Dalmacija Split

prekinimo šutnju!

Splićanka o kiretaži: Spasili su me specijalizant i spremačica, anesteziologa i specijalista nije bilo u bolnici!

prekinimo šutnju!
Ilustracija

Ako imate vlastitu priču o lošem iskustvu, nemaru i neprofesionalnosti u hrvatskom zdravstvu koju ste voljni podijeliti kako bismo temu održali u fokusu javnosti i utjecali na Ministarstvo zdravstva, javite nam se na mail [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice. Anonimnost je zajamčena.

--

Vašem se pozivu nikad ne bih odazvala da nisam u Vašem listu pročitala izjavu dr. Karelovića kojom ne samo da iznosi neistine, nego čini ludima tisuće žena koje gravitiraju splitskoj bolnici. Ili možda ne zna što se događa u njegovoj klinici što ga onda možda ne čini najpodobnijom osobom na toj funkciji?

Moja je priča vrlo slična onima koje ste do sada objavili i ide ovako:

U dvanaestom tjednu trudnoće, nakon što sam mu se obratila zbog oskudnog iscjetka, izabrani liječnik ginekolog utvrđuje da kod ploda nema otkucaja srca i upućuje me u KBC Firule radi kiretaže. Istog jutra u bolnici obavljam sve potrebne pretrage krvi, pregled kod ginekologa i anesteziologa te me se raspoređuje za zahvat sljedećeg jutra budući da nema naznaka hitnosti, krvarenja, sepse i sličnog.

Taj dan provodim u netom otvorenom i pompozno najavljivanom rodilištu (siječanj 2010. godine) u kojem manjka osoblja, namještaja, a ponajviše organizacije.

Tijekom noći dolazi do jakog krvarenja, budući da se dežurna sestra nije javljala na alarm to sam je išla tražiti po odjelu, u dnevnom boravku je nije bilo jer tamo nije imala niti sjedalicu pa sam ju pronašla u jednoj od soba za pacijentice kako spava. 

Kad je sestra vidjela da je situacija prilično dramatična, hitno je pozvala liječnika, ali se sad pojavio novi problem: sestra ne može sa mnom u prizemlje jer je jedina sestra na odjelu, doktor ne može po mene na zadnji kat jer je jedini doktor u prizemlju, a samu me ne puštaju. Tada uskače najljubaznije osoblje bolnice pa me spremačica prati k liječniku.

Tamo me dočekuje iznimno mlad liječnik i medicinska sestra koja ga zove imenom i obraća mu se s "ti".

Liječnik mi objašnjava da je nužno odmah obaviti kiretažu jer je krvarenje prejako, ne može se čekati do jutra kad sam zakazana, ali anesteziologa nema i ne treba mu se nadati još nekoliko sati. 

Budući da sam blagoslovljena time da sam i u iznimno teškim situacijama potpuno pribrana i hladne glave, pristajem na zahvat, ali molim liječnika da mi se prethodno predstavi budući da njegovo dječačko lice ne ostavlja dojam velikog iskustva. Tada saznajem kako se zove, da je specijalizant, da specijalista nema, a da mu se sestra obraća s "ti" budući da su brat i sestra što se također čini prilično neuobičajenim da njih dvoje rade u istom timu.

Ostatak priče je isti: vezivanje, struganje, neizreciva bol, standardna procedura već desetke puta opisana.

Svakako, sve je dobro završilo, specijalizant i sestrica dobro su obavili posao i prošlo je bez posljedica.

Odavna sam se ja oporavila od te psihičke traume, ali bol i dalje nakon gotovo devet godina živo pamtim, porod i nekoliko padanja s motora zajedno ne mogu se mjeriti s tim užasom. 

Zato preporučujem dr. Kareloviću da, što bi rekao Zdravko Mamić, prestane lagati ovaj napaćeni narod i da svakoj pacijentici koja kroči nogom preko vrata njegove klinike ponudi daščicu za zagrizanje kao u partizanskim filmovima - ženama će biti malo lakše, svoje će djelatnike zaštititi od ugriza, a ambijent je ionako kao u partizanskim filmovima.

Mladom liječniku ne zamjeram ništa, čovjek je učinio najbolje što je mogao i ne treba ispaštati zbog propusta sustava u kojem smo svi nebitni kotačići. 

Naslovnica Split