Dalmacija Split

više od prikaza u kamenu

Je li i vaš obiteljski grb u Muzeju grada? Autorica atraktivne izložbe provela nas je kroz nezaboravno iskustvo i prepričala djelić splitske povijesti

više od prikaza u kamenu

Grbovi su više od prikaza u slici ili kamenu, njihova priča je beskrajna; pripovijedaju na više razina, krene se od prizora u samom štitu, a potom se zaranja sve dublje i šire - o njegovu značenju, vlasniku, mjestu koje su ukrašavali, a potom i o povijesti osobe koja ga je dobila, obitelji koja se njime dičila i sve tako dalje i dalje, teče priča o državi, regiji, gradu, palači i dvorcu, okolnostima.

Grbovi su obojeni znakovi ili likovi koji se najprije javljaju na ratničkim štitovima križara koji su takva znamenja donijeli u Europu vraćajući se iz Prve križarske vojne 1099. godine i postupno postaju njihovi trajni, a potom i nasljedni simboli potomaka koji su ih osobito širili ondašnjim svijetom putem viteških turnira. Štono bi se reklo, stvorila se moda od tisuća znakova i simbola koja ne prestaje do danas. Zar nije tako šik imati svoj grb?!

Stoga ne čudi veliko zanimanje splitske javnosti ali i zimskih turista, koji danima ustrajno obilaze izložbu "Splitski grbovi" u Muzeju grada, kroz koju nas je provela autorica izložbe, kustosica Elvira Šarić Kostić.

- Zbirka splitskih grbova sastoji se od povijesnih državnih obilježja, gradskih grbova, grbova predstavnika vlasti, plemićkih i obiteljskih grbova, te grbova crkvenih dostojanstvenika koji su obilježavali i ukrašavali pročelja javnih i obiteljskih zgrada, dijelove palača, krune bunara, prozore i crkve, zvonike, nadgrobne ploče... Kao pomoćna grana povijesnih znanosti heraldika ili grboslovlje bavi se proučavanjem postanka, razvoja i umjetničkom izradom grbova od XI. stoljeća do danas, ali i doprinosi proučavanju povijesnog statusa gradova, crkava, obitelji i pojedinaca, te rasvjetljava društvene odnose tijekom povijesti, pa tako i povijesti Splita, koji ima neke od najstarijih grbova među dalmatinskim gradovima – uvodi nas kustosica Šarić Kostić u postav izložbe i otkriva jednu zanimljivu pojedinost koja nam možda nikad nije pala na pamet:

- Ponosan što je nastao u zidinama rimskog imperatora Dioklecijana, za gradski grb Splićani nisu izabrali lik sveca i zaštitnika svetog Dujma, kao što je bio široki običaj među gradovima srednjovjekovlja, već prikaz utvrđenog grada sa zvonikom – kaže autorica izložbe.

Svi koji su imali moć kroz stoljeća su naručivali grbove: gradska uprava ukrašavala je kneževu palaču, vijećnicu, fortifikacije, gradska vrata, dok su ih gradski knezovi, predstavnici mletačkog patricijata i crkveni dostojanstvenici postavljali na pročelja zgrada, bunarske krune, prozore i nadgrobne ploče.

Gradsko plemstvo posebno je bilo ponosno na grbove, njima rese portale, umeću ih na kićene bifore, kapitele i druga mjesta arhitektonske dekoracije. U vremenima bližim nama nisu samo plemići imali grbove; čak su i pučani koji se se vremenom istaknuli kao sposobni vojnici, poduzetnici ili obrtnici naručivali svoja znamenja.

- Neke splitske grbove klesali su poznati majstori kao Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac, ali velika većina je uglavnom izrađena rukom nepoznatih majstora. U našoj zbirci zastupljeni su grbovi obitelji Marulić, njih je ponajviše, potom Papalić, Kavanjin, Komulović, Cipci... Čuvamo i nadbiskupske grbove Bartolomeja Zabarelle, Lovre Zane i Tome Nigera. Većina ih je donesena u muzej bez osnovnih podataka pa je teško utvrditi njihov izvorni položaj, a ponekad i vlasnika.

- Ima slučajeva da je heraldički znak potpuno otučen, a najčešće se radi o grbovima koje su postavljali gradski knezovi za vrijeme venecijanske uprave. Budući da su redom potjecali iz moćnih venecijanskih plemićkih obitelji, željeli su svojim obiteljskim grbom obilježiti projekt izgrađen za vrijeme njihova mandata, no Venecijanska republika je pomno pazila da se ti grbovi kasnije otuku kako ne bi dolazila do izražaja oholost pojedinaca, premda smo mi izložili i neke od sačuvanih koji su bili na nedostupnijim mjestima – objašnjava Elvira Šarić Kostić.

U Muzeju grada čuva se zanimljiva rukopisna knjiga splitskog pravnika, povjesničara i publicista Dujma Srećka Karamana (1856. – 1927.) koji je nakon godina proučavanja i prikupljanja uvezao "Karamanov grbovnik", koji čini 126 numeriranih tabli s više od tisuću crteža grbova. Premda je don Frane Bulić zagovarao kod ondašnje gradske uprave tiskanje ove vrijedne monografije, do toga nikad nije došlo, pa evo i danas stoji u rukopisu.

- Karamanov grbovnik jedino je monografsko djelo posvećeno splitskoj heraldičkoj baštini i uz sve nedostatnosti i nepreciznosti korišteno je za obradu muzejskih i drugih grbova. U njemu su zastupljeni gotovo svi obiteljski grbovi vezani za zbirku, a predstavljeni su i grbovi grada, Dalmacije, mletački grbovi i drugi spomenici, kao što je reljef iz crkve sv. Marije de Taurello, te monogrami – kaže naša sugovornica.

Sačuvani kameni grbovi u Muzeju grada nastali su u razdoblju od XIV. stoljeća do gotovo suvremenog doba, a kao detalji na različitim građevinama neizostavni su u proučavanju arhitekture jer nose informacije o zgradama i ljudima koji su ih gradili i u njima živjeli, a više od polovine pripada splitskim obiteljima, domaćem plemstvu i građanstvu.

Izloženi su i grbovi država za čijeg su vremena izrađivani, mletačkog krilatog svetog Marka, kojih je do sada dokumentirano dvadeset i tri, te nekoliko grbova austrijske Carevine. Mletački lavovi sustavno su uklanjani između dva svjetska rata, tumačeni kao simbol talijanstva, a sudnje dane su doživjeli ujesen 1943. godine kad se javno pozivalo na njihovo uništavanje nakon kapitulacije fašističke Italije.

Grb Kraljevine Dalmacije među najstarijim je hrvatskim državnim heraldičkim simbolima te od XIV. stoljeća predstavlja cijelo područje Hrvatske, ulazeći u grbove hrvatsko-ugarskih vladara, a kasnije i Habsburga, da bi od XVI. stoljeća leopardove (lavlje, risove) glave postale heraldički simbol Dalmacije.

Najraniji sačuvani primjerci gradskog grba su iz XIV. stoljeća, a smještani su ponajprije na pročelje komunalne palače. Na južnoj fasadi gradske vijećnice izgrađene u drugoj polovici XIV. stoljeća ugrađen je gradski grb s ostacima dva otučena mala štita gradskog kneza Jurja II. Šubića u gornjim kutovima glavnog štita. U vrijeme kad je Split priznavao vlast ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinskog (1357. – 1387.) nastao je grb sa simbolima Anžuvinaca u gornjim kutovima - ljiljana i vodoravne grede.

Treći muzejski primjerak gradskog grba potječe iz XV. stoljeća, a sa zgrade vijećnice prenesen je na Trstenik, gdje je ugrađen na javnu fontanu koju su Splićani nazivali Kraljeva voda; u gornjim kutovima štita smješteni su grbovi mletačkog dužda Foscarija i splitskog kneza Quirinija. Splitski grb bio je isklesan i na monumentalnom renesansnom štandarcu, izvorno postavljenom pred gradskom vijećnicom na Pjaci.

- Uz najstariji grb obitelji Marulić iz XIV. stoljeća, najviše obiteljskih grbova je iz razdoblja kasne gotike i renesanse, kada ugledniji građani podižu palače koje arhitektonskim i plastičnim detaljima svjedoče o kulturi stanovanja najviših društvenih slojeva komune. Većina grbova isklesana je u doba nastanka tih palača pri naručivanju gradnje, odnosno pregradnji unutar postojećih objekata Dioklecijanove palače i grbovi se dodaju naknadno na starije, romaničke kuće. Grb na palači označavao je potvrdu vlasništva i najčešće označava pripadnost komunalnom plemstvu. Potvrdu plemstva imali su tek rijetki, tako da u Splitu, kao i u drugim dalmatinskim gradovima, obitelji ističu grbove neovisno o potvrdi. Grbovi tako postaju povijesno svjedočanstvo o obiteljima, ali ujedno i odražavaju njihov umjetnički ukus – tumači Elvira Kostić Šarić, dodavši da grbove kao znamen obitelji ističu predstavnici gradskog plemstva već od XIII. stoljeća, po uzoru na talijanske primjere.

Grbovi ovog ranog razdoblja prikazani su samo štitom i jednostavnim geometrijskim rješenjima, poput klina ili trokuta, no s vremenom dobivaju veliki broj motiva na štitu, od animalnih, biljnih, do ratničkih i zanatskih, nebeskih tijela, mitoloških bića i drugih simbola. Uz grbove splitskih patricija često je uklesan i natpis, a posebno su zanimljivi oni s velike palače obitelji Papalić.

U luneti glavnog portala, na nadvratniku, u okviru od rascvalog lišća sa štitom na kojem je sačuvan utor za koplje, grb sadrži znamen obitelji: ptičje krilo i osmerokraku zvijezdu ispod kacige okružene grozdovima vinove loze, nad kojima dominira krilati zmaj. Na obrubu je uklesan latinski natpis koji u prijevodu glasi: "Nemojte lajati psi na ovog velikog zmaja; čak i golemi bik raljama lak mu je plijen!" Mali grb obitelji uklesan je na nadvratniku ulaza u dvoranu na prvom katu, smješten između natpisa: "Za koga je ovo, Ivane? Za onoga komu sreća bude sklona!"

Starim splitskim plemićima ovi su natpisi bili vrlo važni i poučni, a današnjem splitskom građanstvu preporučili bismo jednu poruku u ovom stilu: Trkom na izložbu grbova u Muzej grada: tamo ćete naučiti sve što ovdje ne piše!

Priča se širi u svim smjerovima

Ravnateljica Muzeja grada Splita Branka Brekalo iznimno je ponosna na atraktivnu izložbu, ističući da ona pokazuje način na koji muzej treba funkcionirati, okupivši tim oko ideje koja obećava i ulažući veliki trud u postav koji ima beskrajne kreativne mogućnosti.

- U financijskom smislu pomogli su nam Ministarstvo kulture i Grad Split, podržavajući dobru ideju koju se onda uzdiglo na višu razinu nego što bi bilo moguće uz početni troškovnik. Do kraja travnja, do kada traje izložba splitskih grbova, održavat će se edukativne radionice s djecom, sudjelovat će i Klesarska škola iz Pučišća, a već na otvaranju Turističko-ugostiteljska škola pripremila je torte s prikazom grba Grada i obitelji Papalić. Zanima nas izvući što više priča koje izviru iz grbova, one se šire u svim smjerovima – najavljuje ravnateljica Brekalo, dok izložbu prati vrlo kvalitetan katalog koji je dizajnirao Stjepko Rošin.

Hod kroz povijest

Obitelji čiji su grbovi na izložbi: Papalić, Marulić, Cipci, Kavanjin, Ardito, Berislavić, Cerinić, De Cruce, Dumaneo/Dragišić de Caris, Komulović - Petrachis, Marulić - Petrachis, Tisičić

(Nad)biskupski grbovi: Petra X. Diškovića, Dujma de Judicibusa, Tome Nigera, Bartolomeja Zabarelle, Lovre Zane.

Gradskih knezova: Marina Bondumiera, Francesca Celsija, Antonija Loredana, Francesca Molina, Demetrija Quirinija, Niccoloa Zane

 

Naslovnica Split