Dalmacija Split

ono kad se potrefi...

Vozeći se Splitom doživjeli smo pravo čudo i tko zna kad ćemo opet: strašno smo se iznenadili koliko nam je trebalo za obilazak cijelog grada, no sve što je lijepo kratko traje...

ono kad se potrefi...

Da se kolega fotoreporter Duje Klarić nije vozio na suvozačevu mjestu, vjerojatno nitko ne bi povjerovao da je u petak od 12 do 13 sati, na većini glavnih splitskih prometnica, sudeći po broju automobila i redovima na semaforima, promet "tekao" nesmetano kao da je državni praznik.

Naše navode potvrđuje jednostavna matematika; u 12.03 sati sjeli smo u automobil s ciljem da se provozamo jednom od najfrekventnijih gradskih ulica prema trajektnoj luci, a u 12.52 sati već smo parkirali vozilo u garažu "Slobodne".

Nije nam bio potreban niti gutljaj vode koju smo pripremili, očekujući gužve na svakom koraku i nervozu zbog ne tako više ugodne temperature u zraku. Krenuli smo preko Ulice Hrvatske mornarice, na Poljudu skrenuli desno u Zrinsko-frankopansku pa opet desno na Put Supavla. Pokraj "Jokera", u 12.10 sati, dočekala nas je manja kolona za skretanje prema Dubrovačkoj ulici, a najsporije su se "vukla" vozila sa Stinica te iz suprotnog smjera Dubrovačke. Tu ih je bilo najviše tijekom cijelog obilaska.

Međutim, neočekivano brzo smo uhvatili već drugu pomoćnu zelenu strelicu za lijevo skretanje prema Ulici Domovinskog rata. Preciznije, skrenuli smo u 12.18 sati.

Malo poslije "motike", ispod Pujanki dočekala nas je kolona na izlazu iz grada koja se relativno brzo kretala, ali je zato naš desni trak za Ulicu Zbora narodne garde, osim kraćih zastoja zbog nekoliko vozača koji su se "preko reda" željeli ubaciti u srednji trak, bio slobodan.

Nesmetano kroz Poljičku

Već u 12.23 sati vozili smo se Poljičkom cestom kuda se promet, sve do trajektne luke, odvijao nesmetano, čak možemo kazati da smo kao rijetko kad imali priliku doživjeti baš toliku protočnost, skoro da smo uživali! Nije nam smetao niti pokoji neodgovorni vozač koji je odlučio upaliti "sva četiri" i ostaviti svoj automobil u desnom traku, jer se promet, bez obzira na njih, odvijao nesmetano. Do luke smo stigli za svega devet minuta, u 12.32 sati.

Malo nereda na dnu Zvonimirove ulice nije puno odužilo naše kratko putovanje jer smo vrlo brzo prošli kroz luku, Jadranski most i Bijankinijevu, pa smo već u 12.37 sati skretali u lijevo iz Poljičke u Dubrovačku ulicu, svega pet minuta nakon ulaska u porat, inače najkritičniju točku tijekom sezone.

Da čovjek ne povjeruje

Budući da nismo vjerovali svojim očima da se promet baš toliko nesmetano odvija, nastavili smo voziti Dubrovačkom da vidimo postoji li još uvijek ona manja gužva na križanju s Ulicom Domovinskog rata, no i tamo se kolona vozila smanjila na svega tri automobila na semaforu, u svakom kolničkom traku. Idemo opet na brzu cestu prema izlazu iz grada, pa preko mosta na Pujankama preko Brda i natrag do "Slobodne Dalmacije".

Neočekivano malo, svega 50 minuta trajao je obilazak grada. No, pola sata kasnije, kao da je netko kazao: "Želite li prometni kaos? Pa, evo vam ga!" Nismo stigli ni istipkati ovaj tekst, vratili smo se na staro – kolaps u Zagrebačkoj, Zvonimirovoj, Vukovarskoj i u Ulici Domovinskog rata.

Nije ni čudo, ipak je bio petak i vikend samo što nije počeo. Niz Zvonimirovu standardna kolona stvorila se praktički za vrijeme trajanja crvenog svjetla na semaforu koji još nije "uštiman" jer nova prometna regulacija starta od nedjelje. Nadalje, Zagrebačka je, tradicionalno, bila zakrčena autobusima, taksi vozilima, dostavnim kombijima koji su bili parkirani po ugibalištima, u voznim trakama, gdje god im padne na pamet.

Tako da smo gore navedenu situaciju doživjeli tada i tko zna kada. Neka ostane zabilježen dan, odnosno bolje rečeno sat kada se u prometu dogodilo čudo.

Naslovnica Split