Dalmacija Split

UVIJEK JE BILO BURNO

Poznati arhitekt otkriva povijest Splita: Plečnik je bio frustriran bahato velikom Lučkom kapetanijom, želio je aleju čempresa, a evo tko je donio palme na Rivu

UVIJEK JE BILO BURNO
Slovenci kad su napravili Split 3 su zamislili da je u tom dijelu sveučilište, a u donjem hoteli, što su dva žarišta na kojima Split gradi svoju budućnost

Izložba u jugoistočnoj kuli Dioklecijanove palače koja je nedavno otvorena  - “Plečnik na Brijunima/Plečnik u Hrvatskoj” - dobar je povod da se splitski arhitekti podsjete na svog uvaženog kolegu Jožu Plečnika (1892. - 1957.) kojeg se drži za oca moderne arhitekture u Sloveniji, za “Gaudija Ljubljane”, te da se obnovi sjećanje na njegov doprinos na području Hrvatske, a posebno u Splitu.

Za razliku od glavnoga slovenskoga grada, gdje je urbanistički definirao njegov izgled projektirajući Tromostovlje, groblje, tržnicu, zgradu sveučilišta, stadion i ostalo, u Hrvatskoj je radio pojedinačne projekte, poput paviljona na Brijunima i svetišta Majke Božje Lurdske u Zagrebu.

U Split je pozivan nekoliko puta da žirira u međunarodnim natječajima koje je raspisivala općinska uprava, poput onoga za izgradnju kupališne zgrade na Bačvicama, a iza njega je ostao i “Prijedlog regulacije i uređenja dijelova Rive pred Dioklecijanovom palačom s izgradnjom novih hotela i zgrade Banovnske uprave” koji je napravio 1929. godine.

O tome je napisana i knjiga - “Plečnikov plan za Split/Refleksije o arhitektovom poimanju povijesti” Tomaša Valena, istraživača njegova rada i profesora na minhenskom i ljubljanskom sveučilištu, a o svemu tome su splitski studenti Arhitekture mogli čuti na predavanju prof. Roberta Plejića, upriličenom uoči otvaranja izložbe.

O vrlo ambicioznom “redizajnu” Rive, koji je ostao samo ideja, mogućnost, razgovaramo s prof. Plejićem koji uvodno kaže da tek treba utvrditi tko su poimence Splićani fotografirani s Jožom Plečnikom na splitskoj Rivi na slici koja je iskorištena na naslovnici knjige.

- Za ovu fotografiju nitko nije znao do prije dva mjeseca, kada mi je Jerko Rošin poslao na mobitel, a njemu prijatelj iz Praga gdje je knjiga izišla. Po svemu, snimljeno je za vrijeme Plečnikova boravka kada je žirirao natječaj za Bačvice, pa ga predstavnici općinske vlasti vjerojatno konzultiraju oko izgradnje hotela, nove Banovinske palače i spomenika za kralja, što je on i riješio svojim Prijedlogom - kaže prof. Plejić, komentirajući da je Split onoga doba imao ambiciju urbanističke probleme rješavati natječajima, koji su ostali dio memorije ovoga grada, što se danas ne radi. Između dva rata bilo ih je čak 21.

Po čemu je Plečnikov Plan poseban?

- On u svom opusu nije često radio na Mediteranu, a ovdje on prepoznaje Rivu kao prostor velikih potencijala i radi velike intervencije u obali. Prvenstveno je želio ukloniti ono što je Austrija izgradila i čime je zaklonila fasadu antičke Palače, frustriran gradnjom bahato visoke Lučke kapetanije.

Plečnik planira velika nasipanja obale, odmiče lokaciju od Palače, te radi jedan suvisli urbanistički završetak na istoku Rive, do Biskupove palače, zapravo širi potez od Bajamonti-Dešković palače prema istoku. Nasipanjem od 50 do 60 metara u more zapadno od povijesne luke formira prostrani plato širok 100 metara i na tom platou predviđa hotel na četiri etaže i dug 170 metara pred zapadnim dijelom jezgre i Prokurativama.

U sredini Rive je promenadna os koja povezuje palaču Bajamonti s novom Banovinskom upravom na istoku Rive, gdje oblikuje plato širine 100 metara i također predviđa hotel. Isprid Palače je lučica, šetnica, a ona nije zaklonjena. Plečnik radi hotele na novoosvojenoj zemlji, što je puno jeftinije, jedino je malo čudno što su ti planirani kapaciteti ogromni.

Znači, već tada je planski stvaran budući turistički grad?

- Da, ali ne smijemo zaboraviti da je Fabjan Kaliterna, još 1919. godine, kao praški student isprojektirao čitavu istočnu obalu, sve do Sustipana, tako da je predvidio na obali hotele. Ta studija je bila važna i po tome jer je donijela palme u Split.

On je dakle taj zbog kojeg su Splićani “žugali” da će im visoke palme sakriti Palaču?

- Da, živio je u Nici, jer je bježao iz Praga od rata i zbog kojega je bio prekinuo studij. Bio je savjetnik gradonačelnika Ive
Tartaglie
i pretpostavljam da je on taj koji mu je rekao da se umjesto murvi počnu saditi palme, koje je vidio u Nici. Prije njega, u Planu Petra Senjanovića iz 1914. godine bili su ucrtani željeznički kolosijeci, trgovačka luka, a u Kaliterninoj studiji nema više željeznice, sve su hoteli, ladanje, palme...

Jer Senjanovićev plan je drukčiji, splitska obala je operativna, to je luka koja funkcionira. Kad izađeš, na primjer, u Anconi na rivu, moraš paziti da te nešto ne pregazi, grad funkcionira. A Split je jedan poseban grad, u njega uplovljavaš, veliki je grad, ali ne vidiš gdje su dizalice, gdje su silosi? Nema ih, to je sve iza, u Sjevernoj luci.

Veliki grad odmah na moru - to je impresioniralo Plečnika. Kao student je dobio nagradu i stipendiju za godinu dana boravka u Rimu, pa je vjerojatno odatle crpio ideju da cijelom dužinom splitske Rive posadi dvorede čempresa jednake visine, od sedam do osam metara. To izgleda kao Capri, onako moćno, rekao bih - carski. Jedna carska situacija! Svugdje su čempresi...

Linije čempresa počinju od onog dijela gdje je “Ambasador” pa promenadom, uz hotel, dužinom od 170 metara pa sve tamo istočno, gdje je dužina hotela 80 metara...Urbanistički je važno da je stvorio “grad” i iza Palače na istoku, on uklanja Lazarete, Lučku kapetaniju, upravne zgrade istočno od nje i zgrade Režije duhana, a sklop nove Banovinske palače, s istočnim hotelom i kontaktnom izgradnjom, organizira kao završetak produžene obalne promenade. S druge strane Rive je napravio isto, ali nema zgrade “Gusara”...

Kralj na konju u luci

Zašto?

- Ne znam, napisao sam u jednom članku da je taj Kodlov arhitektonski modernistički akcent njemu smetao, bio mu je disharmoničan. Splićanima je kod “Gusara” najviše smetalo što je preblizu Prokurativa, a Plečnik je u svom Planu zatvorio taj pogled, tu os, od njegova hotela se “Gusar” ne vidi.

Je li ga zaboravio ili je koristio staru podlogu, onu Senjanovićevu, to je pitanje. Svakako, njegova rješenja na istočnom završetku Rive, da ona završava s nekim objektom, pratili su poslije i drugi arhitekti. I ne samo to - ta je tema bila bitna u novom natječaju za istočnu obalu jer ovo je ključna točka grada gdje se jedna matrica pretvara u drugu. Ne može stablo na Pazaru biti završetak Rive, to je bez veze.

Kao što je i spomenik za Tuđmana bez veze stavljen tamo u onom parkiću. Gledajte, Tuđman stoji i gleda doli, drži se za kocku koja je apstraktna. Djeluje izgubljen, ne gleda u more nego negdje dole. Nitko ga uopće niti ne primijeti, na tom dijelu paziš kako da te ne zgazi auto. Čudno i nepotrebno skromno, ipak je on imao povijesne zasluge.

Plan Jože Plečnika također je predviđao tzv. Nacionalni spomenik za kralja?

- On ga stavlja na Gat svetog Nikole, tamo gdje pristaju katamarani, gdje je onaj mali svjetionik. Stoji na stupovima u moru, na nekakvom postolju, u pitanju je konjanička skulptura, s kopljem. Interesantno rješenje. To je navodno kralj Petar, prvi jugoslavenski kralj.

Što je s pravcem prema današnjoj Zapadnoj obali, nakon kuće Dešković?

- Na toj strani je malo nespretno zamišljeno. Prvo ruši “Gusara” koji je izgrađen 1927., nema ga, a drugo, intervencije u prostoru su prevelike, Plečnik ruši puno kuća. Crkva svetog Frane, samostan, ostaje ali on šiba dalje, ruši sve. Ruše se kuće na Soluratu i dijelovi Varoša.

U nastavku je opet neka nova izgradnja, možda hoteli, a Senjanovićeve marjanske skale se planiraju zapadnije. U slabosti Plečnikova plana može se dodati i to da se osi Prokurativa i Marmontove ulice prekidaju, sve “tuče” u veliki hotel na rivi.

Zašto njegove ideje nisu realizirane, što mislite?

- Ovo traži veliki zahvat, preambiciozna je to studija. Poslije, nakon njezine izrade nastala je velika barufa oko Banovinske palače, kad Split postaje centar Pomorske Banovine. Razni su se projekti spominjali, ali ništa se nije napravilo. Ivan Meštrović 1931. godine radi svoj prijedlog s Iblerom ispred Dioklecijanove palače, neka glupost s dorskim stupovima.

Josip Smodlaka 1935. planira trg sa spomenikom na istočnom završetku Rive, a zgrada Banovine je iza, na Pazaru, Kaliterna nešto slično radi... Nakon burnih rasprava napravila se 1940. na Zapadnoj obali jer je bilo jeftinije.

Kakvo naslijeđe je ostavio kolegama?

- Plečnik je postavio neka pravila, primjerice da je nasipanje luke moguće, što danas s konzervatorrma malo teže ide. Izravnao je liniju obale s Palačom i - svi su poslije to isto radili, Senjanović, Smodlaka, Kaliterna ali - još uvijek nije u naravi tako, 90 godina nakon njegova koncepta nije se puno promijenilo.

Zadržao je dvije luke, povijesnu gradsku i Matejušku, postavio je pravila ponašanja u istočnom dijelu Rive, tu nema Pazara ni “sitnih” objekata, već je tu Banovina, velika zdanja. I mi smo kod planiranja Istočne obale računali da će tu biti neki “zaglavni” kamen, kongresni centar na primjer, a tek onda u nastavku Istočna obala... Napravio je matrice na istočnom dijelu luke i to se kasnije vidjelo u studijama Smodlake, Senjanovića i poslije Kaliterne, to su njegovi tragovi ideja.

Naslovnica Split