Oni su mladi i urbani momci iz Pakistana koji su na privatnu i nimalo jeftinu visoku školu u Splitu došli studirati hotelski menadžment. Htjeli su uživati u životu, a ni mediji im nisu strani jer su neki od njih u svojoj državi radili na televizijama.
Negdje su pročitali da Hrvatska ima snažnu ekonomiju. Imali su dovoljno novca da plate skupu školarinu, dozvolu za boravak, te stanarinu, hranu i prijevoz za prvih nekoliko mjeseci. Bili su uvjereni da im zbog "jake ekonomije" u našoj državi neće biti veliki problem pronaći posao kojim bi se uzdržavali do kraja studija. A kada su došli u Split, ostali su u šoku.
Ne mogu naći posao. Na koliko god vrata kucali. A kucali su, kažu, na mnoga. Raspitivali se po većim i manjim tvrtkama, u kafićima i restoranima, po trgovinama trgova...