Dalmacija Split

oćemo cestu'

Veliki izvještaj s Kile: marširajući i netremice gledajući policajce u oči, građani su poručili Banovini da im je puna kapa njihovih ispraznih obećanja i da više ni na jedno neće nasjesti

oćemo cestu'

Marširajući preko pješačkog prijelaza na upaljeno crveno svjetlo, netremice gledajući policajce u oči, roditelji su vodili djecu. Mlađu vukli za ruke, a bebe nosili u naramku.

Stanari Kile time su poručili Gradu Splitu da im je puna kapa njihovih ispraznih obećanja. Preko megafona se čulo da ni na jedno neće nasjesti. Opet.

Stanari Kile izašli na ulicu: stotine nezadovoljnih građana traže izgradnju pristupne ceste, zviždi se, maše transparentima, kritizira; 'U ovom ludom gradu sve je naopako...'

Ne ispune li im osnovne komunalne uvijete, ponovno će blokirati promet. Prebrojat će sva raskrižja na putu do Banovine.
Traže pristupnu cestu, zahtijevaju nogostupe, inzistiraju na javnoj rasvjeti, žele prometno rješenje da ne moraju iščekivati kad će više kraj školske godine da im djeca prestanu stradavati na putu od učionice. Vraćaju se zaigrano trčeći nepreglednim putevima među automobilima i kamionima, u mrklom mraku.

Dugačka kolona krenula je od njihovih domova, s trga između POS-ovih stanova predvođena policijskim snagama, i ženom na čijem žutom prsluku je pisalo "ne želim biti žrtva u prometu". Kretala se ka raskrižju. Naravno, opet među automobilima.

Poljsko cvijeće izniklo iz nečeg što se nekad možda i dalo nazivati cestom, ovim ljudima jedina je šetnica.

Zvižde, viču. Iznad mora glava ističe se transparent "basically Africa".

Kod rupe na putu dimenzija prosječnog klima uređaja, naišli smo na jednog od članova udruge Nova Kila. Objašnjava koliko je kilava okuka kojom hodamo:

- Ovdje je dvoje djece već stradalo. Srećom, lakše su ozlijeđeni, ali svaki dan i dalje moraju u školu. Vozači se zalete, misle da nije prometno. Navečer ni ne vide ništa, nema rasvjete. Jurcaju. Nalete na djecu, a oni nemaju jadni gdje pa skaču po zidićima i polome se. Katastrofa. Strah nas je. Lako za nas, ali kad dijete zgazi auto, tko će doći mami i reći "znate, cesta nije napravljena jer se tvrtka "Point" žalila dva puta na isti projekt"? To je firma koja surađuje jedino s Gradom. Dakle, ovisi o nama i ucjenjuje nas - rezimira Oliver Nejašmić. Strahuje da će novac predviđen za cestu rebalansom proračuna završiti drugdje.

Da ih pitate, isto bi vam rekli i stanovnici Mejaša. Dijele muku. Došli su. Razloga za dolazak na marš "Oćemo cestu" bilo je koliko hoćete, ali prije svega - činjenica da gradska vlast dozvoljava "Pointu", tvrtki u vlasništvu bespravnog graditelja Stipe Latkovića - da i on protestira. Uložio je žalbu na izbor "Cestara" kao izvođača radova koji je dao najpovoljniju ponudu.

Zahvati su predviđali uređenje sjevernog dijela Lovrinačke ulice, Puta Vrborana, te dvije dionice Puta Kile, ukupne dužine 750 metara, kao i rekonstrukciju raskrižja Lovrinačke i Vukovarske ulice.

Zamislite sad na koliko stanovnika taj projekt utječe. Nije riječ tek o stanovnicima POS-ovih stanova.

- A gdje su sve privatne kuće... Napravljene su zgrade, ali nisu pristupne ceste. Kod nas sve naopako ide. Rupetine su po njima, vidjeli ste i sami, velike. Stalno nam pucaju gume. Otišle su mi nedavno jedna na motoru i jedna na autu. Naravno, to je nezamislivo sitan problem u odnosu na sigurnost djece - pričaju nam prosvjednici, pa se neprekidno iz mase javljaju nova lica s istim iskustvima.

Josip Anić, jedan je od njih: "Napravile su se zgrade prije nego infrastruktura. Prvo je trebalo napravit ceste, vrtić, a u ovom ludom gradu ide sve naopako, nema trotoara, nogostupa, kad pada kiša djeca ne mogu u školu..."

Na prosvjed je došlo četiristotinjak nezadovoljnih ljudi. A nisu ništa sretniji bili ni oni koji su se zatekli u kolonama vozila na putu iz obližnjeg trgovačkog centra. Dok je jednima bilo zabavno izaći iz automobila i promatrati što se to iznenada događa, drugi su beštimali i negodovali. Misle "šta ovi sad oće". Ne razumiju oni to. Bit će da žive na Mejama. Među gradonačelnicima.

Naslovnica Split