Dalmacija Split

prekinimo šutnju!

Iskustvo iz splitskog rodilišta: 'Doktor je igrao Pac-Man, a jedino mi je čistačica pomogla da se operem nakon poroda'

prekinimo šutnju!

Ako imate vlastitu priču o lošem iskustvu, nemaru i neprofesionalnosti u hrvatskom zdravstvu koju ste voljni podijeliti kako bismo temu održali u fokusu javnosti i utjecali na Ministarstvo zdravstva, javite nam se na mail [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice. Anonimnost je zajamčena.

--

Moje iskustvo sa splitskim rodilištem 2011 godine. 

Nakon uredne trudnoće stigao je dan poroda. Trudove sam dobila ujutro pa smo se uputili prema rodilištu gdje sam  nakon uobičajene procedure smještena u boks. 

U boksu legnete i čekate sami samcati, bez nekog specijalnog objašnjenja što se treba dogoditi da počne porod. Naime radilo se o mojoj prvoj trudnoći i u toj situaciji onako sami mislite da je svaki trud onaj posljednji i da beba upravo tada izlazi, a nikog u blizini da vam pomogne. Svakih pola do sat vremena svratila bi druga doktorica ili doktor, kojima ne znam ni ime ni prezime, gurnula/gurnuo bi mi ruku dole i izašla/izašao iz boksa brzinom svjetlosti, valjda da ih ne zamaram pitanjima. 

Ministre, imamo problem

'SLOBODNA' NEĆE ŠUTJETI! Šef splitske ginekologije obmanjuje javnost

Nitko da vam se obrati i objasni da nisam još dovoljno otvorena i da nam preostaje jedino čekanje i da je to uobičajena situacija. Jedino do koga sam uspjela doći bio je neki doktor koji se nije obazirao na moje pozive već je na kompjuteru igrao "Pac-Man". Nakon 5 sati čekanja počeo je porod koji je prošao u redu. Poslije poroda došlo je šivanje "na živo" koje je izveo jedan vrlo nervozan valjda medicinski brat kojega je nerviralo to što se trzam od boli. 

Uporno je uz povišeni ton ponavljao da se ne trzam i ne stišćem jer me neće sašiti. U tom trenutku bola i umora nemaš snage za bilo kakav otpor, a bol je neizdrživa, a ti se moraš suzdržavati da se osoba o kojoj ste u tom trenutku ovisni ne naljuti (zanimalo bi me kakva bi bila njegova reakcija da leži na mome mjestu i da se na njegovom spolnom organu odvija ista radnja). Danas kad opipam to područje osjećam neravnine koje povezujem s loše odrađenim poslom prilikom šivanja. 

Također moram naglasiti da od trenutka kada je dijete došlo na svijet pa do trećeg dana nakon poroda, nitko me nije oprao niti pomogao da se sama operem, već su me ostavili da ležim neoprana s otvorenom ranom i u nečistoj spavačici. Kada sam se SAMA uspjela dići da se operem, od svog bolničkog osoblja, pomogla mi je jedino čistačica. 

O prvim danima s djetetom da i ne pričam, nitko vam kao prvorotkinji ne objasni koliko, kako i kada dojiti, već je samo jednom prilikom došla neka doktorica rekla "ovo je dite suvo" i izjurila bez ikakvih uputa. Kasnije mi je jedna od sestara toliko stisla dojku pokušavajući me naučiti kako se doji da sam se skoro onesvijestila od boli. S

ad kad gledam na to iskustvo, stvarno žalim što nije moglo biti malo humanije i s više razumijevanja od strane "profesionalaca" iz splitskog rodilišta. 

Naslovnica Split