo od ulaza HNK u Zagrebu kroz Masarykovu ulicu pa sve do spomenika Nikoli Tesli u Teslinoj ulici.

Što je vrijeme, taj nepogrešivi sudac, dalo za pravo velikom ruskom skladatelju zacijelo su zaslužni dramaturška radnja i sadržaj ovoga klasičnog baleta, koji je genij melodijske invencije osobno izabrao, te njegova lirska, ljupka glazba, ritmički vrlo pokretna i skladno instrumentirana.

Usto, oko ovoga baleta stekla se sretna konstelacija: nastao je kao idealan spoj aktivnosti nekolicine iznimnih osobnosti i prilika potkraj 19. stoljeća. Za upravitelja carskih kazališta u Sankt-Peterburgu, dakle i Mariinskog teatra u kojem je 18. prosinca 1892. praizveden "Ščelkunčik“, postavljen je Ivan A. Vsjevoložski, energičan erudit i reformator koji se latio kostimografije baleta, a tu su se našli i koreograf M. I. Petipa te njegov poletni kolega Lav I. Ivanov. Ipak, praizvedba nije oduševila premijernu publiku, što je kosnulo iznimno osjetljiva skladatelja, sklona tajnom i trajnom pesimizmu.

Osim iz same glazbe, o Čajkovskom najviše saznajemo iz njegove prepiske s bratom Modestom, zatim s njegovom velikom i bogatom obožavateljicom Nadeždom F. von Meck. Do nastanka "Ščelkunčika“, Čajkovski je morao racionalizirati prigovore koji su dolazili čak i iz kruga Balakirjeva, od Moćne gomilice kojoj samo formalno nije pripadao – da je njegovo stvaralaštvo previše pod utjecajem elemenata zapadnoeuropske kulture, te u suprotnosti s idejama ruske nacionalne škole.

Čajkovski se divio Mozartu, Schumannu, Massenetu, Bizetu i Gounodu, ali je te utjecaje znao asimilirati. Elementi ruske narodne glazbe bliski su njegovima i harmonijski i melodijski. Mnoštvo je dokaza tomu: sjetimo se samo živa tempa trjepaka u Krcku Oraščiću. Drukčije nije ni moglo biti zna li se da se rodio (1840.) u guberniji Vjatka, u naselju oko ljevaonice koje će tek kasnije dobiti ime Votkinsk i iz kojega će, odvojen od majke radi školovanja, otići u desetoj godini.

Evo što piše gospođi von Meck: "Majčina nježnost i milovanje u duši djetetovoj ostavljaju najtrajniji pečat... u zabiti u kojoj sam rođen proveo sam djetinjstvo, napajajući se nepojamnom ljepotom ruske narodne glazbe... i što sam Rus u najpotpunijem smislu te riječi... kako je neobična i bolna, i istodno slatka pomisao na daleku, neopisivo ljubljenu domovinu!“.

Duševna potresa zbog rastanka s majkom, Čajkovski se nikada nije oslobodio. Potkraj života želio se kroz svoju najsvjetliju i najveseliju glazbu vratiti u vlastito djetinjstvo. U zabludi su, dakle, oni koreografi koji "Ščelkunčika“ postavljaju kao dječji balet, kao predstavu za djecu. Samo nekoliko mjeseci prije smrti svoju neodoljivu potrebu da se vrati u bajkoviti svijet djetinjstva ispunjava Čajkovski stvaranjem ovog baleta s pozicije odrasle osobe koja svjesno bježi u taj svijet, kao što će svjesno, sve se teže noseći s demonima vlastita života, otići iz njega smo šest dana po završetku "Šeste simfonije“. Njezin dramatičan finale, zapravo epitaf, odzvanja kao jeka Mašinih riječi iz Čehovljeva "Galeba“: "U koroti sam za vlastitim životom“.

- "Ščelkunčika" sam stvorio iz vlastita nagnuća, uslijed izravne sklonosti, iz nekog unutarnjeg poriva...“, govorio je. Prije predzadnjeg boravka u Parizu u ožujku 1891., nabave celeste i dogovora s M. Petipaom, Čajkovski je već bio sam napisao libreto nadahnut pričom E. T. A. Hoffmanna "Der Nussknacker und der Mauskönig“. U toj originalnoj priči itekako je naglašena mračna strana podsvijesti koju će Čajkovski ublažiti: na kraju tunela se vidi svjetlo, patnja ne traje dugo, ostaje nada. Premda ublažene, Čajkovski je ipak zadržao crne implikacije bajke, pomiješanost svijesti i podsvijesti.

Svi likovi nose ove dvostruke osobine – od Drosselmeyera, preko Fritza do Klare (zanimljivo je da je ona preimenovala u Mašu već u prvoj reprizi) – svi osim Krcka Oraščića, te groteskne igračke koja uistinu može krckati orahe i koji se pretvara u Kraljevića, što će Klari pomoći da barem u snu (premda i tada s preprekama u obliku opasne bitke protiv najezde sivih miševa predvođenih Mišjim kraljem), ostvari svoju želju. Veliki ruski pisci skladateljeva doba uveli su u rusku književnost teme psihološke analize mnogo prije slavnoga bečkoga psihoanalitičara.

Glazbene teme iz "Ščelkunčika“ i simfonija blizanci su junaka F. M. Dostojevskoga u smislu ogoljavanja duševnih emocija. I Klara prolazi kroz duboke i skrivene psihološke procese. Taj složen lik sazrijeva tijekom baleta, stječe sigurnost u vlastitu osobnost i očituje svoju želju da postane žena...

Čajkovski se bar za nekoliko mjeseci uspio osloboditi unutarnje napetosti zaranjanjem u svijet bajke. I u naše vrijeme brzoga tehnološkog razvoja, dok čip postaje sve manji, a digitalizacija sve veća, fikcija ne prestaje biti važan činilac stabiliteta ljudskoga života. Ljepoti ovog scenskog djela, žive neposrednosti glazbenoga govora, nije odoljelo cijelo 20. stoljeće, i nastavlja pobjedonosni put i u 21. stoljeću. Štoviše, njegova dramaturška dinamika, plastičnost i instrumentacijsko majstorstvo utrli su izravan put "Petruški“ Igora Stravinskoga. U nas je najuspješniji koreograf bio Vaclav Orlikowsky te njegovi nasljednici Dinko Bogdanić i Ljiljana Gvozdenović, a kao Šećerna vila istakla se Milka Hribar.


HNK Split i HNK zagreb
'Orašar' 27 puta
O 'Orašarovoj' popularnosti u Hrvatskoj svjedoči i broj izvedbi. Prva splitska je već u petak, za Slobodnu dalmaciju. A onda slijede u subotu, pa od ponedjeljka do srijede, pa u petak... Ukupno će ih u Splitu do 1. veljače biti dvanaest. A u HNK Zagreb od sutra pa do 4. siječnja bit će ih petnaest. R.K.
 


#ŠčEKULNčIK#ORAšAR HNK SPLIT#čAJKOVSKI