Ako su predsjednički izbori prije svega vrtlarski, pa tek onda politički fenomen – jer ne biramo prevažnog političkog čimbenika, nego čeljade s ovlastima lončanice, da ne kažem fikusa – zašto onda mediji danonoćno trube o pripetavanju kandidata, zašto, u konačnici, nervozno odbrojavamo do izlaska na birališta i pjenimo se dok čitamo izjave nama nesimpatičnih aspiranata na mjesto državnog poglavara?
Zato što smo ovce? Dopustite mi da se poslužim onom slavnom frazom iz pradavnog kviza što ga je vodio Oliver Mlakar: Da, ali nije bitno. Pa u čemu je onda stvar? Vjerojatno u tome što se svi predsjednički izbori – a ovi osobito! – doživljavaju kao test neke druge vrste, na kojemu se zapravo propituje rejting stranaka odnosno njihovih lidera.
Naravno da nije svejedno tko ć...