Tko će se ispričati sucu Markoviću?

Piše Josip Jović
27. studeni 2019. - 19:00

Ako ste zaboravili, Ivan Marković je zadarski sudac istrage koji je pustio petoricu mladića osumnjičenih za (skupno) silovanje jedne djevojčice da se brane sa slobode. A onda ih je, pod pritiskom javnosti, Vijeće Županijskog suda ipak strpalo u ćeliju pa pustilo, da bi, ex post, Ustavni sud ocijenio kako je Markovićeva odluka bila u redu, kako nije ni bilo razloga za pritvaranje te kako je pritvorenicima narušeno ustavno pravo na slobodu.

U međuvremenu je na Markovića bačeno drvlje i kamenje, kao i na Hrvatski tjednik, koji je jedini izvijestio o čemu se zapravo radi, a radi se o tome da ni u policijskoj prijavi nema “grupnog silovanja”, tek jedno problematično pojedinačno, pa nije bilo ni razloga za zadržavanje osumnjičenih u istražnom zatvoru.

Nakon presude Ustavnog suda u medijima su donesene tek šture vijesti, tema je naglo skinuta s dnevnog reda, a sucu Markoviću i Hrvatskom tjedniku, pa ni akterima događaja nitko se nije ispričao iz plejade svih onih su se osjetili pozvanima komentirati, osuđivati i organizirati velike prosvjedne skupove.

U cijeloj priči, kako stvari sada stoje, a sud će reći konačnu riječ, ima nemoralnog ponašanja svih sudionika, ima odnosa s maloljetnicom, ima razuzdanosti, itd., ali nema silovanja, osobito ne grupnog. Slučaj je poslužio za uvijek spremne optužbe na račun klerikalizma, katoličanstva, nacionalizma te patrijarhalnog odgoja.

Svako je nasilje, neovisno o konkretnom slučaju, rezultat nasilničke, sadističke i egoistične prirode pojedinca ili obiteljskog odgoja, ali ako se traga za nekim širim društvenim kontekstom koji pogoduje nasilničkom ponašanju, posebice prema ženama, onda ćemo taj kontekst prije naći u sekularizmu i urbanom modernitetu nego u vjeri i ruralnom patrijarhalitetu.

Ljudska je seksualnost, odvojena od ljubavi, vulgarizirana i komercijalizirana do krajnjih granica. Brojni filmovi i televizijske emisije na rubu su pornografije ili prelaze taj rub, razgolićene pop-zvijezde iskaču s naslovnica, reklame raznih proizvoda prepune su seksualnih aluzija, po ulici šeću oskudno odjevene djevojke s prostačkim izrazima, žene se u medijima prikazuju kao objekt požude.

Žena je u ovo moderno “napredno” doba daleko manje poštovana nego ikada prije. Manje nego u tzv. patrijarhalnoj obitelji, u kojoj je postojala podjela rada između muškarca i žene uvjetovana prirodnim sposobnostima i sklonostima te određenim tipom reprodukcije. Ali tamo su majke, sestre i kćeri bile uzori koje se ne smije psovati i koje se mora uvažavati.