Dalmacija Split

prekinimo šutnju!

'Splitski ginekolog mi je rekao da ću roditi silom ili milom, otišla sam kao ovca na klanje'

prekinimo šutnju!

Ako imate vlastitu priču o lošem iskustvu, nemaru i neprofesionalnosti u hrvatskom zdravstvu koju ste voljni podijeliti kako bismo temu održali u fokusu javnosti i utjecali na Ministarstvo zdravstva, javite nam se na mail [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice. Anonimnost je zajamčena.

--

Prije nekoliko godina rodila sam svoje prvo dijete, pod vodstvom poznatog Splitskog ginekologa, a inače poznatog kao "rodit ćete kada budem dežuran". 

Prenijeta trudnoća, plodna voda uredu a dijete još uvijek visoko u stomaku. Rano jutro, gospodin me vodi na pregled i kaže "zatvoreni ste, ali danas ćete roditi silom ili milom". U tom trenutku kad ste preplašeni tu rečenicu doživite kao nešto sto evo baš sad morate i poslušno idete u rađaonu, kao ovca na klanje. 

Drip, nešto što ne znate što je, a vrlo brzo svaku njegovu kap ćete zapamtiti do kraja života. 

Porod počinje u 8.00 i ne ide. Oko 12.00 ide nasilno probijanje vodenjaka, otvaranje i dalje ne ide. Pojačava se drip, u 16.00 otvorena 3 cm. Niste ni gladni, ni žedni, iako ne jedete i ne pijete, bolovi su toliko jaki, a ne smijete ustati sa stola, jer naravno, drip vam mora biti spojen na ruku.

Drip se pojačava opet. U 20.00, otvorena 10 cm, trebalo bi krenuti s rađanjem, samo, dijete se nije spustilo. E, sad stisni zube, nogama upri u dno kreveta, ručke vuci prema sebi i tiskaj! Tiskaj?! Kako, 12 sati ležim u bolovima, imam osjećaj da mi pilom istovremeno pilaju zdjelicu i čekićem lome donji dio leda?!

Rekla sam, ne mogu više i neću. Dolazi gospodin održati mi lekciju, kako nema ne mogu, treba posao završiti. 

Idemo... Još tri sata tiskanja, beba ne izlazi. Gospodin opet dolazi s pomoćnikom, naravno kako je i rekao, ako neće milom hoće silom. Slijedi lijeganje i upiranje stomaka, slijedi i puknuće grlica maternice, puknuće svačega nečega sto je moglo puknuti. 

Dolazi mladi dečko koji se čudi sto trzam i skačem dok me siva na živo. Kako bi volila da on ima grlić maternice pa da mu ga zašijem!

Ne mogu hodati, ne mogu sjediti, a dijete stalno plače. Mjesecima nakon toga imam užasne bolove. Opet ko da mi se zdjelica raspada do te mjere da me paralizira u hodu i ne mogu disati. 

Jedna kontrola, druga kontrola, sve je uredu. Idem kod gospodina na kontrolu, e sad je on uvjeren da ili umišljam ili imam endometriozu. Jer naravno, u slobodno vrijeme bavim se levitacijom pa si psihički namjerno izazivam bolove jer me nema zašto boliti.

Odlazim privatno, čovjek me gleda i kaže: "Gospođo, Vama je krivo zašiven grlić maternice! Savjetujem vam još jednu trudnoću, ispraviti će se tijekom sljedećeg poroda"!

I ide druga trudnoća, zahvaljujuć tada aktualnoj Rodinoj "Prekinimo šutnju" svi su divni, doduše, imam svoje trudove i rodim za par sati. Modro dijete, ali APGAR stoji 10/10. U sobi ga oblače u termo dekice jer je kao pothlađen jer smo u boxu stali sedam sati do odlaska u sobu. 

Prvi dan ga odvode negdje i vraćaju, nitko ništa ne govori. Drugi dan dok sam u wc-u, u 23.00 ga odvode i opet vraćaju, kao to se tako radi. I treći dan ga odvode i vraćaju, bez obrazloženja, bez iti jedne rečenice. I otpuštaju nas iz bolnice. Nitko ne spominje ništa. S pet mjeseci uočava se distoni poremećaj mišića, slijede vježbice. Bogu hvala, sad je sve u najboljem redu. Ali, ako nastavimo šutjeti nekome možda ne bude uredu, nekome se možda može život pretvoriti u pakao jer je imao nesreću da mu ginekolog odluci igrati se Boga jer je on taj dan dežuran.

Naslovnica Split