Dalmacija Split

ćakula u sali

'Vaš mozak siguran je u našim rukama': proveli smo dan s neurokirurzima splitske bolnice, otkrili su nam kako se pripremaju za zahtjevne operacije, smiju li se opustiti u dvorani...

ćakula u sali
Dr. Vlatko Ledenko i dr. Željko Bušić

Otkad imamo novi mikroskop više smo operacija tumora na mozgu napravili u posljednja tri mjeseca, nego u cijeloj protekloj godini. Pacijenti više ne odlaze u Zagreb, nemaju za tim potrebe - kaže dr. Ledenko

Operacije tumora na mozgu i stereotaksijske biopsije koje su do nedavno šestorici splitskih neurokirurga, sa Zavoda za neurokirurgiju KBC-a Split, bile "sanak pusti", danas su im svakodnevica u kojoj jako dobro "plivaju".

Operativni zahvati zbog kojih su nekada neurokirurški pacijenti KBC-a Split bili prinuđeni "bježati" u Zagreb, jer se takvi zahvati nisu radili u Splitu, mogući su odnedavno i u splitskom KBC-u te dolaze u ruke šestorici vrsnih neurokirurga koji najkompliciranije operativne zahvate na mozgu rade jednako dobro kao i njihovi kolege u ostatku Hrvatske.

Upravo operativni zahvati, koji se uz novi mikroskop "Zeiss kinevo", kupljen prije pola godine i vrijedan 250 tisuća eura izvode na Zavodu za neurokirurgiju, bili su razlog našeg posjeta dr. Vlatku Ledenku, pročelniku Zavoda za neurokirurgiju KBC-a Split, i njegovu zamjeniku, a nekadašnjem "šefu" splitske Neurokirurgije, doc. dr. Željku Bušiću.

Kada je prije nekoliko godina doc. dr. Bušić dao ostavku na mjesto "šefa" splitskih neurokirurga, jedan od razloga bila je i činjenica da splitska bolnica nije nabavila, kupila ili dobila od Ministarstva zdravstva prijeko potrebne uređaje za "stepenicu više" u radu, kako bi Neurokirurgija u Splitu postala konkurentna ostatku Hrvatske.

U to doba, ni učestalo istupanje dr. Bušića u medijima i naše pisanje o potrebi moderniziranja i unaprjeđenja Neurokirurgije u Splitu nije davalo rezultata. Vlasti su se mijenjale, ravnatelji bolnice dolazili i odlazili, ali nitko nije ni "prstom maknuo" da bi splitska Neurokirurgija otišla na viši "level".

No, dolaskom, nažalost sada već pokojnog prof. dr. Ive Jurića za ravnatelja bolnice i kasnije prof. dr. Julija Meštrovića, sadašnjeg ravnatelja bolnice, neki "novi vjetrovi" zapuhali su za neurokirurge.

U roku od godine dana kupljeni su stereotaksijski uređaj (za uzimanje uzoraka tkiva mozga) i najsuvremeniji mikroskop za operacije mozga, kakav imaju sve bolje svjetske bolnice.

- Sada radimo sve one operativne zahvate koji se izvode u ostatku zemlje i po ničemu za njima ne zaostajemo - ponosno kaže dr. Ledenko.

Da je to tako, najbolje pokazuje lista čekanja koja se stvorila u Splitu kada je kupljen novi mikroskop, bez kojeg nije bilo "ozbiljnije" operacije na mozgu. Nažalost, za tim operativnim zahvatom sve više pacijenata ima potrebu, ali barem ne moraju više ići u Rijeku, Zagreb ili Osijek, centre koji su puno prije Splita dobili moderne mikroskope. A zašto su ih dobili prije druge po važnosti hrvatske bolnice, nitko ne zna, a vjerojatno ni oni koji su odlučivali o tome kome kupiti mikroskop.

Prije nekoliko dana mladi neurokirurg dr. Mirko Lapčić i doc. dr. Željko Bušić obavili su operaciju tumora na mozgu, a isti dan je kod drugog pacijenta mozak "bioptiran", odnosno uzet je uzorak tumorskog tkiva kako bi se točno utvrdilo o kakvom se tumoru radi.

- Otkad imamo novi mikroskop, a to je šest mjeseci, više smo operacija tumora na mozgu napravili posljednja tri mjeseca, negoli u cijeloj protekloj godini. Pacijenti više ne odlaze u Zagreb, nemaju za tim potrebe. Sada nam je s novim mikroskopom operacija tumora mozga umnogome olakšana, sigurnija je za pacijenta i operater može puno lakše raditi - kaže dr. Ledenko.
Novi mikroskop kudikamo je bolji od prijašnjeg.

- Operateru nudi puno bolje osvjetljenje pozicije u mozgu koju operira, kao i bolje uvećanje. Čak i sam odlučuje koliko je svjetla potrebno kako ono ne bi bilo prejako i kako ne bi "spržilo" dio mozga, odnosno zagrijalo dio moždanog tkiva. Mikroskop nas čak i upozorava ako je svjetlo jako, a imamo mogućnost i snimanja operacije, kako fotografski, tako i filmski. Mikroskop čak ima i mogućnost bojenja mjesta u mozgu koje se operira.

Kako to bojenje tkiva pomaže tijekom operacije?

- Vrlo jednostavno. Mi operateri su trudimo svaki put u potpunosti izvaditi tumor. Međutim, uvijek može postojati u mozgu još jedan mikroskopski komadić koji se ne može vidjeti ni preko mikroskopa. Zbog toga, uz pomoć ovoga novog mikroskopa imamo mogućnost bojenja područja koji operiramo. Tako, ispuštamo žutu boju, koja oboji tumorsko tkivo, a sve zdravo tkivo oko toga ostaje neobojeno. Uz pomoć te boje vidimo je li ostao još "komadić" tumora i možemo li uopće doći do njega, bez opasnosti od ozljeđivanja nekoga vitalnog dijela mozga. Ta mogućnost bojenja umnogome kasnije olakšava i rad onkologa - kaže doc. dr. Bušić.

Edukacija "za bojenje" bit će održana od 26. do 28. lipnja u Regensburgu u Njemačkoj i njoj će biti nazočan dr. Ledenko. Nakon toga slijedi obučavanje ostalih neurokirurga u Splitu i s "bojenjem mozga" se može započeti.

Operiranje novim mikroskopom moći će na ekranima u salonu splitske Neurokirurgije pratiti i studenti ili specijalizanti, jer će uskoro mikroskop biti spojen s velikim LCD ekranima.

Uz pomoć "čuda" od mikroskopa rezultati operacija su znatno bolji, dok operativni zahvati traju puno manje. O kakvom se poslu radi i da nije u pitanju "čupanje zanoktice", najbolje govori podatak da i one lakše operacije tumora mozga traju oko četiri sata, a ima i operacijskih zahvata tumora na mozgu koji traju po 12 sati. Dakle, tih 12 sati operater, ali i cijeli tim u operacijskoj dvorani moraju biti 100 posto koncentrirani i u potpunoj, kako mentalnoj, tako i fizičkoj spremi.

- Uz pomoć ovako modernih uređaja oboljelima od tumora na mozgu možemo značajno produžiti život, a kod onih tumora koji nisu toliko agresivni ili "opasni", dovodimo pacijenta do potpunog izlječenja. Mikroskop "Zeiss kinevo" posljednja je riječ tehnike, on je najpoželjniji operacijski mikroskop u svijetu. On je svakom neurokirurgu "najbolji prijatelj" - ističe dr. Ledenko.

Neurokirurgija je medicinska grana koja umnogome ovisi o suvremenim uređajima.

- Mora svima biti jasno da je neurokirurgija potpuno ovisna o modernim tehnologijama i o edukaciji kadra. Ako neurokirurzi imaju zastarjelu opremu i ako se ne ulaže u novu opremu i edukaciju liječnika, vrlo brzo ćemo postati zastarjeli. Sada imamo najsuvremeniju tehnologiju u Splitu, ali će ona za 10-ak godina zasigurno biti zastarjela. Trebat će je mijenjati novom i samo tako možemo ostati konkurentni - mišljenja je dr. Bušić.

Pri operacijama mozga, ali i kralježnice, najvažnija je smirenost, kako psihička, tako i ona u rukama, kojima liječnici rade čuda.
- Vjerujte, nema mjesta ni za najsitniju pogrešku. Moramo biti 100 posto "unutra". Naravno, na operacijama koje traju 12 sati, pa i više, dođe do "zamora materijala", ali onda operater malo odmori, pa posao preuzme asistent ili obrnuto. Nas na Neurokirurgiji u Splitu sada ima šest specijalista, a prema EU standardima trebalo bi nas biti 12. No, zato imamo četiri specijalizanta, a dva još očekujemo - kaže dr. Ledenko.

O plaćama nismo razgovarali, one su takve kakve jesu i naši se sugovornici ne bune. Doduše, moraju dobro "otegnuti...." da bi dobili pristojnu liječničku plaću. A za tu "lovu" moraju i do šest puta mjesečno dežurati po 24 sata.

- Ovaj posao u Europi je plaćen oko 10 tisuća eura, uz druge razne pogodnosti za vrhunskog neurokirurga. U SAD-u su ti iznosi još i veći, tamo je normalna godišnja neurokirurška plaća oko 500 tisuća dolara, dok vodeći i vrhunski američki neurokirurzi imaju i više od milijun dolara godišnje - kaže dr. Bušić.

Najduža specijalizacija

Neurokirurzi su u doslovnom smislu riječi "ljudi koji se igraju Boga", ulaze u najneistraženiji ljudski organ, odstranjuju ono što se tamo ne bi smjelo nalaziti, a istovremeno moraju izbjegavati zamke mozga, kao što su mnoge krvne žile ili živci. I jedan mali krivi potez, trenutak dekoncentracije može biti poguban za pacijenta. Stoga ljudi koji rade ove operacije spadaju u creme de la creme medicine.

- Da bi jedan neurokirurg bio doveden na "level" na kojemu samostalno može obavljati teške i komplicirane operacijske zahvate, mora proći puno toga. Prije svega mora proći najdužu specijalizaciju u medicini koja traje šest godina. Nakon toga još najmanje šest godina moraju učiti, raditi i upijati vještine svojih mentora, kako bi "izrasli" u odličnog neurokirurga - kaže doc. dr. Bušić.

Kada će netko od mladih liječnika započeti sam operirati odlučuju njegovi stariji kolege s odjela koji svakodnevno rade s njime i koji znaju o kakvom se kapacitetu radi, odnosno o tome je li "upio" sve potrebno znanje ili još mora učiti.

- Svatko od nas, operaciji mozga prilazi s velikim strahopoštovanjem, nikada operater ne smije biti opušten, odnosno sa osjećajem "lako ću". Svi se mi suočavamo s velikim izazovom i vlastitim vještinama - ističe doc. dr. Bušić.

Čeka se neuronavigacija

Da bi splitska Neurokirurgija bila još konkurentnija potrebna joj je i neuronavigacija, koju, pogađate, imaju u zagrebačkim bolnicama. Njezina cijena je između 450.000 i 500.000 eura, a služi što preciznijem nalaženju tumora u glavi.

- Na ekranu se vidi gdje se točno problem u mozgu nalazi, kao i gdje se operater u tom trenutku nalazi s instrumentima. Sve veće i ozbiljnije neurokirurške "kuće" imaju neuronavigaciju. Mi sredstva nastojimo dobiti preko europskih fondova te bismo za nekoliko dana trebali dobiti informaciju hoće li nam novac biti odobren. Ako bude, 85 posto novca dat će nam EU fondovi, a 15 posto će osigurati KBC Split - kaže dr. Ledenko.

Operacije u 45 kvadrata

Zbog stvorene liste čekanja za operativnim zahvatima na Neurokirurgiji otvorio se novi, odnosno stari problem nedostatka jedne operacijske dvorane.

Splitski neurokirurzi godinama operiraju u "garsonijeri" od 46 kvadrata, iako hrvatski normativi kažu da operacijska dvorana mora imati najmanje 74 kvadratna metra (o tome smo proteklih godina u nekoliko navrata pisali).

- Stvorila nam se potreba za još jednom operacijskom dvoranom, jer imamo jako puno posla. Mi bismo i poslijepodne operirali, ali nemamo dovoljan broj anesteziologa. Želimo "dodati gas", ali trebaju se stvoriti uvjeti za to. Do sada smo napravili 20 stereotaksijskih biopsija i tih 20 ljudi zbog toga nije trebalo odlaziti u Zagreb. Ni u jednom tom postupku nismo imali niti jedno krvarenje ili komplikaciju. Kod tih stereotaksija u 90 posto slučajeva otkrili smo tumorsko tkivo, a svjetski je prosjek od 92 do 95 posto. Dakle, možemo, hoćemo i znamo, a sada imamo i opremu, samo nam nedostaje još jedna operacijska dvorana, kako bismo mogli što više ljudi operirati i što prije im dati šansu oporavak i nastavak života - zaključuje dr. Vlatko Ledenko.

 

Naslovnica Split