Split valjda voli biti gradom najbizarnijih pješačkih i prometnih rješenja. Obiluje zebrama koje ne vode na drugu stranu trotoara, nego u zemljano brdo ili stablo, krošnje stabala bujaju i ne ne režu se ni kad mjesecima zaklanjaju i prometne znakove i rasvjetna tijela.
Vozači "mole Boga" da im u mraku pješačkog prijelaza ne izleti pješak, pješaci da ih ne pokose.
Stupovi i oznake postavljaju se valjda kako kome zatreba, jedni zaklanjaju druge, do ludila dovodeći goste u gradu koji se po njima eventualno pokušavaju orijentirati.
Domaći su se u međuvremenu prometnuli u spretne komandose koji uglavnom vješto manevriraju među šahtama, na vrijeme se iz desne trake prebacuju u srednju da se ne zalijepe u one koji desni trak koriste kao parking. I podrazumijevaju da "upaljena sva četi...