Malo tko nije u zadnje vrijeme, makar u prolazu, čuo za Amorellu - ploveći grad. Bio je to i cilj umjetnice Duške Boban, autorice fotografskog elementa projekta i Nikole Bajte, urednika tjednika "Novosti", potpisnika tekstualnog dijela oživljavanja uspomene na ponositi škverski brod.
Amorella je bila prototip. Odraz hrabrosti da se iskorači u nepoznato. Nastala u samo godinu dana, može primiti više od dvije tisuće putnika i 400 vozila. Uz diskoteku na kat, profinjene restorane, prostrane apartmane, čak i dječji vrtić.
Amorella danas više nije samo prijevozno sredstvo ni zaneseno sjećanje na nekad respektabilnu brodogradnju. Amorella je zbirka pitanja. Jer, teško da vam nijedno neće pasti na pamet dok gledate izložbu Duškinih fotografija u Domu mladih.
Recimo, zašto danas ne možemo izvoziti Fincima luksuzne brodove?
Promatramo i slike maketa brodova. Za svakog je Bajto napisao priču. Čitamo kako su politički i gospodarski valovi utjecali na gradnju. Među tim su eksponatima u ponedjeljak popodne, ruku iza leđa, šetuckali deseci umirovljenih škverana.
Čuvaju uspomenu na Amorellu i njenu blizanku Isabellu. Gurnuta je u drugi plan iako je, kako su još onda naručitelji tvrdili, bila klasu bolja.
Šuškalo se o tome i u amfiteatru na predstavljanju knjige. Prikazan je nagrađivani dokumentarac Lordana Zafranovića i reportaža Tene Perišin i Šime Strikomana.
O Amorelli je nadahnuto govorio Dušan Kosanović, tadašnji direktor prodaje. Vodio je pregovore s naručiteljem.
- Klizi. Ne stvara valove. Kad je gledate, vidite ono što se zove "guščji vrat", a na krmi je "pačji rep". Mnoge dobre stvari nastale su promatranjem prirode. Poput patke, Amorella je hidrodinamički uspješno riješena. To je i bio uvjet naručitelja. Možemo se diviti dizajnu, brojkama koliko prima kamiona, ali s pravom se kaže da je ljepota broda ispod površine - poručio je Kosanović.
Optimistično kaže da se nada kako dolaze generacije škverana koje će stvoriti i nešto vrjednije od Amorelle.
Publika nije baš dijelila taj stav. Smatraju da brodogradnja tone.
Kima glavom i autor:
- Početkom prošle godine krenuli smo s projektom. Nisam mislio da ćemo izložbu i knjigu prezentirati u trenutku kolapsa hrvatske brodogradnje. Svi znate što se događa u Uljaniku, Trećem maju. Izgleda da je ovo knjiga o jedinom brodogradilištu koje imamo - poručio je Bajto.
Duška Boban također se osvrnula na probleme koji mirno uplovljavaju kroz splitska vrata:
- Masterplanom je predviđen muzej mora u zgradi Dalmacijavina, no pogledamo li okruženje, vidimo da bi on bio kao suvenirnica u jednom od hotela koji su zamišljeni duž čitave istočne obale. Njihova hiperizgradnja isključuje svaku produkciju u Splitu, i industriju i kulturu. Izmještanje prometa iz centra ulazi na mala vrata. To je također izbacivanje života iz grada - dodaje autorica.