Iz malenog gradića podno Omiške Dinare, na ušću rijeke Cetine, ovih dana stižu lijepe vijesti. Osim Omiš guitar festa, Festivala dalmatinskih klapa i Omiškog kulturnog ljeta, i Kaštelanova dica iz SŠ Jure Kaštelana, pokazala su veliki kulturni napredak i dali doprinos školi i široj društvenoj zajednici filmom koji su snimili, a koji veća sada broji oko 1.200 pregleda na YouTubeu.
Čita li još tko poeziju?! Ne samo da ju čita, nego i uživa u njoj. A poezija današnjeg (mladog) čovjeka, vjerovali ili ne - duboko inspirira. Nakon dugotrajnog predanog rada u školskoj god. 2018./2019. (od ideje preko istraživanja/iščitavanja biografije i zbirki pjesama do pisanja scenarija i snimanja filma) to sada sa sigurnošću mogu potvrditi i učenici SŠ ,,Jure Kaštelan" iz Omiša. Naime, povodom 100. godišnjice rođenja Jure Kaštelana, pjesnika omiškog zavičaja čije ime s ponosom nosi i lokalna srednja škola koja djeluje već 55 godina, zajedno s profesoricom Hrvatskoga jezika Jelenom Alfirević i profesorom Vjeronauka Stankom Stojićem poklonili su - Juri za rođendan - mali film.
Nekolicina učenika hotelijersko-turističkog usmjerenja 1.f i 3.f razreda, tehničara za elektroniku 3. c razreda i pomoćnog konobara 1.g razreda, entuzijastično se okupila oko samoprozvane filmske družine ,,Kaštelanova dica" (čiji je naziv ujedno i naslov filma koji su snimili).
Cilj je bio pokazati kako poezija itekako može biti, i jest, zanimljiva u modernom vremenu videoigrica, Facebooka, Instagrama i ostalih brzorastućih društvenih mreža. Ujedno i odgovoriti pitanju (svevremenske) kvalitete poezije kao preslike života, koja u sebi nerijetko krije brojne - i odgojne i obrazovne vr(j)ednote! Za sve generacije!
Ravnateljica škole, Tereza Srdelić, dala je punu podršku ovom projektu i s ponosom istaknula: „Osim što je promidžbeni materijal naše škole, ovaj film primjer je pravog timskog rada nastavnika i učenika.
Najveći problem školstva danas nesumnjivo postaje motivacija. Stoga pohvaljujem visokomotivirane kolege, zato što su svojim upornim inovativnim radom i entuzijazmom, kroz odabrane suvremene didaktičke strategije, uspjeli p(r)obuditi zainteresiranost naših učenika, zadržati njihovu pažnju i stvorili zaista hvale vrijedan rad. Ponosna sam na kadar koji želi pozitivne promjene, a uspijeva ih, na konkretnom primjeru, i ostvariti. Uz to posebno pohvaljujem motivirane učenike, koji su slijedili model svojih nastavnika, i svi zajedno pokazali kako se radom, suradništvom, ali i ponekim odricanjem postižu pravi rezultati. Bez velikih ideala, sigurna sam, ne bi bilo ni filma o Juri Kaštelanu.
Projektna moderna nastava novo je „lice“ SŠ „Jure Kaštelan“ i reforme „Škola za život“, koja se u našoj školi od rujna prošle godine intenzivno provodi. Osim višesatnog rješavanja Loomena, prvo je usmjerena na učenike, koji su izravno uključeni u nastavu kao njezini sukreatori, aktivno istražujući, planirajući, primjenjujući i kritički - za život – promišljajući. Baš sve te kompetencije, s naglaskom na odgojne, jasno su nam pokazala „Kaštelanova dica“ u svom filmu. I, moram priznati, osvijestila nas o koječemu, a o ljubavi kao ključu zajedništva – ponajviše.
„Da sam bar u svoje vrijeme učila kroz sliku, zvuk... Tada je bila samo ploča, kreda... i šiba... onome tko ju je zaslužio.“ – šaljivo će ravnateljica.
Vjerujem da će ovaj didaktički materijal koristiti mnogim budućim generacijama, i učenika i nastavnika, kao model rada, lingvometodički predložak na satovima Hrvatskoga jezika, ali i inspiracija – zaključila je.
Svoj obol filmu Kaštelanova dica dao je i Stanko Stojić, profesor Vjeronauka:
Svima nam je danas potreban odmak od ispraznog govora koji nas okružuje, od šupljih fraza i političkog vokabulara. Isto tako nas dugotrajan boravak u bučnim, zadimljenim interijerima čini bolesnima, površnima, tjeskobnima. I djeca to osjećaju, makar intuitivno, ako si to već nisu posvijestili. Naši učenici prepoznaju da je poezija nešto dobro, da oplemenjuje dušu, da širi naš svijet šireći nam vokabular i upoznavajući nas s intimom samog pjesnika i njegovog doživljaja. A rodni kraj Jure Kaštelana toliko je čaroban, i pitom i divlji, da učenike nije trebalo dvaput pitati žele li snimati ovaj video tamo. Ostalo je sve sama odradila Kaštelanova poezija - kazao je prof. Stojić.
Posebno ponosna na svoje učenike bila je i Jelena Alfirević, profesorica Hrvatskoga jezika i književnosti i jedna od najvažnijih ‘karika’ u realizaciji projekta:
Temeljni cilj po ulasku u učionicu bio mi je učiniti nastavu živom. Oživotvoriti ju! Na početku nastavne godine učenike sam, (kako mi je poslije jedan učenik rekao), prestrašila jedinim pravilom svoje nastave, koje sam tada napisala na ploču: ,,Rad, rad i rad!“ Obećala sam im i da će taj rad postati užitak, ako s ljubavlju i predano budemo radili. Mislim da se to i ostvarilo.
Sve je počelo mjesečnim projektom Držić u očima hotelijersko-turističke škole i Facebook ,,pričom“ o Marinu Držiću. Moji učenici naknadno su me molili da Držiću otvorimo i Instagram profil. Na obostranu radost zaronili smo u istraživački književno-medijski svijet, koji smo kritički promatrali i (su)kreirali, spajajući podučje književnosti, medijske kulture, ali i jezika (kroz dubrovački govor, leksikologiju i frazeologiju). Složili smo se kako nam dobro ide, uživamo i učimo, a stečene spoznaje su funkcionalnije i za život korisnije negoli u tradicionalnom frontalnom poučavanju, ex cathedra. Potom smo sudili Antigoni ,,Lektirom u sudnici“; uz ukusne ,,pizze“ otkrivali tinejdžerske probleme mladoga Holdena Caulfielda povodom Noći knjige; zauvijek se oprostili s mladim Wertherom nekrolozima i pismima na gradskoj tvrđavi Mirabeli; u spomen na pok. pjesnike J. Fiamenga i O. Dragojevića izradili čakavske rječnike; povodom Dana hrvatske glagoljice i Valentinova ljubavne inkunabule; Gavranovoj Lutki pripremili malu monodramu i lutkarsku predstavu; opjevali Petrarcinu platonsku ljubav Lauri kratkim video uradcima; obojili hrvatske književnike na Festivalu znanosti. A onda se rodila ideja – Jure Kaštelan!
Kip pokraj kojega svakodnevno, pri ulasku u školu, prolazimo. Obična lijevana bronca u liku nepomične statue ili gromoglasna jeka cetinskog kanjona, vjekovni pjevač života iz njedara mosorskih grebena? Tko je Jure Kaštelan uistinu?! Je li, i zašto je, veliki književnik hrvatske književnosti? Zašto naša škola nosi baš njegovo ime? Odlučili smo stvrdnutu sjenu majstora riječi oživjeti te, kroz film i učeničko poimanje, Kaštelana provesti njegovim rodnim zavičajem, gradskim kalama, učeničkim parkovima i mjestima školskih druženja - zaključila je prof. Alfirević.
„Stara“ metodologija nove „Škole za život“ podrazumijeva učenike koji se od pasivnih promatrača pretvaraju u aktivne i zainteresirana sudionike, subjekte, ostvarivanja, ali i vrednovanja nastavnih situacija.
Zato smo o filmu, koji su snimili, pitali upravo njih:
,,Snimanjem filma stekao sam novo iskustvo. Osim što sam puno toga o Kaštelanu na zanimljiv način naučio, svi zajedno smo se zabavili. Do tada nisam volio pjesnike. Ni pjesme. Nikad mi nije bilo jasno ono pitanje samome sebi - što je pjesnik htio reći. A u filmu sam baš ja postao amaterski pjesnik. Što je još jače, prvo sam se ustručavao glumiti, a poslije sam dobio samopouzdanje i prijateljima dijelio savjete kako se opustiti i odglumiti scenu. Nadam se da ću ovu avanturu pamtiti cijeli život! Pjesnici uopće nisu tako loši. I danas mi prijatelji dobace: ,,Krešo, pjesniče!“ – spremno će Krešo.
Lucijana - ,,Stvaranje ideje, pisanje scenarija i snimanje filma bilo je jako zanimljivo. Naučila sam dosta stvari o Juri koje nisam znala, a posebno mi je zanimljiv ovaj spoj pjesništva i digitalne tehnologije. Ponosna sam što sam bila dio ovog projekta. O Kaštelanovoj dici ću pričati i svojim unucima, nadam se. A moći ću im i film pokazati.“
Manuela - ,, Drago mi je što sam sudjelovala u ovom filmu, čije snimanje mi je bilo jako zabavno, te tako na jedan način pridonijela da se naš veliki zavičajni pjesnik ne zaboravi. Uz veliki trud i rad naučili smo dosta toga, a najviše o životu. Uz to smo se oslobodili i straha od kamera i javnih nastupa. Mislim da smo kreativnom i kvalitetnom novom idejom primjer i poticaj ostalim učenicima i školama.“
Mario – ,,Volio bih da me voliš“... Volio bih da svake godine (školske) snimamo film barem iz Hrvatskog jezika. Poučan, zabavan, interaktivan i nadasve ,,novi“ način učenja. Učenici se bolje upoznaju, oslobode se kvalitete i inovacije koje bi možda zauvijek ostale ispod školskih klupa da nismo otišli u Zakučac. Mislim da smo svi odlično usvojili ovaj dio gradiva i postali još bolje osobe. Čak sam postao štreber u filmu, što inače nisam. Možda se ubuduće odvažim i sve, a posebno sebe, iznenadim.
Odglumiti Juru Kaštelana bilo je jako zabavno. Doduše, malo vruće pod težinom odijela koje sam nosio. Nisam ni znao da je njegov životopis može biti nama učenicima toliko blizak i zanimljiv, čak i u rangu Ronaldovog, koji sam držao u rukama. A bome niti da ja imam dara za glumu. – komentar je mladog Jure Kaštelana, hoćemo reći Ivana.