Dalmacija Split

javna tribina

'Ovo na Marjanu nije prirodna već politička katastrofa! Volio bih znati pravu sistematizaciju radnih mjesta u Javnoj ustanovi i dnevnik rada svakog im zaposlenika!'

javna tribina

Ne bismo mnogo pogriješili kada bismo kazali kako se sinoć održana javna tribina, umjesto "Aktualno stanje šume u Park šumi Marjan", trebala zvati "Di su pare?!".

Naime, oko toga se vrtjelo baš svako pitanje koje su postavljali brojni znatiželjnici, zaljubljenici u Marjan, starosjedioci, koji su napunili do posljednjeg mjesta amfiteatar Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu i Društva Marjan.

Tribinu je organiziralo Društvo Marjan, pa je među uvodnim izlagačima bio i predsjednik im Srđan Marinić. Ponovio je koliko puta su članovi Društva upozoravali i pojedince i institucije na katastrofalnu situaciju u Park šumi, no nitko nije na njih obraćao pažnju.

- Sada imamo milijunsku štetu do koje nije trebalo doći - kazao je Marinić.

- Zašto se kasnilo? Kasnimo sa sanacijom godinu dana - pita se i dalje Marinić.

Izvanredni profesor na Odjelu za biologiju PMF-a, dr. sc. Mirko Ruščić, koji je u isto vrijeme i predsjednik Upravnog vijeća Javne ustanove park šuma Marjan, ali i predsjednik Povjerenstva za Marjan, u svojem je uvodnom obraćanju podsjetio na jednu odrednicu Splitskog statuta iz 1312. godine gdje se Marjan naziva "Mons Serande", na kojem je zabranjena sjeća i određena kazna za prekršitelja. Prošlo je 167 godina otkako je prva sjemenka alepskoga bora bačena pokraj Židovskoga groblja i sada:

- Naša je šuma stara, zaražena, oštećena. Kao stari čovik. Napadaju je gljivice, napada je borova guba, osim potkornjaka, jer nitko nije u njoj sustavno radio u njoj zadnjih pedeset godina, nije prorijeđivana, nije rađeno sustavno na njoj - kazao je.

- Plan sanacije je sada pred nama, potom slijedi pošumljavanje, naravno, prije toga izrada elaborata. Vjerujemo kako će prvi korak biti već na jesen nakon analize tla, nakon što prođemo cijelu proceduru. Računamo na ponovnu sadnju autohtonih vrsta: česmine, crnog jasena, zelenike, planike, lemprike, bitno je osigurati i svjetlost i prostor za autohtonu makiju - nabrajao je profesor.

Da je struka napravila svoje što se tiče zaštite šume, ustvrdio je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju dr. sc. Milan Pernek sa Hrvatskoga šumarskog instituta, no naglasio je kako postoji niz drugih problema, ne samo na Marjanu, već na brojnim šumama u primorju.Spomenuo je pri tom korčulansko blago park šumu Ošjak:

- Napad na Ošjak je bio gori nego napad potkornjaka na Marjan, zahvaćeno je bilo 30 posto šume, sve što je bilo zahvaćeno je posjećeno. Na Pašmanu je zaraza zahvatila 60 posto šume, na Lokrumu je situacija bila opasna, ali su tamošnji stručnjaci naučili na marjanskoj muci i reagirali ranije - kazao je profesor Pernek.

Činjenica da smo svojom nevoljom nekome i pomogli, eto, nije baš utješila slušatelje, koji su poželjeli biti dijelom tribine kada je umirovljeni znanstveni savjetnik dr. sc. Vlado Topić, dugogodišnji djelatnik Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, javno kazao kako je 1971. godine postojao jasan, na znanosti utemeljen Plan gospodarenja Marjanom, no da je od njega ostalo samo mrtvo slovo na papiru.

- Ko je kriv? Svi! Zašto je došlo do ovoga? Zato jer smo trebali imati dva radnika koja bi na dnevnoj bazi iz šume iznosila dva metra kvadratna mrtvog drva - kazao je Topić.

Dodao je tada i ono što je zaboljelo sve one koji se kunu kako bi dali sve za spas opjevane šume, a moglo bi zaboljeti i vas - stoga pažljivo čitajte dva iduća retka, oni su "splićanistika" u punom sjaju.

- E, motorna pila na Marjanu! Rekli su mi neki kako bi ih "ubilo" da je slalo radnike pilat po šumi, a motorna se pila trebala čuti svaki dan na Marjanu!

Pila je, kako god, ipak "došla na svoje", do današnjeg se dana isjeklo oko pet tisuća metara kubnih zaražene drvene mase.
Profesor Ruščić nije dozvoljavao nazivati situaciju na "plućima grada" katastrofom, jer, kako je ustvrdio, ona tome ni blizu nije:
Možda vam sve ovo izgleda kaotično, ali napokon radimo pravi posao!

Upitati nešto više na temu Javne ustanove iskoristila je magistra hortikulture Ingrid Pečarević, koja je i sama zaposlenica JU.

- Tražila sam razgovore, pisala, upozoravala, definirala sve probleme i dok slušam ovo sva se tresem koliko mi je teško, koliko sam ogorčena. Na niti jedan sastanak na ovu temu nisam pozvana! I kada pitam zašto ja dobivam plaću - svi me gledaju kao da sam luda, kazala je.

I tada je krenulo. Svi su odjednom imali svega za reći: i di su pare i kako je u proračunu grada za ovu godinu osigurano 8,8 milijuna kuna za Javnu ustanovu, kako šumarski stručnjaci tvrde da za održavanje šume poput naše treba tek pet ljudi, a mi imamo malu vojsku od njih 65, među kojima ni jednog jedinog šumara. I sve tako dok se nije javio jedan Krstulović, ali ne poteštat već obični Ante sa Bambine Glavice:

- Ovo što se događa na Marjanu nije prirodna već politička katastrofa! Stoga bih volio znati pravu sistematizaciju radnih mjesta u Javnoj ustanovi i molio bih na uvid dnevnik rada svakog im zaposlenika!

Ako ćemo pravo - i mi bismo to rado pročitali.

Šuma bez šumara: u tri godine od 800 do 20.000 zaraženih stabala

- u studenom 2016. na Marjanu je bilo 800 potkornjakom zaraženih stabala,

- u studenom 2017. na Marjanu je bilo 8000 potkornjakom zaraženih stabala,

- u studenom 2018. na Marjanu je bilo 20.000 potkornjakom zaraženih stabala,

- u studenom 2019....

 

Naslovnica Split