Dalmacija Split

Splićani o rušenju spomenika

'Milost ne tražim, niti bih vam je dao': Sramota je ovo teška, jer da nije bilo takvih kao Rade ne bi bilo ni Hrvatske, ne znaju mladi ljudi da je on izginija da Split ne bi bio Spalato

Splićani o rušenju spomenika

Karma je zafrkana stvar, baš kao i emocije. U srijedu ujutro, pola sata nakon četiri, 65-ogodišnji je muškarac zaljuljao kameno postolje s bistom pokojnog Rade Končara. Ljuljao, s namjerom da ga sruši, i kada se kamena gromada prevrnula – pala je svom silinom na počinitelja. Pala i slomila mu potkoljenicu. Iz klinča ga oslobodili splitski vatrogasci, pa ga odveli u KBC gdje mu je pružena prva pomoć.

Spomenik Radi Končaru na Bačvicama izvaljen iz ležišta, vandal se ozlijedio prilikom rušenja; Pročitajte reakcije Grada i SDP-a

Mjesto radnje – Šetalište Bačvice.

Vrijeme radnje – policijski očevid i kriminalističko istraživanje.

Obišli smo park, porazgovarali s prolaznicima, upoznali Anu i Katu koje veselo i prpošno nose svoja 22 ljeta.

- Rade Končar? Ne znamo ko je to bio, malo nas je sram, ali..., kazuju nam.

Oni stariji ipak znaju kako je pokojni Rade u svojoj 31 godini života ubijen na šibenskom Šubićevcu, streljan 22. svibnja 1942., s 25 drugih antifašista. Pripisuju mu se riječi "Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama", koje je navodno talijanskim fašistima kazao na suđenju. Simbol, u svakom slučaju, hrabrosti i onog vremena.

- Svako vrime nosi svoje, veli nam šjor Slavko i dodaje:

- Ne znaju današnja dica da je ovaj mladi čovik izginija samo zato da mi danas ne bi bili Spalato i provincija Dalmazia sa sjedištem u Zadru. Zato su ovo jutros napravili talibani i neznalice. Barbari, više je tu riječ ispljunuo nego izgovorio, s gađenjem.

Pridružio na se i Mladen, rušenje spomenika za njega je sramota i to civilizacijska, signal da se sramimo onoga što jesmo.

- Sramota je ovo i to san se blago izrazio. Počeja me bit straj od ove naše mladosti, premda im neznanje ne smi bit opravdanje, kaže nam.

- Sramota je ovo teška, jer da nije bilo ovakvih ka Končar – ne bi bilo ni Hrvatska. Umisto da se ponosimo junacima, evo šta nam se događa. A zna se ko ruši spomenike – onaj u čije se ime nikada ni jedan neće podignuti, veli Vice Krce.

Šjora Mira, koja živi u susjedstvu, čula je u zoru viku, buku i zapomaganje, sada je došla vidjeti što se zbivalo. Oči su joj pune suza.

- Sve ti počiva na kućnom odgoju! To je ono čega imamo sve manje, to je ono što nam fali, kaže.

- Današnja generacija nema pojma kakvi su momci bili oni prije Drugog rata, sjetno dobacuje Milivoj.

- Vandalizam! Iživljavanje nad uspomenama mora biti adekvatno kažnjeno, triba vandale dobro opalit po žepu! Premda, ovaj je već kažnjen sa slomivenon nogon, rekla nam je Dijana Lisnić.

Cijeli smo kružok učinili oko paloga Rade, Rade koji je, eto, i u kamenu – pružao otpor. Ali, kako nam je rekla gospođa Ana:

- Onaj koji udara po spomenicima pokojnima, udariti će i na čovika živog!

Zamisli se čovjek.

- Ne može se ništa sakrit, kazuje nam Ante Vidović i dodaje:

- Ono što ne šteti ljudima ne valja uništavati, a ono što šteti – uporno ignoriramo.

 

Naslovnica Split