Refuli bure u utorak ujutro razbudili su Splićane. Vanka su izlazili oni koji su morali, a ostali su se sakrili u toplini svojih domova. Banci na Pazaru bili su sablazno prazni, a samo oni najhrabriji, zakopčani do grla, spremno čekaju svoje mušterije.
– Ljudi nema ni inače, a pogotovo kad malo zapuše bura ili padnu dvi kapi kiše. Splićani su takvi, odma biže u trgovačke centre – govori nam jedan od rijetkih prodavača.
Na bancima svega pomalo, pa tako se nađe salate po 12 kuna, mrkve, kupusa, blitve i kaula po deset, krumpira po osam, a ravanela po pet kuna.
– Ljudi, na primjer, traže tikvice ili paprike, a ne shvaćaju da sada nije njihovo vrime. Ovo šta je na štandovima je domaće, ali nije njih to briga kad su sebi zacrtali da žele paprike – objašnjava nam starija gospođa.
– Grad je odavno umra! Ljudi nema nikako, a za to nije kriva bura, već neke druge stvari – dobacuje nam bakica.
Novitet na Pazaru su i šparoge čija se cijena kreće od 20 do 25 kuna po snopu, a iskusni prodavači kažu nam da su najbolje "na lešo". Na pitanje odakle su, dobivamo kratak i jasan odgovor:
– Iza moje kuće, odakle će bit, ne mogu bit bolje.
Nastavljamo preko Pazara do Rive, koja je također osjetno praznija nego inače. Oni otporniji piju kavu i guštaju obasjani sunčevim zrakama.
Odlučili smo napraviti i đir po Peškariji da vidimo kakvo je stanje tamo. Razlike velike nema jer je bura opustošila i njihove banke.
– Ma poznato je da Splićani ne izlaze kad je bura – sa smiješkom nam objašnjava prodavačica, dodajući kako petkom bude ljudi jer je to najbitniji dan u korizmi, tada je post.
– Najviše idu moli, čija se cijena kreće od 30 do 60 kuna, a nakon toga škampi za koje su najzainteresiraniji ugostitelji, a cijena je od 50 do 200 kuna. Sve je to malo i ništa, mic po mic – iskreno će gospođa na ribarnici koju pozdravljamo za kraj.